Objavljeno 13. prosinca, 2016.
ŽUPANJA
U Vukovarsko-srijemskoj županiji zabilježeni su novi tragovi aktivnosti i prisutnosti dabrova, ovaj put na obali rijeke Vuke.
Oborena stabla
- Uz potvrđene nalaze unutar Spačvanskog bazena, može se sa sigurnošću reći da se ova vrsta polako vraća na prostor gdje je nekada obitavala, prije više od dvije stotine godina - ističu u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima VSŽ-a. Nakon dojave lovačkog društva djelatnici ustanove zabilježili su tragove aktivnosti nove obitelji dabrova koji se manifestiraju oborenim stablima vrba na obali Vuke. U neposrednoj blizini pronađena je i nova aktivna jazbina, što znači da je nova obitelj zauzela teritorij na odabranom staništu. Nakon reintrodukcije dabra u Spačvanski bazen 2010. godine, sljedećih nekoliko godina zabilježeno je povećanje teritorija aktivnosti koji se sada proteže na rijeke Dunav i Vuku. U Ustanovi napominju da je očekivano da se dabrovi premještaju u pogodnije vodotoke, te biraju stanište koje im je prihvatljivije zbog što manjeg uznemiravanja. Stanište u Spačvanskom bazenu je isto ono u kojem su dabrovi živjeli prije dvjestotinjak godina, što je bio i preduvjet ponovnog naseljavanja na područje gdje su nekada obitavali. U županiji postoji velik broj manjih vodotoka, a dio ih se nalazi u šumskim kompleksima daleko od prometnica i većeg uznemiravanja.
Iz Dunava u Vuku
- Populacija se pomalo povećava i širi vodenim putem, što nam je pravo zadovoljstvo. Iz Dunava su došli u Vuku i sada kod Bršadina imamo jednu ili dvije obitelji dabrova. Koliko ih je trenutačno na području naše županije teško je reći. Dabar je vrlo otporan i prilagođen svim vrstama bolesti. Hrani se prvenstveno korom vrba i topola i ruši drvo da bi došao do krošnje, odnosno mekanije i mlađe kore koja se nalazi na vrhovima grana. Dabrovi moraju stalno glodati kako bi trošili i oštrili zube glodnjake jer bi u suprotnome oni prerasli i došli bi u fazu kada dabar više ne bi mogao jesti - pojašnjava stručni voditelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima VSŽ-a Pavao Dragičević, napomenuvši da je dabar drugi najveći glodovac na sjevernoj zemljinoj polutki.
Prije više od 200 godina dabar je potpuno nestao s prostora današnje Vukovarsko-srijemske županije. Djelatnici Ustanove i Šumarije Otok lani su organizirali zajedničku akciju istraživanja vodotoka te pronašli aktivnu nastambu dabrova, prvu nakon dva stoljeća od posljednje zabilježene na tom prostoru. Na akciju su ih potaknuli pronađeni tragovi aktivnosti dabrova u blizini ušća Brežnice u Spačvu, u kompleksu Spačvanskog bazena. Pronađena aktivna jazbina, u kojoj dabar obitava tijekom dana, dimenzija je od oko četiri puta dva metra i nalazi se dijelom u vodi, a dijelom na kopnu jer dabrovi iz vode ulaze u komore koje su na suhom i obložene lišćem.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
Bili su božićna delicija
Dabrovi su zaštićena i ugrožena vrsta i najveći graditelji u životinjskom svijetu. Drvo koje oni sruše gotovo redovito pada u vodu, služi im i kao hrana, ali i kao građevinski materijal. Glavni arhitekti u obitelji su ženke koje od izglodane vrbe, topole ili breze grade jedinstvene nastambe nad vodom koje znaju prerasti i u cijele brane. Putopisci su još davne 1777. godine zapisali kako su Slavonija i Srijem puni dabrova. Jeli su ih katolici u vrijeme Božića, s obzirom na to da su dabrovi iz vode. A dabrove zube roditelji su nekada vješali maloj djeci oko vrata da im prije i pravilnije izrastu vlastiti zubi. Pavao Dragičević iznosi i zanimljiv podatak da je poznati biber-crijep dobio naziv po njemačkom nazivu za dabra, jer je ljude svojim izgledom asocirao na dabrov rep. A i naselje Bebrina kod Slavonskog Broda dobilo je ime po staroslavenskom nazivu za dabra.