Iza njega je više od pedeset godina glazbene karijere, njegove pjesme odavno su ušle u kategoriju evergreena, a njegov obol tamburaškoj glazbi je nemjerljiv. Rođeni Osječanin, svojevremeno je nastupio i na Euroviziji, davne 1971. godine, a na posljednjem Festivalu pjesme Podravine i Podravlja nastupio je s pjesmom “Kud su prošli oni divni dani”. Naravno, riječ je o legendi imenom Krunoslav Kićo Slabinac.

Iako godinama ne živite u Osijeku, Osijek i dalje živi u vama. Sa Slavonijom ste neraskidivo povezani?

- Čovjek s godinama shvati da je najljepše ono što je doživio u djetinjstvu. Oblikovao sam se u Osijeku, odrastao u dječjem kazalištu Radost. Znate kako kaže jedna poznata pjesma: 'Odlazi se, a ostaje'. Ostaješ uvijek. Sada, pod stare dane vraćaju mi se u snovima slike, sve ono najljepše što je bilo. I nova pjesma za Pitomaču 2015. na tom je tragu, kaže: 'Sve što duže gledam u daljinu, sve me više vuče u Podravinu.'

Nastupali ste na festivalu u Pitomači 2000. s pjesmom “Dravski pecaroš”, a 2001. s pjesmom “Ne svetle ni zvezde z Aršanja”. Ove godine suradnja s Vladimirom Smiljanićem, pjesma “Kud su prošli oni divni dani?”

- Prvo bih se osvrnuo na dvije spomenute pjesme. 'Dravski pecaroš' je moja pjesma koja je postala neslužbena himna svih dravskih pecaroša, koja je pun pogodak jer nema onoga tko živi kraj Drave, a da nije pecaroš. Našički ribiči koji su osvojili prvenstvo u Italiji prvo su zapjevali tu pjesmu kad su se vratili. Pjesma 'Ne svetle ni zvezde z Aršanja' za mene je jedna od najljepših pjesama koje sam dobio od festivala i skladatelja. Vrlo zahtjevna u izvedbi, no, nažalost, nije se baš zavrtjela po radijskim postajama. Ova nova pjesma nastala je u suradnji sa Smiljanićem, koji je inače stalni skladatelj i redoviti sudionik festivala u Pitomači, a napisao je zaista mnogo lijepih pjesama. Osim poznatih podravskih pjesama, napisao je i pjesmu 'Slavonijo, ja sam tvoje dijete'.

Inače, okrenuo sam se od festivala, no Smiljanić me osvojio novom pjesmom za koju mislim da će biti mali hit. Iz festivala kažu da je to jedna od najvrjednijih pjesama koje su dobili. Iako me veseli povratak u Pitomaču, odlučio sam da će to biti moj oproštaj i od tog festivala, kao što sam se oprostio i od drugih festivala. Od Đakova i Požege očekujem službeni poziv za oproštaj nakon 40 godina rada. Slavoniji sam dao najljepše i najbolje što sam mogao. Shvatio sam da snagu koju još imam želim usmjeriti drugdje, tamo odakle sam počeo – u zabavnoj glazbi. Tu sam glazbu zanemario, što su mi mnogi obožavatelji zamjerili, stoga moram reći da će uskoro svjetlo dana ugledati pjesma 'Nisam kriv', kojoj predviđam uspjeh kao što su to imale pjesme 'Zbog jedne divne crne žene' i 'Plavuša'.

Po čemu pamtite suradnju s Dragom Britvićem i kako je do nje došlo?

- Drago Britvić bio je vrhunski tekstopisac. Kada bi vam on dao svoj tekst, to je bila jako velika stvar. Prvo mi na pamet padaju pjesme 'Odrasti, al' ostani mlada' i 'Vlakaši', koja se ubraja u kategoriju najljepših pjesama. Pjesma opisuje putovanja u Zagreb, pakete koje roditelji šalju djeci koja su u Zagrebu... Eto, taj grad već je tada bio centar svijeta u Hrvatskoj, pa smo i mi iz Osijeka morali odlaziti ako smo nešto htjeli napraviti. Tako sam i ja otišao ujesen '68. godine i 'zaboravio' se vratiti u Osijek.

Neumorni ste na karijernom planu; prošle ste godine snimili spot za tamburaški evergreen 'Otiš’o je s mirisima jutra'. Što možemo očekivati od vas u bližoj budućnosti?

- Zamislite kad nekomu treba od '94. da shvati da je ta pjesma zaslužila i spot! U svom životu stalno sam činio jednu pogrešku: pravi sam Slavonac; prokleto zadovoljan onim što sam napravio, najvažnije mi je bilo da je to dobro i da su ljudi zadovoljni. Osjećao sam da je to to – istinski sam se zbog tog osjećaja i počeo baviti glazbom. Danas je drukčije – ako te nema u spotu, ne postojiš. Sve je u marketingu, nema više strogih kriterija. Estrada se svela na marketing, korupciju i prostituciju. Problem je u tomu što se danas svatko naziva pjevačem, a nije isto pjevati 50 godina i pet mjeseci. Pitomača je uvijek imala jako visoke i stroge kriterije, posebno kad je Marijan Jergović bio živ. Pjevanje je istinski živjeti za to, od rođenja biti pjevač. Ja nikad nisam bio zreliji za posao koji radim nego danas. Spojiti sve elemente i dimenzije koje zahtijeva jedna izvedba da bi se dobila kvaliteta – to je umjetnost. Pjevanje je teška disciplina, no danas ju nema tko analizirati. Sve je manje važno od novca.

Ostavili ste neizbrisiv trag na hrvatskoj sceni, a jedan ste od rijetkih koji je već sedamdesetih godina pokušao ostvariti karijeru izvan granica Hrvatske. Kako gledate na današnju situaciju kada su rijetki oni koji ostaju u Hrvatskoj kako bi se ostvarili?

- U svijetu je ovaj posao vrlo strogo uređen. Postoji sindikat pjevača i glazbenika koji svojim članovima jamče minimum sigurnosti. Možeš ti raditi kao strani umjetnik, ali ćeš platiti odštetu za isto onoliko glazbenika koliko ih te večeri zbog tebe i tvojeg benda sjedi doma jer ste im uzeli posao. Moraš tražiti dozvolu Unije, dakle osigurati plaće za onoliko osoba koliko im 'kradeš' posao. A da ne govorimo što moraš činiti da bi tamo ostao.

Moja je poruka da u Hrvatskoj treba osnovati sindikat glazbenika. Svi imaju koristi od mog autorskog rada osim mene. Nitko vas ne štiti. Recimo, pjesma 'Otiš'o je s mirisima jutra' izvodi se svakodnevno na pogrebima, a autori ne dobivaju naknadu od autorskih prava. Sindikat je taj koji određuje kako i na koji način može nešto funkcionirati da se ne bogate samo pojedinci, nego da postoje jasno definirana i ujednačena pravila igre koja se poštuju.

Kako izgleda jedan dan u životu Krunoslava Kiće Slabinca?

- U ovoj državi rijetki imaju rutinu u kojoj mogu uživati. Većina nas se bori od jutra do večeri i ne može se opustiti. Puno sam radio tijekom godina misleći da ću pod stare dane raditi malo za isti novac ako budem dobro radio, a ispostavilo se da nikad nisam morao toliko puno raditi za tako malo novca. Puno sam uložio u svoju profesiju, a i dalje se moram dokazivati.