Gotovo je cijela Baranja u izvjesnoj mjeri arheološko nalazište. I to vrlo bogato, uzduž i poprijeko, većim dijelom istraženo, ali s još dosta neistraženih lokaliteta.
Drugim riječima, pojednostavljano kazano, svaki zabodeni kramp u nekim dijelovima regije između Dunava, Drave i Mađarske znači mogućnost da se pronađe nešto od arheoloških starina. Na žalost, desetljećima, pa i stoljećima, većina Baranjaca nije imala priliku uživo uvjeriti se u domaće arheološko blago. Pronalasci su završavali diljem Europe, a izloženi su u renomiranim svjetskim i europskim muzejima. Najmanje ih ima u Baranji.
Da tome više ne bude tako, pobrinuli su se u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Došli su, naime, na krasnu ideju, i u suradnji s Centrom za kulturu i Gradom Belim Manastirom, u predvorju kinodvorane organizirali izložbu na kojoj su predstavili dio rezultata arheoloških istraživanja na trasi buduće autoceste A5, na lokalitetu Jauhov salaš, po kojem je izložba i dobila ime - JA(uhov)SA(laš).
PRETPOVIJESNA NALAZIŠTA
Istraživanja su na tom lokalitetu provođena 2014. i 2015. godine, a otkriven je i definiran velik broj arheoloških struktura koje pripadaju različitim razdobljima i kuturama, od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka.
- Pronalasci datiraju iz razdoblja od trećeg tisućljeća prije Krista pa sve do 5. stoljeća. Upravo ti “najmlađi” središnji su dio izložbe, jer je riječ o predmetima iz grobova i naselja iz vremena seobe naroda, prvi takvi nalazi pronađeni “in situ” (u prvotnom položaju) na prostoru Republike Hrvatske, koji su ponukali istraživače i na proširenje istraživanog područja, kako bi se dobio što bolji uvid u život populacije Istočnih Germana koja je naseljavala položaj Jauhov salaš u 5. stoljeću - objašnjava dr. sc. Jacqueline Balen, savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu, koordinatorica i suautorica izložbe, napominjući kako je izloženo 50-ak manjih predmeta iz grobova, uglavnom izrađenih od željeza i keramike.
Najzanimljiviji izložak zasigurno je lubanja žene iz groba broj 4, s pomoću koje je rekonstruiran izgled tadašnjih žena, odjeće i nakita.
Inače, srednjovjekovni materijal s Jauhova salaša može se podijeliti u više faza. Najranija se smješta u 5. stoljeće, a njoj se pripisuju 22 kuće i 11 grobova s bogatim nalazima. Kuće su nepravilna, četvrtastog oblika, veličine 10-ak četvornih metara. U jednoj od njih pronađena je alatka od roga kojom se žigovala keramika, što je prilično rijedak arheološki nalaz. Lokalitet se prvobitno protezao na približno 67.000 četvornih metara, ali je zbog zanimljivih pronalazaka proširen za približno 3000 četvornih metara. Na svakom dijelu trase pronađeni su dijelovi iz različitih razdoblja, pa će tek nakon detaljnije analize i obrade biti poznatije pojedinosti o svakom naselju.
Organizatori izložbe posebno ističu činjenicu kako su predmeti javnosti pokazani vrlo brzo nakon njihova pronalaženja. Važno je napomenuti kako su izložbom htjeli pokazati izuzetno bogatstvo i raznolikost arheološke baštine Baranje, koja je kroz prošlost bila zanimljiv prostor za trajniji boravak i naseljavanje. Do sada je, naime, zabilježeno 114 lokaliteta koji svjedoče o bogatstvu baranjske arheološke baštine. Najviše je zabilježeno pretpovijesnih nalazišta (81), zatim antičkih (51) te 50 srednjovjekovnih.
POPOVA ZEMLJA
Još jedan važan arheološki nalaz svjetlo dana ugledao je na lokalitetu Popova zemlja, također na trasi buduće autoceste, u blizini Belog Manastira, u smjeru prema Petlovcu. Arheološki radovi tamo su počeli u rujnu pretprošle godine, a obavljala ih je splitska tvrtka Kaducej, uz nadzor osječkog Konzervatorskog odjela.
- Nekoliko je važnih nalazaka s ovog lokaliteta, od kojih su najznačajnije dvije rimske peći za proizvodnju opeke koje datiraju s kraja drugog i početka trećeg stoljeća nakon Krista - rekla nam je arheologinja Dženi Los, objašnjavajući kako su to prve rimske peći takvih dimenzija pronađene u Baranji.
Los je posebno istaknula peć veću od 50 četvornih metara, uz koju su pronađeni konstruktivni elementi koji sugeriraju bačvasti svod. Druga je manja, približno pet četvornih metara.
- To znači da su tamošnji stanovnici proizvodili puno opeke, koja im je bila potrebna za gradnju kuća - kazala je Los, naglasivši kako je to, ujedno, i dokaz da je u blizini bilo i veliko naselje.
Dokaz tomu je i 200-tinjak metara istočnije, gdje se nalazi rimsko groblje, te ostatci rimske ceste, zapadno od lokaliteta Popova zemlja.
I dok su se ostatci koji datiraju iz rimskog vremena nalazili na prvoj hodnoj površini, ispod humusa, nešto dublje arheolozi su pronašli nalaze iz neolitičkog razdoblja, starčevačka kultura s prijelazom na sopotsku, koja datira iz razdoblja približno 4000 godina prije Krista.
- Tamo smo pronašli 27 objekata kojima su se ljudi koristili za život. Sukladno s tadašnjim običajima, u svakom od njih pronađeni su i grobovi s kosturima. Svi su bili u zgrčenom položaju, položeni na bok - objasnila je Dženi Los, naglasivši kako tada nije bilo groblja, nego su ljudi, na neki način, nastavili živjeti sa svojim pokojnicima.
Ukupno su pronašli 30 takvih grobova. Tadašnje naselje prostiralo se na 14.000 četvornih metara, što je za ono vrijeme bilo prilično veliko područje. To neolitičko nalazište, staro više od 6000 godina, među prvima je sličnim u Baranji. Pronađeno je i pregršt predmeta od keramike, ali i razni koštani predmeti, poput igle za šivanje, te dijelovi žrvnja i žrtvenika na malim nogama.
Riječ je samo o otkrićima novijeg datuma, kojima valja dodati i “Troju na Dunavu”, pronađenu na brdu kod Batine.
- Ovo je prava Troja na Dunavu. Na takvo što se nailazi jednom u stotinu godina - rekao je tada ushićeni Marko Dizdar, iz Instituta za arheologiju, pokušavši slikovito objasniti o kakvom je arheološkom nalazištu riječ.
Podsjetimo, četrdesetak bogato opremljenih grobova s prijelaza iz brončanog u željezno te iz doba starih Rimljana samo su dio onoga što su arheolozi, u sklopu dvogodišnjeg projekta Arhivska baština Baranje, koji je financiralo Ministarstvo kulture, pronašli na području između Kneževih Vinograda i Batine.
TROJA NA DUNAVU
Poznato je, naime, da je na rubu Banske kose bila granična rimska utvrda Ad militare, jer je uzvisina iznad Batine među rijetkim područjima između Budimpešte i Crnog mora s kojega se odlično mogao kontrolirati Dunav.
- Još se točno ne može utvrditi iz kojeg su vremena rimski paljevinski grobovi i je li u pitanju bila legija ili neka od pomoćnih rimskih postrojbi koje su se prije napada utvrđivale - kazali su nam tada arheolozi te dodali kako su grobovi s prijelaza između brončanog i željeznog doba senzacionalni dokaz da su na to područje još u osmom stoljeću prije Krista stizali ljudi iz raznih krajeva. Budući da otkrića datiraju od prije zapisa grčkih povjesničara, govorilo se o takozvanoj Daljskoj grupi ljudi...
Sve u svemu, izložba koju smo vidjeli u predvorju belomanastirske kinodvorane, hvalevrijedan je događaj ne samo za Baranjce nego i za turiste i, dakako, stručnjake. A nova iskapanja i sistematizacija svih nalazišta u skoroj budućnosti pokazat će kompletnu sliku baranjske arheološke povijesti.
Piše: Ivica GETTO
POKRADENO BLAGO
Kopalo se i odvozilo u tuđinu
Arheološka struka tvrdi da je Baranja među najboljim arheološkim nalazištima u Hrvatskoj, ali od 1945. godine (uz poneki izuzetak) nije bila sustavno istraživana. Za Batinu se, primjerice, tvrdi kako je ona sinonim arheološke znanosti i prava znanstvena priča, što su pokazala već prva probna ispitivanja. Brojni pronalasci iz tog dijela Baranje završili su u poznatim svjetskim muzejima, poput onih u Berlinu, Meinzu, Beču i Budimpešti. Većina ih je pronađena krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, pa su domaći arheolozi htjeli vidjeti zašto je upravo Baranja tako važno nalazište. Trud im se isplatio.
KOSTUR IZ PROŠLOSTI
Najstariji Baranjac u Suljošu
Treba podsjetiti i na još jedno arheološko nalažište, odnosno pronalazak grobnice na mjestu sadašnje nastavno-sportske dvorane u Kneževim Vinogradima. Arheologinja je tada naglašavala da je sklupčani kostur otkriven u grobnici zapravo najstariji Baranjac do onda pronađen. Je li u pitanju Hrvat, Srbin, Mađar, Nijemac ili netko peti - posve je nevažno. Važno je da je živio u pretpovijesnoj Baranji, i da je stariji od Biblije.
U PREDVORJU KINA
Lubanja Izdužena zbog marame
Impresivna lubanja stare Istočne Germanke, koja je trenutačno izložena u predvorju belomanastirskog kina, pronađena u jednom od 11 grobova na lokalitetu Juhasov (Jauhov) salaš, karakteristično je izduženog oblika, što se pripisuje čvrstom vezanju marame oko glave. Grobovi su, inače, bili grupirani u dvije skupine, sjevernu i južnu, a jedan je bio izdvojen od ostalih i pokojnik je bio pokopan na drukčiji način od ostalih. Bio je to muškarac koji je bolovao od raznih bakterijskih infekcija i zaraznih bolesti.