Jednom navučen na putovanja, zauvijek ovisan u meridijanima i paralelama planeta zvanog Zemlja. Drugim riječima, za mnoge svjetske putnike (koji su više od običnih turista) putovanja u daleke zemlje i boravak u njima nekoliko tjedana, nerijetko i mjeseci, znači biti dodatno životno ispunjen i motiviran, iskusiti drukčiju uzbudljiviju stvarnost od rutinske i dosadne lokalne svakodnevice, stjecati nova iskustva i upoznavati nove kulture, običaje, tradicije...

Takvom se izazovu i poticaju već godinama priklonio i osječki svjetski putnik, naš sugrađanin (i dalje želi ostati anoniman), koji je do sada obišao mnoštvo svjetskih destinacija i o tome pisao za Magazin Glasa Slavonije. Njegova posljednja (ne i zadnja, naravno) pustolovina tiče su Mjanmara, zemlje nekad poznate kao Burma, o kojoj ćemo u nekoliko nastavaka, njegovim riječima i fotografijama, svjedočiti na ovim stranicama, čitati o onome što je sve tamo vidio, doživio i preživio.

Krenimo dakle redom, kako je to zapisao naš osječki putnik i putopisac, uvodnim dijelom reportaže u Mjanmaru:

- Kamo planiraš za Novu godinu? - s druge strane “žice” dragi glas prijateljice iz gradića na moru koju nisam poprilično dugo čuo, prijateljice koju ćemo ovdje zvati Punca.

- Razmišljam o Burmi...

- Ma daj, pa i ja planiram Burmu!

Punca je luda, mislim luda za putovanjima, možda i luđa od mene, tvrdoglava, možda i tvrdoglavija od mene, znamo se, već smo putovali zajedno.

- Pa 'ajmo onda zajedno, zajedno smo skupa!

- Svađat ćemo se...

- Pa šta onda, dobra svađa škodi samo lošem prijateljstvu - zaključujem.

I tako Punca i ja isplanirasmo putovanje u čudesni Mjanmar, u trajanju više od mjesec dana.

Letjet ćemo iz Beograda Qatar Airwaysom u Kuala Lumpur, ovaj put je to najpovoljnija opcija (povratna karta oko 630 eura), pa onda dalje u Burmu.

Za ovakva putovanja internet je majka. Sve, ali baš sve, obavili smo preko njega - povratne karte, rezervacije hotela, unutarnji letovi, busovi po Burmi...

I tako, u Beograd stižemo dan prije leta (Punca nikad nije bila u Beogradu), malo ćemo ga upoznati - šetnja po Knez Mihajlovoj, Terazijama, Kalemegdanu, večera u Skadarliji i noćenje u dvosobnom stanu u centru grada za manje od 40 eura (svemoćni internet) pa ujutro prema zrakoplovnoj luci.

Let do Kuala Lumpura uz brzi transfer u Dohi traje samo 13 sati. Natrag će trajati malo duže (21 sat), ali tko za to mari.

U Kuala Lumpur stižemo u ranim popodnevnim satima (o KL sam već pisao, pa ćemo ga se ovdje dotaknuti tek toliko da bismo slijedili kronologiju putovanja) i smještamo se u hotel u centru grada. Budući da Punca dosad nije bila u KL-u, šteta bi bilo da ga ne upozna kad smo već tu. Stoga smo odlučili ovdje provesti gotovo tri dana (dvije noći u hotelu u centru grada u dvokrevetnoj sobi s doručkom, kupaonicom, klimom, besplatnim Wi-Fijem - 56 eura za oboje) obići sve što je vrijedno vidjeti, odmoriti se prije putovanja u Burmu...

U odnosu na godinu dana prije, čini mi se da je KL malo skuplji, bar prijevozi.

Inače, za ulazak u Mjanmar (Burmu) potrebna je viza koju bez imalo problema možete izvaditi preko interneta pristupom na službene stranice Vlade Mjanmara. Unošenjem traženih podataka i uplatom 50 dolara preko kreditne kartice gotovo isti dan dobijete odobrenje za turističku vizu za boravak u Mjanmaru u trajanju od 28 dana. Odobrenje za vizu morate iskoristiti u vremenu od tri mjeseca od izdavanja odobrenja, uključujući ovdje i onih 28 dana boravka u Mjanmaru. Dakle, u roku od tri mjeseca od izdavanja odobrenja do napuštanja Mjanmara! Sve ovo možete učiniti pod uvjetom da u Mjanmar ulazite preko jedne od tri-četiri zračne luke među kojima je i Yangon International Airport, preko kojeg i mi ulazimo u čaroliju zvanu - Burma!

Mjanmar (Burma), službeno Republika Unija Mjanmar, država je u jugoistočnoj Aziji, na obalama Bengalskog i Andamanskog mora, koja su dijelovi Indijskog oceana. Graniči s Bangladešom na zapadu, Indijom na sjeverozapadu, Kinom na sjeveroistoku, Laosom na istoku i Tajlandom na jugoistoku. Ima oko 45 milijuna stanovnika na površini nešto većoj od površine 12 Hrvatski.

Evo i malo povijesti. Od 1531. do 1885. godine Burma je bila središte neovisnog kraljevstva koje vrhunac doživljava sredinom 18. stoljeća, kada je pod mjanmarskom vlašću bio i velik dio susjednog Tajlanda, kao i neke indijske pokrajine. Britanci postupno u tri rata od 1824. do 1885. godine osvajaju zemlju i uključuju je u sastav Britanskog Carstva. Od 1948. Burma postaje neovisna država i počinje se gospodarski oporavljati, ali je politički nestabilna. Nestabilnost kulminira 1958., kada vojni vrh preuzima vlast, provodi demokratske izbore nakon kojih se formira civilna vlast da bi ponovo 1962. vojska svrgnula demokratski izabranu vladu.

Politika generala Ne Wina, koji se s vlasti povlači 1988., bila je mješavina marksizma i nacionalizma većinskih Burmanaca s gotovo potpunom izolacijom zemlje. Nakon povlačenja generala Ne Wina, vlast preuzima skupina njemu bliskih vojnih časnika koji isprva nastavljaju započete reforme, ali nakon 1990. godine pojačavaju izolaciju zemlje. Upravo zbog ove izolacije, promašene politike marksizma, kao i sankcija koje od 2003. provode SAD, Velika Britanija, Kanada i Japan, Mjanmar je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, iako to, boraveći tamo, tako ne izgleda.

Ime Mjanmar, odnosno Burma, ponajprije je političko pitanje jer je od neovisnosti (1948.) pa do 1989. službeno ime zemlje bilo Unija Burma, kada vojna hunta (inače najdugovječnija vojna hunta u svijetu - ikad!) proglašava današnje ime Mjanmar, ali ovu promjenu nisu priznale oporbene snage u Burmi i emigraciji, kao ni SAD, Velika Britanija i Kanada. Ipak, u skladu s pravilom da svaka zemlja, tj. vlada ima pravo odrediti vlastito ime, novo ime Mjanmar priznaju Ujedinjeni narodi. U ovom tekstu ja ću se koristiti s oba imena poštujući pravilo UN-a i ne poštujući volju vojne hunte. Važno je da se razumijemo!

Posljednjih godina postupno se uvode političke promjene, zemlja se polako otvara prema svijetu, pa su i turistički posjeti lakši, iako ni danas ne možete posjetiti pojedine dijelove Mjanmara, uglavnom planine i visoravni na sjeveru i istoku zemlje gdje žive manjinski narodi koji se često oružano sukobljavaju sa središnjom vlasti oko zahtjeva za neovisnošću. Najveći među tim manjinskim narodima su Shan, oko 9 %, i Karen oko 7 % ukupnog stanovništva. Oko 70 % stanovništva su etnički Burmanci, čija je tradicionalna religija teravadski budizam.

Do 2005. godine glavni grad Mjanmara - Burme bio je Yangon, nekada Rangoon, kada ga odlukom vojne hunte zamjenjuje novosagrađeni grad Naypyidaw, u koji su se morali preseliti svi državni dužnosnici sa svojim obiteljima, a koji i danas čine golemu većinu njegova stanovništva. Vjerujem da i danas većina Burmanaca ne zna kako im se zove glavni grad države!

I tako, Punca i ja u predvečerje stižemo na Yangon International Airport - jedan od najboljih aerodroma jugostične Azije. Iza sebe ostavljamo prosinačku hladnoću domovine i u vruće predvečerje susrećemo se s novim ljudima i njihovom kulturom. Vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku je + 6 sati i 30 minuta. Vruće je - sušno je razdoblje, najbolje vrijeme za putovanje po Burmi. Inače, u Burmi prevladava suptropska klima s kišnim i sušnim razdobljima...