Ovotjedni, novogodišnji intervju vezali smo uz prigodnu temu tzv. novogodišnjih odluka i obećanja, koja često donosimo onako u hipu, najčešće kad je riječ o odricanju primjerice od pušenja, alkohola, kalorija i drugih životno važnih i manje važnih stvari.

S tim u svezi logičnim se nametnuo razgovor s našim uglednim specijalistom psihijatrom, prof. dr. sc. Veljkom Đorđevićem, koji je i subspecijalist socijalne psihijatrije i psihoterapeut te profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Đorđević je također predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja pri HLZ-u. Predstojnik je Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta u Zagrebu (CEPAMET). Zaposlen je na Klinici za psihološku medicinu, KBC-u Zagreb i Medicinskom fakultetu u Zagrebu u kumulativnom radnom odnosu. Između ostalog, prof. Đorđević je i mentor studentima na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Član je Povjerenstva za palijativnu skrb pri Ministarstvu zdravlja Republike Hrvatske. Aktivni je član više eminentnih domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih udruženja. Predsjednik je Hrvatskog društva za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja pri HLZ-u. Autor je više znanstvenih i stručnih radova, knjiga i poglavlja u knjigama. Dobitnik je godišnje državne nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti u području biomedicinskih znanosti za 2011. godinu.

S polazišta socijalne psihijatrije, kako objasniti navadu da ne samo pred Novu godine nego i u drugim prigodama obećavamo sebi da ćemo donijeti neke važne (životne) odluke, da više nećemo činiti to i to (odreći se primjerice pušenja, alkohola i dr.), a onda se toga uglavnom ne pridržavamo?

- Na svijetu ne postoje dva jednaka čovjeka, ni dvije osobe koje jednako reagiraju na psihološke izazove, tako da ni oko novogodišnjih odluka ne možemo govoriti općenito i u ime svih. Međutim, činjenica je da dosta ljudi odluke o nekim svojim promjenama vezuju uz datume koji označavaju kraj jednog razdoblja i početak drugog, a najčešće su vezane uz nezadovoljstvo svojim tjelesnim izgledom ili ponašanjem prema sebi ili drugima. Zanimljivo je da su ove odluke o promjeni ponašanja često vezane baš uz čimbenike rizika za nastanak vodećih kroničnih nezaraznih bolesti, kao što su debljina, pušenje, konzumiranje alkoholnih pića i dr. Osobe su svjesne da im ovi čimbenici ugrožavaju zdravlje, ali ih nerijetko uporno ponavljaju unatoč spoznajama o njihovoj štetnosti. Ponekad su odluke vezane i uz promjenu ponašanja u smislu prestanka kockanja, agresivnog ponašanja prema okolini i sl., gdje je također osoba svjesna da time ugrožava i sebe i okolinu, ali nema snage učiniti promjenu.

U svakom slučaju, kad sebi govorimo da ćemo se promijeniti, gotovo uvijek mislimo o promjeni nabolje. Pogledajmo se malo iznutra i odlutajmo u svoja sjećanja, u djetinjstvo. Prisjetimo se naših dječjih odluka o tome što smo htjeli biti kad odrastemo i koliko smo silno željeli što prije odrasti da se te naše želje i realiziraju. Život je nerijetko išao nekim drugim putevima, ali ta mašta o promjenama i naše dječje odluke bile su itekako važan dio našeg odrastanja. Neke od tih odluka nikad nisu zaživjele ili su se poput mjehura od sapunice raspale nakon prespavanih i odsanjanih noći. Djeci često dolaze ova maštanja i odluke o promjenama pred spavanje ili u trenucima kad ostaju sami, nezadovoljni sobom ili doživljavaju neko razočaranje ili povredu. Sve je to važan dio odrastanja, ali s druge strane taj dio djeteta u nama često ostaje tijekom cijelog života.

Odakle zapravo ljudima potreba da stalno nešto obećavaju, donose važne odluke, je li to maštanje, utjeha samima sebi ili je posrijedi složenija, dublja psihološka razina ponašanja?

- Sjetimo se i koliko smo puta u odlukama o promjenama nabolje htjeli biti poput nekih osoba koje su nam bili uzori, primjerice u učenju, izgledu, sportskim uspjesima i sl. Često tada maštamo i kao da si govorimo: 'Htio bih biti to što nekad bijaše netko drugi.' Nažalost, nerijetko to završava na maštanju ili samo željama, ili osoba brzo odustaje od željenih promjena. Naime, moramo konstatirati da oduvijek kod ljudi postoji želja za promjenama, ali bi se čovjek najradije mijenjao, a zapravo ostajao isti. Otpori promjenama su i na svjesnoj, a osobito na nesvjesnoj razini uvijek izrazito jaki.

Koliko donošenje primjerice novogodišnjih odluka povećava motivaciju da se želje i ostvare, a koliko je to tek zavaravanje psihe?

- Uz odluku izrazito je važna stvarna motivacija za promjenom, ali i pažljivo planiranje, koje mora biti realistično. Što je odluka nerealnija, to je teže dostižna i samo povećava osjećaj vlastite nemoći i tjeskobe. Primjerice, puno je bolje donijeti odluku o tome da ćemo prestati postupno uzimati neke vrste namirnica za koje znamo da nam štete i postaviti sebi realne ciljeve mršavljenja nego kretati na radikalne dijete od kojih ćemo brzo odustati. Ne možemo u tjedan dana naučiti gradivo za koje su potrebni mjeseci učenja, ali možemo odlučiti da ćemo svaki dan učiti pola sata duže. Sva istraživanja upozoravaju da se od novogodišnjih odluka lako odustaje ako nema realnog plana i cilja.

Koliko su vrijeme u kome živimo, svagdašnje neuroze, navada konzumerizma, strah od gubitka posla, briga za obitelj... bitni faktori o kojima ovise naše odluke?

- Čovjek je danas zbog ritma života možda više nego ikada u povijesti suočen s nizom problema i potrebom za donošenjem velikog broja oduka u kratkom vremenu. Nije to lako jer nismo svi isti, postoje osobe koje su inače nesigurnije ili o svemu pomno razmišljaju ili su neki brzopleti, pa donose odluke bez razmišljanja. Nije lako postići sredinu.

Isto tako, najčešće svoje velike probleme negiramo i potiskujemo i na taj način 'ne vidimo' jer mozak ima jako moćne mehanizme pohranjivanja najvećih problema u nesvjesno kako bi nas zaštitio od prevelike tjeskobe. Kad nas netko na njih i upozori, nerijetko se žestoko branimo, iako nas naša ponašanja mogu dovesti do ozbiljnih bolesti ili značajno narušiti naše odnose s drugima.

Ako emocionalno ne osvijestimo problem, male su šanse da ćemo se promijeniti. Slušanje tuđih savjeta često nije put naših promjena jer se moramo dobro pogledati iznutra, racionalno i emocionalno, te sami krenuti u promjenu kakvu mi želimo. Koliko smo se puta oglušili o savjete članova obitelji, prijatelja ili poslovnih suradnika, iako je i tu važno u kakvom smo mi odnosu i koliko nam znači osoba koja nam upućuje savjet. Kad mirno i planski donesemo odluku, onda iza nje treba stajati, a gotovo uvijek se za to treba psihički i fizički pripremiti. Uzmimo primjerice novogodišnju odluku o prestanku pušenja - ona doista zahtijeva kvalitetnu odluku, pripremu i želju. Prestanak pušenja nije događaj, već proces na koji se trebamo pripremiti. Ovakve se odluke također često ne odvijaju pravocrtno, jer često nailazimo na padove ili recidive. No, budući da to nije događaj, već proces, treba biti uporan, pa i u slučaju padova, tj. recidiva treba čovjek reći sam sebi da je neuspjeh neuspjeh samo ako se ne pokuša ponovno te da je već uspjeh ako su ti recidivi što kraći i što rjeđi. Svima onima koji će donijeti takvu odluku o nepušenju, a koje ja zdušno podržavam, poručujem da ih čeka nerijetko dug i mukotrpan proces, ali u kome treba izdržati i ne dopustiti sebi da pokleknemo do kraja, jer su milijuni osoba do sada pokušali i uspjeli na tome putu, koji je sigurno povezan s manjim rizikom za brojne bolesti.

Poruka za kraj, odnosno za početak nove godine? Na što trebamo posebno obratiti pozornost, čega se pridržavati, u čemu ustrajati, što s pogreškama koje pravimo...?

- Nemojte misliti da ste samo vi neuspješni. Ljudski je i pogriješiti, imati i pogreške u svojim navikama i ponašanjima. Razlikujemo se po tome koliko ih i kako uočavamo i koliko smo spremni raditi na sebi. Nemojmo očekivati ni velike promjene u svojoj osobnosti jer je to gotovo nemoguće, već nastojimo što više prihvatiti i zavoljeti sebe onakvima kakvi jesmo, ali svjesni da se možemo mijenjati u nekim elementima ako to doista želimo.

Osoba je psihički zdrava ili zdravija ako može voljeti, raditi i uživati u tome što radi, pa vam uz najbolje želje za iduću godinu želim upravo puno zdravlja i zadovoljstva životom koji vodite.