Krajem ovog mjeseca, preciznije od 30. rujna, u američku i svjetsku distribucije kreće novi film Tima Burtona. I bez obzira na Burtonov status, bila bi to uobičajena vijest iz holivudske tvornice snova da se ne radi o ekranizaciji prvog romana iz sad već kultne trilogije Ransoma Riggsa - Miss Peregrine's Home for Peculiar Children, prevedene na pedesetak svjetskih jezika, uključujući i hrvatski.

A kako bi tajming bio onaj pravi, bar za Hrvatsku, uz najavljeni Burtonov film, odnedavno je kod nas u ponudi i treće izdanje spomenutog serijala, knjiga “Knjižnica duša”, koju su fanovi Riggsove unikatne fantazije vjerojatno već pročitali. Taj roman, kao i prethodna dva (“Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu” i “Šuplji grad”), objavio je zagrebački Lumen, pa je sada, prije početka prikazivanja Burtonove filmske verzije tog prvorazrednog djela moderne fantastike, cijela priča zaokružena.

O Riggsovu slučaju, odnosno o njegove prve dvije knjige iz trilogije o čudnovatoj djeci, pisao sam u Magazinu prije nekih godinu dana pa ne bih ovom prigodom ponavljao sve što je tada spomenuto ne samo o Riggsu nego i o njegovu originalnom konceptu - stranice romana prožete obiljem jedinstvenih fotografija, jednako bizarnih kao i likovi iz knjige. Ono, pak, što moram istaknuti, svakako je činjenica da se i u “Knjižnici duša” (Library of Souls) Ransom Riggs držao koncepta kojim se proslavio već prvim romanom iz trilogije. To, pak, znači da je i ovo treće izdanje krcato nevjerojatnim fotografijama, iznova otisnutim u autentičnom obliku, bez naknadih intervencija, uz tek djelomične dorade kako bi se pojačao kontrast. Naravno, na kraju knjige Riggs daje popis vlasnika fotografija, koje je skupio na sajmovima antikviteta i iz privatnih kolekcija. Sve su one, fotografije, iznova u funkciji priče, daklem, Riggs svako od jedanaest poglavlja “ispresijeca” ponekom neobičnom slikom kojekakvih likova iz stvarnosti ili prirodnih fenomena, ljudi i okruženja u kojima se zatječu, nerijetko posve nadrealnih i samih po sebi fantastičnih, što je, strukturno gledajući, u funkciji podizanja priče o čudnovatoj djeci na višu razinu, odnosno prema unikatnosti samoga djela unutar žanrovskih okvira, koji su, kad je fantasy u pitanju, posljednjih desetak godina itekako iscprpljeni i zasićeni jednim te istim štosovima.

Sad je, vidimo i čitamo, Riggs svojom trilogijom doskočio tom izazovu da bude originalan pa je s pravom požnjeo hvalospjeve kritike i sebi osigurao milijunsku bazu fanova. Osim toga, dodatnu komercijalnu i kreativnu slavu njegovu djelu zasigurno će osigurati i Burtonov film, jer nitko od današnjih holivudskih redatelja nema takvih sklonosti bizarnom i fantastičnom, darkerskom i gotičkom prosedeu kakve ima Burton, i pritom je u pravilu tržišno isplativ, jer mu i najslabiji filmovi odlično prolaze u kinima.

No vratimo se Riggsu, odnosno njegovoj knjizi “Knjižnica duša”. Što se pak same radnje tiče, nakon dramatičnih događaja u “Šupljem gradu”, kad su šesnaestogodišnji Jacob, Emma Bloom i njegovi čudnovati prijatelji jedva izvukli živu glavu, u Londonu, svjetskoj prijestolnici čudnovatosti, svjedočimo novim opasnim pustolovinama spomenute družine. Naime, opaki stvorovi bez zjenica (maskirani u ljudska obličja) oteli su skupinu čudnovate djece i odveli ju na skrovito mjesto kako bi ju iskoristili za svoje zle namjere da ovladaju svijetom živih i mrtvih. No Jacobova ih družina odlučno prati kako bi oslobodila čudnovate iz ralja stvorova koje predvodi zlikovac Caul, a usput im nevolje stvaraju praznodusi (stvorenja iz druge dimenzije, nalik na hobotnice). Jacob, međutim, svojim moćima uspijeva kontrolirati ta stvorenja, no kad se svi skupa zateknu u Vražjem ralu, najtužnijem i najsurovijem mjestu viktorijanske Engleske, u kojem je vremenska petlja i dvorac gdje su zatočeni čudnovati, Jacob, Emma (djevojka s vatrom u rukama) i Addison MacHenry (pas koji govori) nailaze na hrpu novih problema. Kad ih njihov vodič, lađar Sharon, upozna s misterioznim likom, vlasnikom “knjižnice duša”, Jacobova družina shvati da postoje dva suprotstavljena tabora stvorova - Caul i njegov brat Bentham. Sve se dramatično zakomplicira, a kako će se u Vražjem ralu jednom zauvijek rasplesti sudbina čudnovate djece iz cijelog svijeta, sami pročitajte u furioznom raspletu ove fascinantne Riggsove epopeje.

Ono pak što je kod Riggsa u ovoj trećoj knjizi još izraženije jest, osim unikatnog koncepta, obilje referentnih poveznica ne samo s tradicijom britanskog gotičkog romana (Mary Shelley, Robert Louis Stevenson, Ann Radcliffe...), te s “Gospodarom prstenova” Johna Ronalda Reuela Tolkiena, nego i s tradicijom popularne trivijalne kulture, napose stripovima o superjunacima. To se prije svega odnosi na samu čudnovatu djecu, koju je uzimajući u obzir njihove nadnaravne moći u izvjesnoj mjeri moguće povezati s družinom mutanata iz strip-serijala X-Men izdavačke kuće Marvel Comics. Čak se i likovi Caula i Benthama, koji svaki za sebe nastoje pridobiti čudnovatu djecu kako bi njihove moći mogli kontrolirati u svoju korist, umnogome referiraju na likove profesora Charlesa Xaviera i njegova suparnika Magneta.

I na kraju dolazimo da glavne junakinje iz naslova Riggsove trilogije - gospođice Peregrine (ymbryne, koja se skrbi o djeci u svom internatu u vremenskoj petlji), čije ime izravno asocira na naziv korišten u ranom Rimskom Carstvu (30. g. p. n. e. - 212. g. naše ere), kad su peregrini bili slobodni provincijski stanovnici Carstva iako ne i rimski državljani (latinski peregrinus znači stranac, iz inzemstva), pa je i ta identifikacijska razina “drukčijih od drugih” itekako simbolično značajna kao podtekst za studioznije iščitavanje Riggsova romanesknog koncepta.

A što se tiče gospođice Peregrine, izbor Eve Green (jedna od Bondovih djevojaka - film Casino Royale!) za glavnu ulogu apsolutno je pun pogodak. I to ne samo zbog toga što je Greenova odnedavno Burtonova životna družica (nakon što se Tim zasitio Helene Bonham Carter) nego i zato što je svojom darkersko-gotičkom karizmom kakvu je sebi izgradila glumeći u serijalu Penny Dreadful bogomdana za tumačenje osebujnog lika kakva je gospođica Peregrine u Rigsovim knjigama. Inače, Eva Green već je surađivala s Burtonom na filmu “Sjene tame” (2012.), a poznata je postala nakon što je u filmu “Dreamers” Bernarda Bertoluccija kao tinejdžerica paradirala u scenama gola k'o od majke rođena. Sad će naočita Eva (35), suvremena ikona gotičkog darka, nakon trijumfa u Penny Dreadfulu, plijeniti pozornost i kao gospođica Peregrine, što je dijelom nastavak uloge Vanesse Ives iz Penny Dreadfula, doduše bez okultnih konotacija i nadnaravnih sukoba sa sotonom i Drakulom.

Bilo kako god, nestrpljivo čekamo vidjeti Evu Green u ulozi miss Alme LeFay Peregrine. I ako joj suze njezine Vanesse Ives nisu priskrbile Emmyja, možda će joj ymbryna Peregrine osigurati Oscara. Navijamo za Riggsa, Burtona i Evu Green...