Voditeljica i urednica RTL-a Danas Mirjana Hrga ne krije zadovoljstvo novim radnim mjestom. U razgovoru za TV Obzor otkrila nam je zašto se nije vratila na javnu televiziju, prisjetila se nekih od najvećih izazova u svojoj karijeri, približila nam kako izgledaju pripreme za početak radnog dana, ali i reagirala na nedavne razgovore s Zoranom Milanovićem i Milanom Bandićem.

Iza vas je osam mjeseci provedenih na RTL-u, kako ste zadovoljni novom TV kućom? Sada kad ste prošli sve televizije, mislite li da ste na RTL-u konačno pronašli svoj dom?

- Pronašla sam ono što je najvažnije - slobodu informiranja, izostanak pritiska bilo kojeg tipa, uključujući i politički, a sve što napravimo isključivo je rezultat našeg umijeća da prepoznamo događaj i interes javnosti. Surađujemo s našim gledateljima, odgovaramo na njihove zahtjeve, istražujemo priče koje nam dojavljuju i ni jednu ne odbacujemo prije nego što je ne provjerimo. S druge strane, imamo puni respekt sugovornika koji sve to prepoznaju, odazivaju se našim pozivima i vjeruju da će kod nas imati pošten tretman i mogućnost da iznesu svoje mišljenje.

Je li bilo teško donijeti odluku o napuštanju Al Jazeere i zašto je do toga uopće došlo?

- Bila je to jedna od težih odluka. Stekla sam mnoge prijatelje, imala izvrsne direktore s kojima sam također izgradila prijateljski odnos, proputovala svijet. Razlozi povratka bili su privatne naravi, prije svega temeljeni na iscrpljenosti mojih najbližih terenima, zbog kojih su strahovali, a ja, iskreno rečeno, uživala. Međutim, kad volite svoju obitelj, dođe vrijeme da vlastite želje podredite toj ljubavi, da se odmore.

Na prethodnom radnom mjestu nerijetko ste izvještavali s opasnih terena, nedostaju li vam ipak javljanja uživo?

- Izuzetno. Vratit ću se jednom opet na teren. Ta me ideja hrani u dugim redakcijskim danima.

Kako danas gledate na razdoblja provedena u informativnom programu HRT-a i Nove TV?

- Sve je bilo životna škola. Danas mogu reći da znam kako funkcionira javna televizija, ali i ona konkurentska. Novinarsko srce ostalo je na Al Jazeeri, ali ono uredničko je u Hrvatskoj, na RTL-u. Tu sam da sa svojim kolegama napravim najbolji program.

Hipotetski govoreći, biste li i pod kojim uvjetima prihvatili poziv za povratak na jedno od starih radnih mjesta? Prije pet godina navodno ste se prijavili na HRT-ov natječaj, ali vam je stigla ponuda s Al Jazeere.

- Da, tada sam izabrala Al Jazeeru, iako ne znam bi li mi bilo dopušteno da se vratim na HTV, jer prije odluke sam podigla papire. Ali bio je kasnije još jedan pokušaj. Nerado ga se sjećam. Motiv je bio jednak onom zbog kojeg sam se na kraju napokon i vratila u Hrvatsku, međutim, u toj situaciji doživjela sam totalno otrježnjenje i još jednom se podsjetila kako je na neke adrese nekima teško uopće ući bez političke podrške. Podsjećam da sam 2003. zbog istih razloga i otišla jer sam smijenjena s desecima mojih kolega, jednog popodneva, 25. ožujka 2000., nakon promjene vlasti. Motivi nadređenih su, nažalost, bili isključivo politički. Gotovo desetljeće poslije, za vrijeme iste vlasti, meni su vrata i dalje bila zatvorena, ali ne ljutim se. Danas sam sretna što nisam bila u prilici izložiti se nečemu zbog čega se ne bih osjećala dobro. Inače, poštujem HTV. Ta je televizija mnogo više od povremenih boljih ili lošijih garnitura i ne bi trebala ispaštati zbog politike.

Možete li se prisjetiti najznačajnijih trenutaka u svojoj dva desetljeća dugoj karijeri?

- To su zasigurno moja izvještavanja iz trenutačno najvećeg logora na svijetu, Gaze. Ondje sam mnoge stvari shvatila i postala kompletno političko biće. Izazovna su bila izvještavanja sa Zapadane obale, tijekom oružanih sukoba u Ukrajini, Tripoliju... U Slavjansku smo upali u prorusku zasjedu i jedva izvukli živu glavu. Već sam se bila oprostila od života. U Tripoliju smo se našli pod otvorenom vatrom. Mislim da novinar u svojoj karijeri može biti iznimno zadovoljan kad u biografiju može upisati iskustva stvarnog novinarstva i rizika koje ono nosi. Svojevrsnim ratom i okupacijom drugog tipa smatram i situaciju financijske krize u Grčkoj, o čemu sam također osobno svjedočila pola desetljeća kao izvjestitelj.

Kako komentirate oštar razgovor sa Zoranom Milanovićem iz rujna, na koji su gledatelji, kolege novinari i političari reagirali prilično negativno?

- Ja sam čula mnogo više pohvala, no ne bih vas osporavala, jer zasigurno je bilo i onih koji ga otvoreno simpatiziraju i ne podnose kritične tonove na račun njegova lika i djela. Moj princip je jasan - pitam ono što ljudi žele čuti i što je relevantno. Otvoreno ću vam priznati - za intervju s Milanovićem pripremala sam se kroz razgovor s troje građana, glasača ljevice. Nisam željela da moj osobni dojam prevlada, iako kao osoba koja radi intervju imam pravo na svoje mišljenje iz kojeg onda i proizlazi pristup prema gostu. A ako ste kao deklarirani socijademokrat u stanju potrošiti više od tisuću eura na račun stranke za jastoge i barikna vina, dok kriza trese zemlju, a ljudi se iseljavaju - i to nije sve od propusta, ne mogu vas ne pitati - je li sve u redu? Osjećate li vi zemlju u kojoj djelujete i pretendirate da je i dalje vodite. Simbolično, ali na razini razumijevanja profila, izuzetno važno.

Svojedobno je HND oštro osudio grube uvrede koje vam je uputio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić nakon intervjua u RTL-u Danas. Kako se osjećate?

- Vidite i sami da je vrlo važno tko je s druge strane mikrofona. Bandić im nije simpatičan i lako je biti heroj nakon takvog intervjua. I njega sam pitala ono što sam znala da ljude zanima. 'Pala' sam na vrtićima, no pokazalo se da je upravo to jedna od tema koja najbolje opisuje njegove slabosti. Inače, da odgovorim na vaše pitanje - kad sam bila mlada novinarka, upisala sam se u HND. To je jedino članstvo u mojem životu. Mislila sam da je to pitanje odgovornosti, časti i važnosti da pridoneseš svom cehu. No, i od toga sam odustala, ispisala sam se. Nije imalo smisla. Možda će jednom opet imati smisla, a do tada, ne treba mi da me itko brani. Svjesna sam što nosi moj posao i spremna sam na rizike, pa i posljedice.

UNESCO je ovih dana objavio podatak da svakog petog dana pogine jedan novinar, što ste podijelili i na svojoj facebook-stranici. Strahujete li za svoj život, jeste li primali izravne prijetnje?

- Ne strahujem. Ja sam vjernik i postupam prema principu: ne čini drugome ono što ne bi da tebi čine, a nepravdu ne dopuštaj nikome, pa ni samoj sebi. Vođena tim principom vjerujem u ispravnost svojih postupaka i ne strahujem ni od jedne situacije. Ono čemu sam izložena ne smatram ugrozom, nego slabošću onoga koji se time služi i samo me jača u uvjerenju da sam na pravom putu.