Povod za razgovor s osnivačem Genosa, prof.dr.sc. Gordanom Laucom, bile se aktualnosti vezane uz Genos, kao i teme poput stanja znanosti u Hrvatskoj, iseljavanja mladih, novom zakonu o znanosti, kandidaturi Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture...

Počnimo od aktualnosti. Naime, nedavno je održan veliki Simpozijum Glyco23 u Splitu, gdje ste i vi sudjelovali. Ukratko, recite nam o kakvom se skupu radilo i što su bile teme?

- Međunarodni kongres Glyco23 (23rd International Symposium on Glycoconjugates), koji je sredinom rujna u Splitu okupio svjetsku znanstvenu elitu s područja glikobiologije, prošao je iznimno uspješno i još uvijek primamo povratne informacije naših kolega o tome da su bili oduševljeni kako kongresom, tako i našom zemljom. Inače Glyco kongresi najveći su svjetski znanstveni skup na području glikobiologije koji svake dvije godine organizira Međunarodna organizacija za glikokonjugate (International glycoconjugate Organization - IGO), u nekoj od zemalja svijeta. Ove godine ta čast pripala je Hrvatskoj, ponajviše zbog rezultata i uloge koju Genosov tim znanstvenika u posljednjih nekoliko godina ostvaruje u ovom području znanosti. Prethodni takav kongres održan je 2013., u Kini, a sljedeći 2017. godine u Koreji. Na ovogodišnjem kongresu sudjelovalo je više od 500 vodećih svjetskih znanstvenika iz područja glikobiologije koji su prezentirali recentna dostignuća, a među njima su zapažena predavanja naših znanstvenika iz Genosa koja su publicirana u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima. Ovogodišnji je kongres poseban naglasak stavio na područja glikobiologije koja istražuju ulogu glikana u nastajanju bolesti i staničnim promjenama. Željeli smo i promovirati glikobiologiju među znanstvenicima drugih znanstvenih područja kako bi oni još bolje razumjeli njezinu važnost u istraživačkim projektima. Bavili smo se temama poput epigenetike, glikoimunologije, povezanosti glikana i malignih bolesti, zatim glikana i autoimunih i upalnih bolesti i sl.

Što je novoga u Genosu? Drugim riječima, kako se razvijaju pokrenuti istraživački projekti, koji su završeni, a koji traju i dalje?

- Genos je svoje poslovanje i formalno odvojio na genetiku i glikobiologiju, tako da danas poslujemo kao grupa koja isprepliće poslovnu i znanstveno-istraživačku djelatnost. U Genos DNA laboratoriju radimo na novim testovima kojima ćemo ponuditi korisnicima mogućnost drugačijeg pristupa zdravlju kroz dijagnostiku genskog rizika koji determinira kako razvoj bolesti tako i metode liječenja. To je velika zadaća koja se postavlja pred nama i vodi u smjeru personalizirane medicine. Ono što me osobno najviše motivira jest znanstveno istraživački rad s mojim timom za glikobiologiju. Radimo na nekoliko velikih FP7 projekata te na jednom Horizon 2020 projektu, a na svim tim projektima surađujemo s našim suradnim međunarodnim ustanovama i kroz internacionalne timove dolazimo do novih otkrića. Tako da trenutačno nekoliko znanstvenika iz Kine, Rusije, Njemačke i Australije radi u Genosu, a nekoliko naših istraživača na privremenim je boravcima u laboratorijima diljem svijeta.

Osobno sam ove godine na dvije godine preuzeo i predsjedanje IGO-a, što je veliko priznanjem našem istraživačkom timu koji je među vodećima u svijetu u području visokoprotočne analize glikana. Predsjedati svjetskom organizacijom veliki je izazov, no o rezultatima ćemo moći govoriti tek nakon dvije godine kada mi završi mandat.

Kakvo je zapravo stanje u području glikobiologije, što je vaša uža specijalnost?

- Glikobiologija je relativno nepoznata široj javnosti, no glikani su posljednjih godina postali iznimno propulzivan istraživački segment, ponajviše zbog interesa koji farmaceutska i kozmetička industrija pokazuju za rezultate istraživanja. Glikani su uključeni u brojne fiziološke i patofizičke procese, a promjene glikozilacije uočene su u brojnim patološkim stanjima, posebice upalnim i autoimunim bolestima, što im osigurava značajan dijagnostički i terapijski potencijal. Osim toga, napredak tehnologija analize i sinteze složenih glikanskih struktura smještaju glikane u fokus istraživanja. Kako je kod mnogih bolesti uočeno da dolazi do promjene sastava glikana te da glikani dobro odražavaju procese koji se odvijaju unutar stanice, razvoj jednostavnih dijagnostičkih metoda za analizu glikana pruža zanimljive mogućnosti dijagnoze, prognoze i liječenja bolesti te nudi terapijske mete za razvoj suvremenih lijekova. Analizom glikana moguće je utvrditi hoće li će neka terapija biti učinkovita za pojedinog pacijenta, što podrazumijeva velike uštede pri liječenju. Ukratko, glikani kao potencijalni biomarkeri za čitav niz bolesti i stanja pomažu u stratifikaciji pacijenata s ciljem razvoja personalizirane medicine. U istraživanjima glikana Hrvatska je već niz godina među najboljima u svijetu, a Genos je specijaliziran za visokoprotočnu analizu glikana.

Kakav je, prema vašem mišljenju, položaj mladih znanstvenika u Hrvatskoj danas? Genos ulaže mnogo truda kako bi mladim znanstvenicima pružio priliku za rad i razvoj...

- U Genosu imamo privilegij da kod nas rade mladi znanstvenici koji su bili među najboljim studentima te koji su zatim provodili svoja doktorska istraživanja u suradnji s vrhunskim znanstvenicima u svijetu u sklopu brojnih međunarodnih projekata koje provodimo. Sada možemo slobodno reći da su brojni naši mladi znanstvenici vrhunski stručnjaci u svojim područjima. Znači, moguće je u hrvatskim okvirima ostvariti međunarodno prepoznatu karijeru radeći u domaćem okruženju u međunarodnim timovima. Genos je po tome specifičan, no ovaj obrazac zaista je moguće primijeniti u raznim područjima znanosti te se tako Hrvatska ima šansu pozicionirati na međunarodnom znanstvenom tržištu. Osim toga, rezultate istraživanja možemo implementirati u našem okruženju te stvoriti nove proizvode koji mogu biti globalno konkurentni i komercijalno isplativi. Naši su zaposlenici uključeni u razvoj proizvoda i usluga koji zaista mogu učiniti pozitivnu razliku u kvaliteti života pojedinca i time se zatvara krug od znanstvenog rada do uporabne vrijednosti, koji je dug i težak, ali dugoročno ostvariv. Zbog svega toga mnogo ljudi iz cijelog svijeta želi raditi u Genosu te dobivamo desetke aplikacija tjedno, no, nažalost, nismo u mogućnosti zadovoljiti sve zainteresirane unatoč impresivnim biografijama. Ono što dodatno motivira za rad u Genosu jest kontinuirano usavršavanje kako na projektima tako i u inozemnim laboratorijima naših partnerskih institucija i tvrtki te sudjelovanje na svim relevantnim kongresima i drugim stručnim skupovima. Već je poznato da je 2013. časopis The Scientist, tvrtku Genos proglasio "najboljim mjestom za rad istraživača u svijetu", a taj status nastojimo održati. Stoga ne čudi da se u Genosu uvijek može čuti više stranih jezika, jer kod nas gostuju kao sudionici na projektima brojni strani znanstvenici, obogaćujući tim svojim iskustvima i znanjima. Nažalost, većina mladih znanstvenika u Hrvatskoj nije privilegirana da može raditi u Genosu, ili u nekoj od malog broja vrhunskih znanstveno-istraživačkih skupina na našim akademskim institucijama koje su osigurale međunarodno financiranje. Ono što se danas u Hrvatskoj zaboravlja, jest to da akademske institucije, osim vrhunske, moraji imati i onu “kvalitetnu” znanost koja će osigurati široku bazu stručnjaka za gospodarstvo. Danas u prirodnim i biomedicinskim znanostima školovanje završava doktoratom, a trenutačni sustav financiranja znanosti u Hrvatskoj ne pruža dovoljno mogućnosti zapošljavanja mladim znanstvenicima. Zbog toga sve više njih odmah nakon studija odlaze u inozemstvo, a od onih koji tada napuste zemlju, vrlo malo njih ikada se vrate u Hrvatsku.

Dvije je godine od izglasavanja novog zakona o znanosti. Je li taj Zakon zaživio i kakvih je sve problema, ako ih ima, po tom pitanju danas?

- Ako zanemarimo rane devedesete, kada je stanje u hrvatskoj znanosti bilo doista loše, nikada u zadnjih 20 godina nije bilo tako loše kako je sada. Uz sve manje i manje financijskog izdvajanja za znanost, godinama smo bili suočeni sa stalnim rastom troškova za plaće, budući da sustav napredovanja nije osigurao vrednovanje individualnih postignuća i truda te su više-manje svi koji su u sustav jednom ušli, napredovali do vrha ljestvice. Kada je ponestalo novca, napredovanja su administrativno zaustavljena, te sada imamo situaciju velike nepravde u kojoj mladi kolege koji se trude i rade mnogo, ne mogu napredovati. Kada tome pridodate stari, još uvijek na snazi, socijalistički sustav upravljanja institucijama koji čelnicima ne daje nikakve ovlasti, mogućnost za nekakve promjene nabolje doista nisu velike. Ako se ponekad i pokuša napraviti neki korak naprijed, onda to, primjerice, zaustavi Ustavni sud koji tvrdi da je protuustavno znanstvenike dijeliti na one koji rade i one koji ne rade, što je notorni apsurd. Naravno, u našem sustavu znanosti ima izvrsnih pojedinaca koji su konkurentni na međunarodnoj razini, no oni su to uglavnom postigli usprkos, a ne zahvaljući sustavu u kojem se nalaze.

Svjedočimo o konstantnom iseljavanju mladih iz RH, uključujući i mlade stručnjake, visokoobrazovani kadar koji svoju budućnost vidi u inozemstvu. Kako to komentirate, jer čini se da o tome vlast (Vlada) ne vodi previše računa?

- Dijelom sam na to već odgovorio u pitanju o zapošljavanju mladih znanstvenika u Genosu. U Hrvatskoj se izvrsnost te poduzetništvo na sveučilištima ne motivira nego se sputava, a ono je zasigurno jedan od dobrih načina da kvalitetni pojedinci stvore kvalitetne timove, kvalitetne tvrtke, te da se stvori nova vrijednost koja će omogućiti da naši mladi ljudi ostanu, ili bar imaju mogućnost ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj. Vlada, ali i naše javne institucije, tu mogu pomoći tako da poduzetnim pojedincima olakšaju ostvarivanje njihovih ideja, a ne da ih se sputava na svim razinama. Jer svaki napredak uvijek potiče od pojedinca koji preuzme inicijativu i pokuša nešto napraviti.