Neumorna glazbena legenda Tereza Kesovija (77) na nedavnoj je promociji svog posljednjeg studijskog albuma poručila svima kako i nakon 55 godina karijere još uvijek ima toliko toga ispričati svojim “očima duše”.

U ugodnom razgovoru za TV Obzor ova glazbena diva - a taj pridjev dodajemo u najboljem mogućem kontekstu - otkrila nam je kako se osjeća nakon više od pet desetljeća karijere, što misli o današnjoj estradi, kako izgleda njezina svakodnevica i kako se osjeća nakon zdravstvenih problema koji su je zadesili.

Odmah na početku moram reći kako sam preslušao vaš posljednji album i ostao oduševljen. Od izvrsne uvodne pjesme “Ostavi me tu” pa do bolno iskrene “Moje priče” ovo je zlatno izdanje, kakvo su vjerni obožavatelji čekali devet godina, ujedno i kruna Vaše karijere. Opišite nam kompletan dvogodišnji proces rada na albumu.

- Teško je opisati kompletan proces dvogodišnjeg rada na albumu, mnogo je lakše govoriti o želji i volji da Ante Gelo zajedno sa mnom stvori nešto lijepo, vrijedno i nešto što će potrajati. “Nepoderiv materijal” u to nas uvjerava. Ponekad su pauze između snimanja znale potrajati i više tjedana jer Ante je vrijedan glazbenik, svi ga traže i svi ga žele samo za sebe. Uostalom, na samom početku lijepo mi je rekao da se snimanje može protegnuti i na duže vrijeme jer je često na putu, baš kao i ja, i teško je uskladiti termine po našim željama. Mnogo je važnije naglasiti koliko i kako smo radili na odabiru pjesama s ciljem da melodija odgovara tekstu i obrnuto. Pjesma i riječi moraju biti skladan brak i vjerujem da smo sklopili skladnu vezu. Antina uloga na albumu je velika i savršena: svi aranžmani, svi najbolji glazbenici, uz sjajne kompozitore i tekstopisce, Dariju, koja je savršeno otpjevala sve back vokale triplirajući i kvadriplirajući svaku dionicu, a sve to u savršeno opremljenom Antinu tonskom studiju, u ulici Antunovac. Naravno da je sve “pod kapom” diskografske kuće Dallas, koja ne može skriti zadovoljstvo postignutim rezultatom.

Što Vama znači 55 godina karijere?

- Znate, kad je čovjek ispunjen radošću, želi da ta radost traje i traje. A onda, u jednom trenutku, shvati da je od prvog radosnog trenutka prošlo 55 godina i pomisli da to ne može biti istina. A istina je jednostavna, kroz sve te godine vodila me ljubav i radost koju sam dijelila sa svojom publikom, pa i onda kad mi je bilo teško, pronalazila sam radost u živom susretu s njima. Pedeset i pet godina radosti, zar to nije divno!?

Je li se kod Vas osjećaj na sceni promijenio nakon toliko godina?

- Novo vrijeme donosi drukčiji pristup glazbi i ona prestaje biti najvažnija. Sada je važnije što otkačenije se odjenuti, imati frizure poput uniformi, sve u istom stilu, čudna šminka na licu, tetovaža - i sve često bez mjere. Ipak, glazba je uvijek tu i nikada neće nestati jer moda je prolazna, samo istinska vrijednost je vječna. Moj se osjećaj nije promijenio, vjerujem da će takav i ostati.

Može li umjetnik poput Vas u Hrvatskoj osigurati pristojno i ugodno starenje?

- Ah, što reći... Umjetnik poput mene, a tu ubrajam i moje Gabi, Radojku, Zdenku ili Jasnu - ima ih još, doduše malo... ne, ne može si osigurati pristojno starenje. Kao što rekoh, mladima treba zabave, treba im show, treba im nešto posebno atraktivno kao, primjerice, malo golotinje. Sve to shvaćam, no primjećujem da ti isti mladi vole čuti i nešto lijepo i uhu ugodno. Hvala Bogu, ovo je njihovo vrijeme, pa neka bude i njihov odabir.

Projekt Dive, koncertna turneja s Gabi Novak i Radojkom Šverko, doživjela je velik uspjeh. Hoćete li ponovno nastupati?

- Bilo je jako lijepo - dok je trajalo. Možda bih trebala reći i to da danas nema pravih menadžera koji bi ugodili publici, recimo, onoj srednje i starije dobi, kojoj se ništa ne pruža ili se pruža vrlo malo, a oni bi tako žarko htjeli čuti upravo to ili nešto slično. I sad dolazimo do ključnog problema: roditelj će uvijek naći tridesetak ili četrdesetak kuna za neku razvikanu folk-zvijezdu, neku cicu macu, pa kako onda naći novac za njih same da bi poslušali ono što oni vole. Hoće li se ponoviti naša turneja? Iskreno, ne znam.

Postoji li šansa da će i publika u Osijeku uživo moći čuti Vaše nove pjesme?

- Koncert u Osijeku iskreno bi me oduševio, taj meni dragi grad pamtim iz onih strašnih godina. Željela bih doći s lijepim pjesmama, onim starim, kao i s ovim prekrasnim s novog albuma “Oči duše”. Voljela bih ljude pred sobom gledati svojim očima duše.

Na koji način i gdje provodite svoje slobodno vrijeme?

- Slobodno vrijeme, što je to? U svom djetinjstvu slušala sam o tom kako ljudi dangube, kako to nije lijepo ni korisno i zato “Sinko, ne dangubi” govorio bi moj pape. Nemam slobodnog vremena za prazna naklapanja u kafiću, ono malo slobodnog vremena volim posvetiti svojoj obitelji na način da im skuham fini ručak, ispečem svoj kruh i na taj način pokažem da su mi najvažniji u životu.

Kako izgleda Vaša svakodnevica danas?

- U posljednje vrijeme mnogo sam radila na promociji “Očiju duše”, TV emisijama kojima prethode probe, raznim intervjuima u kojima se iz nekog konteksta izvlači naslov i podnaslov, koji je glup, ali koji privlači čitatelje. Preda mnom je i nastup na Trgu bana Jelačića za obnovu vodotornja u Vukovaru, što mi je posebno drago. Pjevat ću pjesmu Nikice Kalogjere i Željka Sabola. Sutra je novi dan i život teče, ne postoji ni bol ni jad što proći neće. A ja mislim da je bol onoliko snažna koliko je duboka rana.

Prije godinu i pol imali ste zdravstvenih problema, kako se sada osjećate?

- O, bilo je zdravstvenih problema! Ne želim ni misliti na njih, nego ići dalje i dalje. Ne zaboravimo da je sutra novi dan.