Magazin
IVICA KELAM, BIOETIČAR

GM usjevi sredstvo su moći, a ne pomoći
Objavljeno 10. rujna, 2016.

Vezani članci

JELENA PUĐAK, INSTITIUT “IVO PILAR”

Zaštititi poljoprivredu i ljude od lobista

Pismo 107 dobitnika Nobelove nagrade u kojem izražavaju svoju ogorčenost ponašanjem Greenpeacea i ostalih kritičara GMO-a, izazvalo je veliku pozornost javnosti. Agencija za bioetiku i socijalnu ekologiju izražava svoju ogorčenost PR stručnjacima biotehnološke industrije koji su uspjeli okupiti i nagovoriti toliki broj nobelovaca da potpiše to potpuno promašeno pismo i apel.

Posebno iritira emotivna obojenost pisma, koja prelazi u otvorenu ucjenu pri čemu se legitimno protivljenje Greenpeacea “zlatnoj riži” naziva “zločinom protiv čovječnosti”. To potvrđuje sumnje da je ideja ove peticije potekla iz biotehnološke industrije, koja jedina ima koristi od GMO-a. Nije Greeenpeace odgovoran za propast “zlatne riže”, o kojoj se govori u pismu, nego ta genetički modificirana riža ni nakon više od 20 godina istraživanja nije spremna za komercijalnu sjetvu. Stoga je iluzorno optuživati Greenpeace i kritičare GMO-a za njezinu propast.

- Kada govorimo o GMO-u, moramo biti svjesni da su GM usjevi na poljima diljem svijeta, proizvod biotehnološke industrije koju čine korporacije - Monsanto, Syngenta, BASF, Bayer CropScience, DuPont i drugi, a u svijetu u samo šest država - SAD, Kanada, Brazil, Argentina, Indija i Kina - sije se većina GM usjeva. Dakle, za propagandu izmišljenih vrijednosti GM usjeva i organizama ne treba biti mjesta nigdje te se ne smije podleći dojmu peticije nobelovaca, jer pitanje opravdanosti GMO-a nije privatna stvar nobelovaca, nego je riječ o suverenom pravu svake države i njezinih građana da slobodno odlučuju što žele na svojim poljima i tanjurima. Građani Europske unije i Hrvatske velikom su većinom od samih početaka sjetve GM usjeva, sredinom 1990-ih, odlučno odbili biti pokusni kunići u najvećem prehrambenom eksperimentu u povijesti, u kojem se stotine milijuna ljudi u državama poput SAD-a hrane GM hranom suprotno svojoj volji jer ne postoji zakonska obveza označavanja GM hrane, kao što postoji u EU i Hrvatskoj. Ne treba ni naglašavati da biotehnološka industrija u SAD-u, Kanadi i još nekim zemljama uspješno sprječava svaki pokušaj obaveznog označavanja hrane koja sadržava genetički modificirane sastojke.

- Hrvatska je za sada svojim Zakonom o GMO-u relativno zaštićena od sjetve GM usjeva, a svaki prehrambeni proizvod koji ima više od 0,9 % GM sastojaka mora se obavezno označiti. Hrvatski građani GM hranu ne žele, ona se, bar što se tiče zakona, ne bi smjela nalaziti na policama trgovina. Zbog toga je od krucijalne važnosti sustavno provodi zakonske odredbe i spriječiti sjetvu GM usjeva u RH. Zbog velikog otpora EU, uključujući Hrvatsku, prijeti velika opasnost od nametanja GMO-a ako se sklope i potpišu CETA (sporazum između EU i Kanade) i TTIP (sporazum između EU i SAD-a). Jedan je od ciljeva CETA-e i TTIP-a slabljenje strogih europskih normi o GMO-u te uvođenje GM usjeva na europska polja i tanjure građana. Zbog toga i mnogo drugih štetnih posljedica CETA-e i TTIP-a Agencija za bioetiku i socijalnu ekologiju u Osijeku održava međunarodnu konferenciju “Za Hrvatsku slobodnu od sporazuma TTIP/CETA/TISA”, na kojoj će se progovoriti o GMO-u i sličnim opasnostima koje nam prijete. Jedino sustavnim educiranjem i osvješćivanjem javnosti može se doći do ružne istine o GMO-u, koja je banalno jednostavna. GM usjevi sredstvo su moći kojim međunarodne korporacije žele, na štetu zdravlja ljudi, životinja i okoliša, ostvariti što veći profit i moć. Poražavajuća je činjenica da se 107 nobelovaca dalo svjesno ili nesvjesno izmanipulirati i dovesti u situaciju da promiču korporativne interese a na štetu općeg dobra - objašnjava doc. dr. sc. Ivica Kelam, iz Agencije za bioetiku i socijalnu ekologiju. (D.J.)

Najčitanije iz rubrike