Vezani članci
KONTROVERZE OKO GENETIČKOG INŽENJERSTVA (I.)
IVICA KELAM, BIOETIČAR
JELENA PUĐAK, INSTITIUT “IVO PILAR”
Aktualno Otvoreno pismo 107 dobitnika Nobelove nagrade iz medicine, fizike, kemije, ekonomije i književnosti, koji su pozvali svjetske vlade da odbiju Greenpeaceovu kampanju protiv hrane poboljšane biotehnologijom, odnosno GMO-a, prokomentirao je Vjeran Piršić, predsjednik neprofitne nevladine organizacije Eko Kvarner
- Upoznat sam sa spomenutim pismom i nije to ništa novo. Podsjetio bih da je najveća kampanja provedena u krugu znanstvenika bila ona američkih lječnika koji su 'utvrdili' kako pušenje nije štetno, čak je bila i reklama 'Američki liječnici puše Camel!' Dakle, to da znanstvenici daju legitimitet nečemu što je sporno drugim znanstvenicima uobičajena je praksa već desetljećima. I to što sad spomenuti nobelovci pišu vezano uz GMO više govori o njihovoj moralnoj dekadenciji, a ne o njihovu apsolutnom znanstvenom autoritetu. Još jedan primjer - mi smo kao civilizacija 70 godina koristili azbest, a 60 godina se znalo da je štetan, da bi se na kraju, kad je već gotovo bio zabranjen, francuska akademija medicinskih znanosti zauzela za njegovu kontroliranu upotrebu. Rezultat: današnji podatci govore o 30.000 mrtvih zato što se francuska akademija zauzimala za kontroliranu upotrebu azbesta! Ovom prigodom pozvao bih se na velikog mislioca Ivana Ilića koji je kazao kako su 'trgovci ušli u hram znanja'.
Otvoreno pismo nobelovaca pozdravili su hrvatski znanstvenici, molekularni biolozi s PMF-a, kako to komentirate?
- Nije sporna činjenica da je cijeli biološki odjel PMF-a radikalno za GMO. Međutim, pravo je pitanje koliko su znanstvenici čiji rad financira industrija koja promovira GMO objektivni i nezavisni. Jer ako u svemu tome imate osobni, financijski, znanstveni interes, pitanje je biste li bili objektivni. Ne bih ulazio u to jesu li oni u pravu ili u krivu, nego je riječ o njihovoj objektivnosti i nezavisnosti. Podsjetimo kako je primjerice danas velik dio medicine sponzoriran od farmaceutske industrije, što je općepoznata činjenica.
Protivnici GMO-a tvrde da genetski modificirana hrana izaziva mnoge zdravstvene poteškoće, spominju se i kancerogene bolesti...?
- Ne bih ulazio u tezu da veća konzumacija GM hrane izaziva bolesti, alergije i druge zdravstvene poremećaje, riječ je jednostavno o protuprirodnom bludu između medicine i faramceutike, a sad se, vidimo, isto događa i s vezom GMO - znanost. Naravno da postoje argumenti za GMO i protiv njega, no tu nije problem, problem je u tome što je praksa GMO kompanija opasna jer čak i ako proizvode apsolutno neštetan GM materijal sa stajališta utjecaja na zdravlje i okoliš, vidimo da njihova komercijalna praksa, primjena tih proizvoda (hrane, usjeva) dovodi do samoubojstava tisuća farmera u primjerice Indiji, a i mnogi su farmeri u SAD-u i Kanadi pod sudskim tužbama jer su koristili sjeme GMO komapanija. Jednostavno rečeno - upitna je, a u mnogim slučajevima i skandalozna, etika i praksa kompanija koje proizvode GMO (Monsanto, recimo), one su agresivne i društveno opasne korporacije za cijeli svijet, njih zanima isključivo profit, a ne dobrobit ljudi i civilizacije.
Je li genetičko inženjerstvo jedini način da se unatoč klimatskim promjenama osigura dovoljno hrane za čovječanstvo?
- Ne. Današnja količina proizvedene hrane je dovoljna, no šteta je da se golema količina hrane baca, prije svega u razvijenim zemljama, što je također velik problem. Drugim riječima, nije problem gladi u svijetu nedovolja proizvodnja, nego neodgovarajuća distribucija hrane. Što se GMO-a i autohtonih vrsta tiče, naše su autohtone sorte puno otpornije na klimatske promjene nego što je to GM sjeme. U svjetskim razmjerima dokaz je 7000 godina civilizacije. Može se govoriti o boljim prinosima, no naše masline, uzmimo njih za primjer, mnogo su bolje nego nekakve buduće klonirane GM masline koje će možda dati veći urod, no teško da će biti otpornije na klimatske promjene.
Što sa zakonskom regulativom, treba li zabraniti GM usjeve, a time i GM hranu?
- U Europskoj uniji, a tako i u Hrvatskoj, stanovnici imaju pravo odlučiti žele li na svom području (otoku, u kontinentalnim regijama) GM usjeve ili ih ne žele, to je njihovo pravo. No ako žele autohtonu poljoprivredu, nitko im ne može nametati GM usjeve. Ljudi trebaju imati pravo izbora, jednako kako imaju pravo biti glupi i trovati se pušenjem cigareta ili jetra uništavati alkoholom. Što se RH tiče, vrlo je važno što imamo tri županije koje su proglasile svoje GMO free zone, jer to je linija obrane protih GMO-a. Ponavljam, Hrvatska ima sve uvjete da uzgaja i proizvodi i više nego dovoljno hrane, ima svoje autohtone sorte i ne trabaju joj nikakvi sumnjivi GMO pokusi, još manje uvezena GM hrana.(D.J.)
ZA I PROTIV: POZITIVNI I NEGATIVNI EFEKTI
GMO podjednako koristan i štetan?
Genetski modificirana hrana relativno je nova tehnologija koja može donijeti mnoge povlastice, ali kod koje postoji i potencijal za zloporabu.
RAZLOZI ZA GM HRANU:
1. Bolja otpornost na štetočinje i bolesti
- Genetski modificirani usjevi mogu proizvesti varijacije koje su otpornije na štetočinje i bolesti, te se time smanjuju manjkovi i ovisnost o pesticidima.
2. Veća tolerancija na stres
- Geni koji daju veću toleranciju na stres, poput suše, niskih temperatura ili soli u tlu, također se mogu umetnuti u usjeve. Takav gen može povećati njihovu raširenost čime se otvaraju nova područja za uzgoj.
3. Brži rast
- Usjeve se može modificirati da brže rastu kako bi se mogli obraditi i ubrati u područjima koja imaju kraća klimatska razdoblja povoljna za rast. To može povećati količinu ljetine u novim područjima ili čak omogućiti dvije žetve.
4. Hranjivije namirnice
- Biljke i životinje mogu biti promijenjene kako bi proizvele veće količine potrebnih vitamina i minerala, poput željeza, kako bi se riješili problemi zdrave prehrane u nekim dijelovima svijeta.
5. Sposobnost proizvodnje lijekova i cjepiva
- Možda bi bilo moguće da biljke i životinje proizvode korisne lijekove i cjepiva, kako bi prevencija i liječenje ljudskih bolesti u nekim područjima bili pristupačniji i efikasniji.
6. Otpornost prema herbicidima
- Usjeve se može promijeniti tako da postanu otporni na određene herbicide, čime se olakšava rješavanje štetnih biljaka.
7. Bolji okus
- Hrana može biti modificirana kako bi imala bolji okus, što bi moglo ohrabriti ljude da zdravije jedu hranu koja je sad nepopularna zbog svog okusa, poput špinata i brokule. Možda bi bilo moguće i umetnuti gene koje bi proizveli više različitih okusa.
RAZLOZI PROTIV GM HRANE:
1. Neočekivane nuspojave
- Neki od efekata genetski modificirane hrane na ljudsko zdravlje mogu biti neočekivani. Mnogi kemijski spojevi u hrani ponašaju se na iznimno kompleksne načine u ljudskom tijelu. Ako hrana sadržava nešto čega inače nema u ljudskoj prehrani, teško je reći koje bi to efekte imalo tijekom određenog vremena.
2. Problemi pri etiketiranju genetski modificirane hrane
- Kupcima možda neće biti jasno što jedu kad konzumiraju genetski modificiranu hranu. Ne zahtijevaju sve države obvezno etiketiranje hrane ili sastojaka kao genetski modificiranih, a čak i ako je pravilno etiketirana, ljudi si možda neće uzeti vremena da pročitaju informacije.
3. Smanjena raznolikost vrsta
- Geni koji usjeve čine otrovnima za štetne insekte mogu ubiti i one druge, korisne, insekte te time dalje utjecati na hranidbene lance. Sve to može dovesti do smanjene raznolikosti vrsta te čak do izumiranja osjetljivih vrsti.
4. Ekološka šteta
- Postoji mogućnost da se geni za otpornost prema štetnim insektima, bolestima i herbicidima prošire i na starosjedilačke biljke. Pelud s genetski modificiranih usjeva s pomoću insekata ili vjetra može bit prenesen na divlje biljke i tako bi nastale nove, modificirane biljke.
5. Efekti na usjeve koji nisu genetski modificirani
- Pelud s genetski modificiranih usjeva širi se i na one usjeve koji to nisu. S vremenom to dovodi do toga da usjevi koji nisu genetski modificirani ipak sadrže materijal genetski modificiranih usjeva.
6. Prekomjerna upotreba herbicida
- Sadnja usjeva otpornih na herbicide mogla bi dovesti do ležernijeg i češćeg korištenja herbicida, jer se ne mogu loše odraziti na usjev. Pritom se nema na umu da svi sastojci završe u tlu, koje ispere kiša i na kraju završe u rijekama ili drugim vodenim površinama. Kemikalije bi mogle otrovati ribe i ostale divlje životinje i biljke, ali mogle bi ući i u pitku vodu za ljude.
7. Problem pristupa genetski modificiranoj hrani
- Potencijal za smanjivanje siromaštva i loše prehrane možda ne bi bio ostvaren ako pravni patenti i prava intelektualnog vlasništva na proizvodnju genetski modificirane hrane prerastu u monopol koji drži mali broj privatnih poduzeća. (Izvor: WiseGeek)
MATIJA BRLOŠIĆ:
Službeno u Hrvatskoj nema GMO-a, no u praksi, ilegalno, možda ga ima
- Imamo dovoljno zemlje da prehranimo naše naraštaje više od stotinu godina. Ne živimo na pijesku, imamo dovoljno resursa za generacije i generacije koje dolaze. Ne vidim nikakvog razloga da uvodimo GMO proizvodnju. Hrvatska je potpisala da je GMO free država, dakle zakon ne dozvoljava da se to uvede. Do sada je bilo nekakvih sitnih slučajeva, no država je reagirala na način na koji je i trebala reagirati. Usjevi su poništeni, službeno, pa za sada u Hrvatskoj toga nema. No, prije nekoliko godina GMO se pojavio na nekoliko mjesta u Đakovštini, kada se tarupirao kukuruz, ali od tada naovamo više se nije pojavljivao. Javila se jedino priča o tome da ga je bilo u soji, odnosno sjemenu koje je uvezeno iz Srbije. Govorilo se da je sjeme pozitivno nešto više od dozvoljenih granica. Danas se obavljaju kontrole, tako je službeno, no kako je u praksi ne znam. Inače smo mala država, ispod jedan posto smo europske poljoprivredne proizvodnje, i suludo bi bilo da bilo tko od političara bilo kada razmišlja o uvođenju GM biljaka u Hrvatsku. Ništa na tome nećemo dobiti, samo ćemo biti u još lošijem položaju nego što smo sada - kaže Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.(M.MUŠKIĆ).