Šarmantni kulinarski virtuoz Ivan Pažanin oborio je s nogu gledatelje showa “3, 2, 1, kuhaj!”. Poznati kuhar već drugu sezonu sjedi u žiriju popularnog kulinarskog showa zajedno s Tomislavom Špičekom i Željkom Klemenčić. U kratkom intervjuu otkrio nam je što mu se najviše sviđa na setu i s čime ima najviše problema.

Već si mjesec dana na setu, možeš li povući nekakvu paralelu ili načiniti usporedbu između ovogodišnjih i prošlogodišnjih kandidata?

- Teško ih je uspoređivati jer je svaki kandidat unikat i poseban. Nisam puno razmišljao o tome, niti ih želim uspoređivati. Ovogodišnji su jako simpatični, trude se, rade. Mislim da su vrlo ozbiljno shvatili sudjelovanje u ovom showu. Bez obzira na to što se često zezamo i zafrkavamo na setu, koncentrirani su kad trebaju biti i daju maksimum.

S čime imaju najviše problema?

- Ima dana kada im sve ide od ruke, sve je super i sjajno, kad odrade teške zadatke perfektno, a onda se sve okrene i dođe dan kad kiksaju na jednostavnim i banalnim stvarima. Dođe do pada koncentracije i dogodi se. Svaki je dan drukčiji i ipak je to amaterizam tako da ne treba to uzimati srcu nego im pomoći, usmjeriti i realno ocijeniti.

Što tebi najteže pada na snimanju?

- Najteže mi je kad je hrana loša. Onda to preraste u lančanu reakciju, mi smo loše volje, oni su loše volje, pada im moral i elan. Ima takvih dana i bude baš teško, i kandidatima i žiriju. Nitko ne voli primiti kritiku niti čuti loš komentar, pogotovo nakon što se toliko trudi dati sve od sebe i napraviti najbolje što u tom trenu može.

Koliko si ti samokritičan kada je riječ o kuhanju?

- Ne pretjerano, ali sam samokritičan. Definitivno uvijek želim da sve bude super i na visokoj razini. Na poslu sam okružen svojim timom, s kojim konstantno razgovaram i savjetujem se. Odlično se dopunjavamo i puno mi pomažu. Povezani smo, ti su ljudi moja desna ruka i moj oslonac. Tako da moram biti samokritičan ako želim da sve bude kako treba, a oni su tu ako u tome pretjeram.

Koliko je tvoj posao zapravo zahtjevan? Kako izgleda tvoj radni dan?  Ljudi često nemaju pravu percepciju tvog zanimanja…

- To je strašan posao koji čovjek treba stvarno voljeti da bi ga mogao raditi. To je posao bez kompromisa, posao za kojim se ludi i posao koji vam je život. Svaki početak mladog kuhara kreće od nule… pranje, čišćenje, gledanje, učenje. Nije lako, ali sve je to dio posla i omogućava vam da se izgradite kao osoba. Svaki radni dan je i fizički i psihički naporan, pogotovo za chefove. Ali to nosi i svoju ljepotu. Što se tiče mojih radnih dana sada, razlikuju se. S obzirom na to da imam oko sebe sjajne ljude, koji čine odličan tim, ne morate se toliko opterećivati.

Kako izgleda jedan radni dan usred sezone, recimo, subota, 1. kolovoza?

- Ajmee… plus 60 u kuhinji. Nervoza na najjače. Svi idu na jutarnju kavu i na plažu, a ti ideš u kuhinju. Ali mi to gledamo drukčijim očima, to je normalno.

Dogodi li ti se u takvom danu da doživiš potpuno zamračenje pa počneš bacati lonce po kuhinji?

- Je li mi se dogodilo?! Itekako. Crno pred očima, svašta bih rekao, totalna blokada… Onda staneš, uhvatiš zraka, koncentriraš se, porazgovaraš s nekim o bilo čemu, samo ne o kuhinji i nakon minute, kada se resetiraš, sve je u redu.

Što te nakon takvog dana najbolje opušta?

- Sve ono što mi u tom trenutku odgovara. Volim pogledati dobar film. Obožavam pogledati nogomet, Hajduk, naravno.

Kuhao si za brojne poznate face, tko ti je posebno ostao u sjećanju?

- Najveći dojam na mene su ostavili Novak Đoković i njegova supruga Jelena. Jedan gospodin i jedna dama. Toliko su ležerni i znaju uživati u hrani.

Možeš li izdvojiti neku posebnu situaciju kada te gost pozvao za stol koja ti je posebno ostala u sjećanju?

- Svaki komentar je i više nego super. To je ono za što radimo i živimo. Ne mogu izdvojiti ni jednu specijalnu situaciju, ali kad me gost pozove i kad mi zahvali na hrani,… nema ništa bolje od toga. Onda ti postane jasno koliko je uživao u tome i znaš da je prepoznao tvoj trud i rad.

Kakvi su Hrvati kada je riječ o kulturi hrane i odlascima u restorane?

- Ljudi bi trebali postati svjesni skupoće kvalitetnih namirnica. Trebaju biti svjesni težine posla i financijskih izdataka. Ako vam se nešto čini skupo, mora biti opravdano. Ako želite kvalitetu, morat ćete ju i platiti. Jedno vuče drugo. Kad mi kažemo za nešto da je skupo, treba biti svjestan zašto je skupo. Gosti koji često jedu po restoranima su educirani, pogotovo stranci. I ako im nudite kvalitetne namirnice i dobro radite svoj posao, nemate straha.

Što smatraš najvećim izazovom u svom poslu?

- Kuhati za prave gurmane. One koji stvarno razumiju namirnicu, jelo, kulturu, sve.

Mediteranska kuhinja ti je najdraža, no voliš li eksperimentirati i s ostalim kuhinjama?

- Volim eksperimentirati kada kuham za sebe, ali ne pretjerano. Volim se zaigrati i ostalim kuhinjama, ali Mediteran je velik i ne možemo se ograničavati samo na more. Možete cijeli život samo na tome raditi. Baziram se na kvalitetnoj namirnici koju samo treba malo doraditi i dovesti do savršenstva jer, ako je dobra, već je sama po sebi savršena.

Što je najneobičnije što si pojeo?

- Jeo sam škorpione, neke egzotične bube, crve… nije me fasciniralo, ali sam morao kušati. Ne znam bi li to prošlo kod nas. Samo ih je teško nabaviti.