Sa svijetom se događaju vrlo ozbiljne i strašne stvari. Vjerojatno je ovo, nakon Drugog svjetskog rata, najveća kriza, bremenita raznim lošim scenarijima koji mogu iz toga proizići.

Tim riječima započeo je razgovor dr. sc. Ozren Žunec, dugogodišnji izvanredni profesor sociologije na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kojeg smo kontaktirali prigodon njegovog nedavnog posjeta Đakovačkoj biskupiji. Zamoljen da komentira aktualna zbivanja u Europi i svijetu, dr. Žunec je nastavio:

- U vrijeme hladnog rata, kada su postojale dvije sile i bipolarni sustav, situacija je bila relativno mirna. Imali ste SAD vs SSSR, supersile koje su bile u stanju nekoliko puta međusobno se uništiti, zajedno s cijelim svijetom, ali upravo to, da su se međusobno našle u takvom klinču, spriječilo je veće sukobe. Sukobi su se u bipolarnom svijetu događali tako da su jedna i druga sila imali negdje svoje saveznike, svoje klijente, koje bi angažirali, obično u zemljama Trećeg svijeta da izvode nekakve revolucije ili kontrarevolucije, pa se onda tako održavao stabilitet koji je bio, ako sad gledamo unatrag, dosta snažan. Tomu svemu došao je kraj s nestankom tog bipolarnog svijeta. Jedno od očekivanja je bilo da će njegovim nestankom doći do oslobođenja, odnosno do slobode svijeta od sukoba i svega drugoga, da će se svijet emancipirati, obrazovati i da će živjeti u permanentnome miru gdje će gospodarstvo i ekonomija biti ključne stvari napredovanja. To se, međutim, nije dogodilo, nego je došlo upravo do suprotnoga. Sad postoje ozbiljna žarišta za širenje sukoba koji mogu biti zaista nesagledivi. To je nešto o čemu čovjek teško može i fantazirati, kamo nas sve to može odvesti. Drugim riječima, ponavljam, stanje je danas bremenito najužasnijim zamislivim scenarijima koji su posvuda prisutni.

Ni Europa nije pošteđena ekskalacije sukoba, suočena je s terorizmom, migrantskom krizom, EU pak s Brexitom...?

- Europa nije ni malo izdvojena od svega toga, ona nije dio svijeta koji može reći: "Što se nas tiču sukobi među dalekim ljudima o kojima ne znamo ništa". Upravo suprotno, živimo s problemima, u okruženju smo napetosti, sukoba, ratova... Političke silnice se razvijaju, pa pogledajte samo migracije - imate pritisak migranata koji je razumljiv s obzirom na to što su Europa i SAD napravili na Bliskom istoku. Zakuhali su tamo, kuhaju i dalje. Teško je da to ide prema nekakvom smirenju. Imate, dakle, velike pokrete stanovništva. Milijuni ljudi nalaze se na putu, bježe iz ratom zahvaćenih zemalja i dolaze tamo gdje misle da bi možda mogli pronaći mir. Na konto toga nastaju ksenofobije, ljudi su revoltirani, boje se da će njihov način života nestati, da će zajedno s migrantima, gdje su u najvećoj većini ljudi koji naprosto bježe od rata i nemaju ideološke pretenzije vladati svijetom, doći i 'x' terorista koji bi se mogli aktivirati. Sve to stvara strašne tenzije i ne vidim kako će se problemi riješiti. Jer svaka vojna sila koja se uporabi, eskalira u sukobe. To je evidentno, sukob sukobom ne možete iskorijeniti. Pogotovo to ne možete napraviti ako drugi akter nije država. Vi možete državu pokoriti, ona može potpisati kapitulaciju ili mirovni sporazum, i to se poštuje. No ovdje imate posla s društvenim silama. Te društvene sile ne možete nagovoriti na kapitulaciju i na prestanak sukoba silom. Morate pronaći druge načine, a ja ne vidim da se pronalaze, niti da se s njima nešto pokušava učiniti.

Kako komentirate položaj Hrvatske u takvom napetom okruženju?

- Hrvatska je, srećom, na samoj periferiji takvih događanja i mislim da ona apsolutno ništa ne znači u svemu tome. Može, istina, jednoga dana nešto značiti ako se nekakav put migranata, nova balkanska ruta, u većem i opasnijem opsegu počne odvijati preko Hrvatske. Ako iz nekog razloga ponovno oživi konkretno balkanska ruta, onda može doći do ozbiljnih posljedica. Mislim da su građani Hrvatske vrlo dobro reagirali na valove izbjeglica, vrlo ljudski, to je velika stvar. Osobno sam ponosan na vlastitu zemlju u ovome slučaju, ali to ne znači da u slučaju da se stvari znatno pogoršaju da će tako ostati. Bilo kako god, Hrvatska je politički periferni “igrač” i ne može imati značajan utjecaj na europsku ili svjetsku politiku. Mi smo poprilično u outu.

Za nedjelju, 25. rujna, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, unatoč svemu, najavljuje održavanje referenduma. Kako to komentirate?

- To su pokušaji da se malo-pomalo, puzajući, Republika Srpska na kraju krajeva pripoji Srbiji, da se rezultati Daytona, rata, revidiraju, itd. To je jasno, to nije tajna, ovo su samo simbolični trenuci. No, to može postati prilično realna i opasna situacija. Vidim da je hrvatska strana s predsjednicom reagirala na jedan neobičan način, prema mom sudu, tako da je 'pozdravila' to događanje, u smislu da će se sada skrenuti pozornost Amerike, a vjerojatno i Europe na Bosnu i Hercegovinu i na taj će se način onda međunarodna zajednica tu više angažirati, što je dobra prilika da se postavi pitanje situacije i s hrvatskim narodom u BiH. Neki su još tome dodali i da bi sada trebalo razmisliti o ponovnom uspostavljanju Herceg-Bosne. No, to bi dodatno vodilo u rasulo i bojim se da je to nekakav način da se ono što se nije uspjelo u ratu napraviti, da se napravi na nekakav drugi način. Međutim, držim da politike bazirane na nacionalizmu dovode do još većih problema. Mislim da ova Dodikova ideja i kakvu ona lavinu može povući za sobom, to najbolje dokazuje.

Smatrate li da postoji opasnost za Hrvatsku od strane radikalnih islamista u BiH?

- Nisam obavještajna služba da bi mogao procjenjivati opasnost iz BiH, ali mislim da je ona veća za Bosnu nego za Hrvatsku. Pitanje je koliko će se muslimani u Bosni radikalizirati pod utjecajem nekih skupina i organizacija, a onda će se vidjeti što će iz toga biti. No mislim da iz toga za Hrvatsku ne proistječe zapravo ništa. Stvari treba gledati u nekakvoj dinamici, ne što je sada, nego što iz nečega može nastati. To je možda paranoidno, ali mislim da je to jedini način na koji o stvarima možete razmišljati - misliti o budućnosti. Opet, velim, najviše je opasnosti za bosansko društvo, jer počne li se ono radikalizirati, onda ćemo imati posla s mnogo većim problemom nego što su to nekolicina vehabija u nekakvim selima.

Razgovarala: Maja  MUŠKIĆ