Vezani članci
NOVOGODIŠNJE ODLUKE (II.):
ISTRAŽIVANJE
FENOMEN OLAKOG DONOŠENJA NOVOGODIŠNJIH ODLUKA
Od Nove godine prestajem pušiti, idem na dijetu, neću piti alkohol, počet ću vježbati, više vremena provodit ću s obitelji, manje ću se živcirati, manje ću trošiti...
To su samo neke od odluka koje mnogi donose na kraju godine vjerujući da s novom počinje i novo razdoblje u njihovu životu - bolje, perspektivnije, s puno novih prilika. Inače se nove odluke donose na različite načine i zbog raznih povoda. Velik broj ljudi odluke voli ispisati na papiru, u bilježnicama, šarenim notesima, a sve kako bi im pogled na njih i početak realizacije bio što lakši. No kod mnogih, nažalost, sve ostane samo na teoriji. Uglavnom, neki donose novogodišnje odluke da bi imali što kršiti tijekom sljedeće godine (jer čemu odluke inače služe, kažu mnogi), a neki ih donose zbog toga što su perfekcionisti, koji nikada nisu zadovoljni. Oni ustrajniji, koji ih provedu u djelo, imaju višestruke koristi. Pritom se mnogi pitaju je li rješenje pronaći zlatnu sredinu. Odgovara je kao i pitanja i dvojbi, gotovo bezbroj.
ZLATNA SREDINA
Osobe koje u život unesu neke doista zdrave promjene i drže se odluka usput dobiju i korist koje možda i nisu svjesni odmah, piše The Telegraph. Istraživanje koje to potvrđuje proveo je britanski Nacionalni centar za društvena istraživanja, a stručnjaci se nadaju kako bi to trebalo potaknuti ljude da svoje novogodišnje odluke provedu u djelo.
- Nova godina odlično je vrijeme za odbacivanje nezdravih navika poput pušenja te uvođenje pozitivnih promjena poput redovite tjelovježbe. Ljudima poručujem da budu svjesni da će samo jedna zdrava odluka donijeti niz drugih pozitivnih promjena, a to je velika stvar - kazala je profesorica Dame Sally Davies, iz Nacionalnog centra za društvena istraživanja.
Američka psihologinja Kelly McGonigal, sa Sveučilišta Stanford, tvrdi da se svi možemo držati novogodišnjih odluka i obećanja ako promijenimo način razmišljanja te naučimo tajne samodiscipline i kontrole.
No izgleda da je donošenje odluka uzaludno gubljenje vremena, a novogodišnje odluke u pravilu ne traju duže od tjedan dana, kažu znanstvenici. Pa gdje onda zapinje? Provoditi novogodišnje odluke mnogo je jednostavnije uz potporu obitelji i prijatelja, kažu iz tvrtke Change4Life.
Sveučilište Hertfordshire provelo je istraživanje na 2000 ljudi koji su donijeli dvotjedne odluke, a otkriveno je da su oni koji su bili sami odustali i prije nego što su došli na pola puta. Studija je pokazala i kako oni koji su rekli obitelji i prijateljima o svojim odlukama imaju veće šanse za uspjeh.
Uz to, uvijek je najbolje pronaći zlatnu sredinu. Reklo bi se da novogodišnje odluke donosimo zato što želimo da budemo bolji (i da nam bude bolje), s tim što kao prvu odluku uvijek navodimo onu da ćemo se zaista pridržavati svega onoga što budemo sebi zacrtali. Ipak, da bi dobra novogodišnja odluka bila zaista dobra, ona za početak mora biti izvodiva. Dobra odluka je ona koja se može provesti u realnosti, koja ne iskače u odnosu prema onome što su vaše realne mogućnosti. Međutim, bit ostaje jasna - učinite ono što možete, a što zbog nekog sebi znanog razloga dosad već niste proveli u djelo.
Primjerice, donedavno je 1. siječnja bio idealan za prestanak pušenja ili tjelovježbu, no osam od deset osoba u prvim danima nove godine ne mari više za tu temu. A i sve se više čini da je donošenje novogodišnjih odluka stvar prošlosti, promašena kategorija. Objašnjenje? Novogodišnje odluke su zastarjele i gubitak vremena, navodi Daily Mail. Četvrtina ispitanika priznaje da se više ne zamara novogodišnjim odlukama jer se predobro poznaje i zna da će od njih ubrzo odustati. Jedan od šest ispitanika o toj vrsti odluka izjasnio se da su one “neostvarive”.
- Svi smo mi nekad donosili novogodišnje odluke, no, ako ćemo iskreno, samo rijetki su ih proveli. To je zato što si većina ljudi zadaje nerealistične ciljeve. Pametnije bi bilo da, umjesto postavljanja dramatičnih ciljeva, razmislimo o promjeni načina života na duge staze - izjavio je glasnogovornik tvrtke Centrum, koja je, na uzorku od tisuću ljudi u dobi od 25 do 65 godina, također provela istraživanje.
MALIM KORACIMA
Donijeti odluku da se želja i ostvari, malo je teže. No provesti odluku u djelo, najteže je. Često problemi nastaju vrlo brzo jer entuzijazam i ustrajnost naglo splasnu pa se od mnogih odluka, onako potiho, odustaje već u siječnju. Znači, u nečemu se griješi.
Upravo zbog sindroma brzog “odustajanja od novogodišnjih odluka” diplomirana inženjerka elektrotehnike i certificirana trenerica edukacija Ivana Štulić već treću godinu u siječnju počinje održavati višesatne radionice nazvane “Plan za moju najbolju godinu”, a cilj im je definirati što želimo ostvariti u godini pred nama da nam to bude najbolja godina i kako si točno osigurati uspjeh u tome.
- Jako je važno bar jednom godišnje napraviti inventuru i stati malo na loptu. Razmisliti o svom životu, zapitati se koliko smo zadovoljni, što smo postigli, što nismo, i što si još želimo. Početak godine idealno je vrijeme za to - kaže trenerica Štulić te dodaje da su njezine radionice izrazito introspektivne i puno se toga zapisuje na papir jer je poenta da se čovjek zamisli nad prethodnom godinom (godinama), shvati što mu je bitno za budućnost i definira što želi ostvariti u idućoj godini.
Proces trenerice Štulić pomno je osmišljen i zasniva se na praktičnom iskustvu i saznanjima iz psihologije koja donose najbolje rezultate (pa tako polaznici mogu čuti i neke savjete koji su se pokazali izuzetno korisnima u proteklim godinama kako bi izbjegli uobičajene pogreške).
- Da bismo uspjeli, najprije trebamo definirati što nam je to bitno, a zatim trebamo precizno definirati svoju odluku i sam cilj. Primjerice, ako tvrdimo da nam je zdravlje bitno, a ni jednu svoju odluku ili potez ne vežemo uz ozdravljenje ili poboljšanje zdravlja, onda ili nam zdravlje nije toliko važno, ili se ne fokusiramo ispravno. Ako smo pak odlučili više vježbati, moramo precizirati – što to točno znači. Je li to jedanput, dvaput ili triput tjedno, kako ćemo i gdje točno vježbati. U teretani, u prirodi ili u stanu. Hoćemo li trčati, voziti bicikl, pješačiti, izvoditi vježbe... Naime, velik dio neuspjeha odlazi upravo na to što na samom početku nisu postavljeni dobri temelji pa i ne znamo na što se fokusiramo. Druga stvar je ustrajnost. Neki su ljudi po prirodi uporniji od drugih. Dobro je upornost vježbati na manjim odlukama i onda je prenijeti i na one veće - savjetuje Ivana Štulić te odmah nastavlja da ljudi najčešće pokleknu i odustanu od neke odluke zbog otpora prema promjenama.
Obično vjerujemo da su odluke koje donosimo dobre za nas, ali nismo nužno spremni uložiti potreban trud da se te odluke i ostvare jer je lakše kad sve ostane isto.
- Ako pritom te odluke nisu i sasvim precizne, nego su više samo neke ideje o tome što bismo mi to mogli, vrlo lako nas pregaze svakodnevni život i obveze, vrijeme nam proleti i odjednom shvatimo da smo negdje putem odustali. Šteta je kad život prolazi a da ne iskorištavamo vlastite potencijale za ostvarenje svojih želja i ambicija. Što se tiče vremena pridržavanja neke odluke, to je individualno. Neki su ljudi i inače vrlo nestalni i lako odustaju, a neke ipak krasi ustrajnost. Srećom, i takvih ima mnogo, inače, pogledajte samo oko sebe, ništa se ne bi postiglo da ljudi s idejama nisu bili dovoljno ustrajni u njihovu provođenju. No za standardne novogodišnje odluke vijek trajanja može biti i samo nekoliko tjedana ili mjesec dana. Ako ne želimo da se to i nama dogodi, potrebno je postaviti te odluke na zdrave temelje i vježbati ustrajnost - poučava nas Štulić te dodaje da se puno upravo novogodišnjih odluka odnosi na neki oblik poboljšanja kvalitete života. No, upozorava, koliko god plemenite bile, ako nisu dobro osmišljene i isplanirane, takve odluke vrlo često propadnu, što u osobi izaziva i stvara još veću frustraciju, a ponekad i definitivno odustajanje od pozitivnih promjena u životu. Naravno, na vlastitu štetu. Kada pak pitamo od kojih odluka ili planova ljudi najčešće odustaju, Štulić uzvraća - od onih prevelikih i preteških, poput promjene životnog stila.
- Kada radoholičar odluči provoditi više vremena s obitelji, to nije lak zadatak. Ako netko tko do sada nije uopće vježbao odluči krenuti triput tjedno na treninge, veća je šansa da u tome ne uspije nego da je krenuo s nekim manjim zalogajem. Ključno je ići polako, postupno i motivirati se malim koracima i pomacima. Ako pušač koji dnevno puši dvije kutije cigareta kaže da od sutra više neće pušiti ni jednu, šanse da to i ostvari manje su. Naravno, postoje i oni kojima to uspije, no za to je potrebna čelična volja, koju nisu svi imali priliku razviti tijekom života - objašnjava Šulić savjetujući još nešto: donošenje zajedničke odluke.
- Lijepo je ako možeš neku odluku podijeliti s drugom osobom pa imate zajednički zadatak. Time si povećavamo šanse za uspjeh. Ipak, ako je nama nešto bitno, ne bismo trebali čekati da se pojavi netko iz okoline s istom tom željom, jer bi to moglo potrajati. Sami sebi trebamo biti dovoljno važni da krenemo u ostvarenje. U tom slučaju, bitno je okružiti se ljudima koji će nas u tome podržati. Možda uopće ne razumiju zašto to radimo i što nam to i koliko znači, ali možemo zatražiti od njih da nam budu podrška jer im je stalo do nas - zaključuje Ivana Štulić.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
RENATO MATIĆ SOCIOLOG
Početni entuzijazam s vremenom opada
Sa sociološkog polazišta, kako objasniti navadu da ne samo uoči Nove godine nego i u drugim prigodama obećavamo sebi da ćemo donijeti neke važne (životne) odluke, da više nećemo činiti to i to (odreći se, primjerice, pušenja, alkohola i dr.), a onda se toga uglavnom ne pridržavamo?
- Društveni je život ispunjen različitim simbolima koji pomažu u kreiranju smisla naših aktivnosti, pa smo i na individualnoj razini skloni ispuniti život nizom simboličnih odluka. One se često, zbog jačeg ili svečanijeg dojma, povezuju s različitim “prijelomnim” danima i recimo da su kraj i početak iduće godine omiljeno opće mjesto za donošenje bitnih životnih, tzv. novogodišnjih odluka. Zanimljivo je da su to uglavnom odluke povezane s prekidom hedonističkih navika. S obzirom na to da su u pitanju dani u kojima je uobičajeno opustiti se i ne misliti na disciplinu, nekako je lakše samom sebi objasniti višestruku svrhu prijelaza iz dana kada se živi s vrlo malo pravila u vrijeme u kojemu sami odlučujemo da ćemo se puno striktnije pridržavati različitih uglavnom samozadanih okvira. U svakom je slučaju razumljiv početni entuzijazam, ali on češće s vremenom opada i naša obećanja postaju samo neka u nizu tzv. novogodišnjih odluka.
Fenomen olakog davanja obećanja nije samo vezan uz, da tako kažem, obične ljude nego i uz političare, pa je i ta referenca zanimljiva. Kako to objasniti sa sociološke strane?
- Budući da su i osobe koje se bave politikom u osnovi samo biološka bića, ono što vrijedi za većinu svih nas, logično vrijedi i za njih. Za nas u individualnom smislu to su želje da sami sebi bolje uredimo navike, svakodnevni život i lakše ostvarimo neke poželjne ciljeve, a u političkom smislu to su uglavnom ona obećanja koja većina nas također želi čuti, jer su povezana sa željom za boljim i uređenijim zajedničkim življenjem. Premda uglavnom svi imamo iskustvo varljivosti političkih odluka, i znamo da su one često samo popis lijepih želja, u novogodišnjem će vremenu takva politička obećanja nekako lakše pasti na plodno tlo, jer i većina nas na sličan način već promišlja što bi sve trebala donijeti sretnija iduća godina. Kad svemu tome, baš kao u sad aktualnim kuhinjskim receptima, dodamo demokratsku nezrelost, pa navijačku, a nikako kritički promišljenu političku, tj. stranačku opredijeljenost, razumljivije je zašto većina političkih obećanja izgovorenih u blagdansko vrijeme ima sudbinu sličnu obećanjima koja sami sebi zadajemo o nekakvoj strožoj disciplini u smislu uređenja vlastitih navika.
Stoji li teza da smo društvo koje je sklono davanju hrpe obećanja umjesto konkretnom ispunjavanju obećanog?
- Dojam da smo skloniji obećavanju poželjnog nego realizaciji nečeg stvarno mogućeg a prijeko potrebnog ima svoje utemeljenje u životnom iskustvu. Društva koja se u teoriji nazivaju uređenima, zaslužuju takav naziv prema jasnoći i ostvarenju društvenih normi, tj. zakona, koji su češće nego kod nas zasnovani na stvarnim potrebama i iskazanoj želji većine članova društva. Možemo sebi postaviti pitanje - ima li čvršćeg političkog obećanja od napisanog zakona, koji se odnosi na regulaciju poželjnih društvenih odnosa. U mjeri ozbiljnijeg osluškivanja demokratske volje i realnih potreba građana, koja postoji u tzv. razvijenijim i uređenijim društvima, razumljiv je i dojam da se kod njih uz ime osobe koja je izgovorila obećanje bez iznimke veže i javno pamćenje. Presuda javnosti u odnosu prema ostvarenom ili neostvarenom obećanju odnosi se na konkretnu osobnu odgovornost, kako u smislu nagrade za ispunjeno obećanje tako, ali i puno striktnije, u smislu negativne sankcije u rasponu od gubitka političkog kredibiliteta za neispunjeno obećanje pa sve do kaznene i materijalne odgovornosti za neku promašenu odluku.
Je li davanje obećanja poput “od sutra prestajem pušiti” ili pak “skinut ću deset kilograma” realno pozitivno razmišljanje ili je više u sferi sociološke, čak i psihološke, fantazije?
- Ne bismo trebali podcjenjivati snagu i dugoročnost takvih mjerljivih i provjerljivih odluka. One čak i ne moraju biti ostvarene a da ne postanu tek puka fantazija, nego je jednostavno riječ o vidljivim i realno ostvarivim ciljevima. Puno je značajnije zadati sebi cilj koji je realno zamisliv, i čije se ostvarenje objektivno može provjeriti i izmjeriti, nego izreći nešto apstraktno što se teško ili nikako može podvrgnuti mjerenju. U trenutku kada, recimo to tako, svečano pred svjedocima obećamo nešto što je svakome od njih vidljivo i mjerljivo, nemamo ispred sebe samo vlastitu zamišljenu želju nego i neku vrst slobodno izabrane obveze. To znači da ćemo u trenucima “slabosti”, osim problema s vlastitom savješću, imati još nekoliko objektivnih i relativno čvrstih uporišta koja nam mogu pomoći u discipliniranju vlastitog karaktera.
Stoji li teza da neki donose novogodišnje odluke da bi imali što kršiti tijekom sljedeće godine (jer čemu odluke inače služe), a da neki novogodišnje odluke donose zbog toga što su perfekcionisti, koji nikada nisu zadovoljni? Je li rješenje pronaći zlatnu sredinu?
- Tzv. novogodišnje odluke mogu imati više socijalnih funkcija: od zabavne, i neobvezujuće, koja ujedno može biti i integrativna, recimo, kad ona glasi “ako ne ispunim cilj, sve vas vodim na večeru”, pa su na kraju, neovisno o rezultatu, svi zadovoljni, preko istinskog brušenja vlastitog karaktera, a ujedno dokazivanja odgovornosti, ili jačanja međusobnog povjerenja, pa sve do toga da svojom ostvarenom odlukom učinimo značajan pozitivan iskorak i za sebe i za druge. Naravno da je puno bolje obećati sebi nešto što je realno ostvarivo, ali svakako uz mobilizaciju bar nešto više kreativne energije od one koju trošimo ispunjavajući puke svakodnevne navike. Ipak, važnije od svega jest da odlučimo biti samostalni i slobodni kreatori svojih odluka, jer ćemo se u suprotnom zauvijek vrtjeti samo u onim okvirima koje su zacrtali drugi, uz gubljenje energije, gomilanje nezadovoljstva, otupljivanje kreativnih potencijala, a sve uz samozavaravanje kako je to naša jedina i nepromjenjiva sudbina.(D.J.)
(Dr.sc. Renato Matić izvanredni je profesor pri Odsjeku za sociologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.)
NAJČEŠĆE ODLUKE:
1. Smršavjet ću.
2. Prestat ću pušiti.
3. Više neću piti alkohol.
4. Više ću vremena provoditi s obitelji i prijateljima.
5. Počet ću vježbati.
6. Počet ću štedjeti.
7. Živjet ću zdravije i manje ću se živcirati.
8. Postat ću organiziraniji.
9. Naučit ću nešto novo (jezik, kuhati, šivati itd.)
10. Pomagat ću drugima i biti suosjećajniji.
PROTIV ODLUKA
Više štete nego koristi za zdravlje?
Ima i suprotnih mišljenja. Donošenje novogodišnjih odluka može vašem zdravlju donijeti više štete nego koristi, upozorila je britanska organizacija za mentalno zdravlje (Mind). Odluke poput onih o mršavljenju ili promjeni posla kod osoba mogu stvoriti negativnu sliku, pogotovo ako se ti planovi izjalove, pa mogu dovesti i do osjećaja nesposobnosti. “Kažnjavamo sebe zbog onog što smatramo vlastitim nedostacima i postavljamo nerealne ciljeve kojima bismo promijenili vlastito ponašanje, pa ne iznenađuje da se, kad ne uspijemo ostvariti odluku, osjećamo i gore nego prije. Umjesto donošenja odluke, mislite pozitivno o godini koja je pred vama i onome što možete ostvariti”, kaže direktor Minda Paul Farmer.