Pročitavši prošlog tjedna kako će se Ryan Gosling pojaviti u nastavku “Istrebljivača” (original iz 1982. godine režirao je Ridley Scott), navrla mi je suza na oko. Hollywood će upropastiti još jedan klasik svojom glađu za lovom. Iako sam svjestan kako je sve manje dobrih scenarija, a valjda više nisu u modi vampiri, vukodlaci, teen apokalipse, svi Marvelovi junaci i oni za koje nismo čuli.

Iako se kao redatelj spominje hvaljeni Denis Villeneuve, bojim se kako će ovo biti još jedan u nizu nastavaka koje nikada nismo trebali gledati. Ili ih Hollywood nikada nije trebao snimati. I eto nama još jedne teme za našu rubriku “Sve u deset”. I odmah da vam kažem kako u njemu nema “Batmana i Robina”, jer, iskreno, i “Batman zauvijek” je bio sranje. Mi smo odlučili sjetiti se groznih nastavaka odličnih filmova. A ne samo glupih filmova, takvih ima na bacanje - svaki tjedan.

Očigledno je kako me je uhvatila groznica oko novog nastavka “Ratova zvijezda” kada u tri broja TV Obzora već drugi put pišem o nekad svima omiljenoj SF sagi. Originalna trilogija postala je neizostavni dio pop-kulture, ali zapravo i puno više od toga - fenomen o kojemu se, između ostalog, održavaju seminari na prestižnim fakultetima, a odrastanje uz jedije, Dartha Vadera i C-3PO-a bilo je nezaboravno putovanje. A onda je George Lucas, koji nije snimio film 22 godine, točnije, posljednji film bio mu je upravo prvi dio Ratova zvijezda “Nova nada”, uništio sve odlučivši sve napisati i snimiti sam. Iako je oko prve trilogije imao mnoštvo pomoćnika. Možda J.J, Abrahms oživi serijal... Zapravo mi je svejedno.

Odakle krenuti? Možda od trećeg nastavka, s kojim James Cameron nije želio imati nikakve veze, pa smo se ponadali kako će taj očaj zauvijek ubiti franšizu. Ali ipak je to Hollywood, pa smo šest godina poslije dobili besmislicu zvanu “Terminator: Spasenje”, u kojemu su Christian Bale (između Batmana) i Sam Worthington (nakon Avatara) trebali vratiti serijal na pravi put. Ali za redatelja uzeti McQ-a nije se pokazalo najboljom odlukom. A o ovogodišnjoj besmislici zvanoj “Terminator: Genisys” jednostavno ne želim ni govoriti.

S obzirom na to da sam original kao klinac gledao pet puta u osječkim kinima (naime, tada je bilo toliko kina u Osijeku) početkom osamdesetih, jer je moj otac volio ići u kino - uz “Braću blues” vežu me najranija sjećanja na kinodvorane. Dvije godine poslije John Belushi je preminuo, pa je John Landisov pokušaj povratka među holivudsku elitu 18 godina nakon originala izgledao očajno. Belushija je zamijenio John Goodman (dobar sam jedino u Coenovim filmovima) i iritantni klinac, zbog kojih sam svaki trenutak držao ruke na očima. Jer mi je bilo neugodno zbog njih.

Sharon Stone je bila hodajući seks. Zbog nje su u svaki triler uveli scene seksa, a ona je istu ulogu ponavljala u svim filmovima devedesetih. Čak i u “Casinu” Martina Scorsesea. Sve to odvijalo se u devedesetima, a onda se neki producent zabunio za cijelo desetljeće pa je s 15 godina zakašnjenja darovao Michaelu Caton-Jonesu novac da snimi nastavak jednog od najrazvikanijih trilera devedesetih. Rezultat svega je bila travestija zbog koje se karijere Sharon Stone i Michaela Caton-Jonesa nikada nisu oporavile.

Nakon neponovljivo zabavanog i zaraznog filma u kojemu su Clooney i Pitt pokazali nevjerojatnu dozu humora i šarma, dobili smo nastavak koji je zapravo uvreda svima koji su odlučili imati ikakve veze s njim. Počevši od Stevena Soderbergha, kompletne glumačke ekipe (scena u kojoj Julia Roberts glumi da je ona sama jedna je od najvećih uvreda sedmoj umjetnosti do sada) i nas gledatelja, koji smo isprva bili oduševljeni što je ekipa ponovno na okupu. No oduševljenje je splasnulo nakon prvih dvadeset minuta filma. A najgore je što su poslije snimili još jedan film.

Druga dva nastavka Matrixa toliko su smeće da se, svaki put kada se povede razgovor o prvom dijelu, moram dobrano potruditi te pronaći njegove dobre strane. Naime, nedavno je trilogiju prikazivala jedna naša televizija, a nakon toliko godina ipak moram priznati kako je originalni film vrhunsko djelo. No ono što su braco i seka Wachowski ponudili u dva sljedeća nastavka totalni je promašaj. Od tog užasa se još nisam oporavio, pa čak ni nakon što sam odgledao teror zvan “Jupter Ascending”. Stoga mi nije jasno tko im svaki put daruje toliko novca za gluposti koje snimaju.

Čekali smo punih devetnaest godina. Toliko je, naime, trebalo Fordu, Lucasu i Spielbergu da se dogovore oko nastavka jednog od omiljeniih filmskih franšiza svih vremena. Iskreno, mogli smo čekati još toliko godina, jer ono što su nam ponudili u četvrtom nastavku Indyja bila je nepodnošljiva glupost. Ili, kako bi to rekli smiješni ljudi iz “Screen Junkies” - nastavak u kojemu su se Lucas i Spelberg posrali na vlastitu ostavštinu.

Nastavci uglavnom postoje kako bi se na mitologiji prvog filma zaradila hrpa novca i glumcima pružila prilika da ponove svoje nezaboravne role. Međutim, postavlja se pitanje zbog čega su snimili “Briljaljantin 2”samo četiri godine nakon što se cijeli svijet zaljubio u Johna Travoltu i Oliviju Newton-John? Mjuzikl iz kojega nismo zapamtili ni jednu melodiju, koji je mladu Michelle Pfeiffer mogao koštati karijere, bio je i više nego nepotreban. Ili, kako kažu kolege iz Complexa - uz njega High School Musical 2 izgleda poput remek-djela F.F. Coppole.

Iskreno, trebalo mi je nekoliko gledanja i deset godina više da shvatim kako je glavna priča “Prljavog plesa” zapravo borba s predrasudama. No, dok to još nisam znao, Patrick Swayze i Jennifer Grey bili su neodoljvi ljubavni par iz vremena kada je snimljena najbolja pjesma svih vremena “Be My Baby”. No ništa nije sveto - sve je bruto i neto, pa smo u filmu koji zapravo i nije zamišljen kao nastavak u jednom trenutku sreli Patricka Swayza koji se slučajno zatekao u Havanni tijekom kubanske revolucije. Užas.

Ako pitate bilo kojeg “ozbiljnog” filmofila da vam nabroji deset omiljenih filmova, gotovo sigurno će se na toj listi pronaći prva dva dijela Kuma. A da pitate iste te “znalce” koji je najgori filmski nastavak svih vremena, sigurno ćete dobiti odgovor - treći nastavak Kuma. No, ako odlučite pogledati trilogiju ponovno, uvidjet ćete kako ovaj nastavak i nije toliko loš film koliko je zapravo nepotreban. Naime, u vrijeme kada je snimljen, F. F. Coppola je prestao snimati dobre filmove, a najveći problem je što Al Pacino u filmu glumi sebe (što radi još od 1978. godine). I da u filmu nema Roberta Duvalla.

Piše: Nikola KUČAR