Akademik Ivo Pevalek još je davne 1937. rekao: „Voda, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, ali Plitvička jezera su samo jedna.“ Morate ih vidjeti.

Godinama smo putovali mimo Plitvica, uglavnom smo tu napravili kratak odmor, divili se velikom jezeru Kozjak. Slikali se i jurili put mora. A zapravo Plitvice nismo ni vidjeli. Neshvatljivo, ali istinito. Već nekoliko godina moja supruga predlaže - idemo na ta jezera, hvale ih u cijelom svijetu, pa mi smo planinari, ljubitelji prirode, obišli smo većinu prirodnih ljepota Hrvatske. Ove godine proslavili smo supruga i ja 40 godina zajedničkog života. Obnovili smo i bračni zavjet. Red je da se krene na bračno putovanje - na Plitvice.

S nama su krenuli i naši kumovi. Stvari su u automobilu, krećemo put Zagreba i Karlovca. Pred nama je već i gradić Slunj. Ne stati u Slunju na predivnim Rastokama bilo bi velika pogreška. Rastoke su, kažu, predigra Plitvičkim jezerima. Već na samom ulazu u Rastoke dobivamo informacije da je rijeka Slunčica nabujala i da trebamo paziti kuda se krećemo. Posljepodne brzo prođe uz prpošne slapove i kaskade nabujale rječice koja strmoglavo juri da se sjedini s Koranom. Na Rastokama je i naselje s velikim brojem mlinica na vodu. Danas su to uglavnom lijepo uređeni restorani i muzeji. Vrijedilo je pogledati i „indijanski“ totem. To je spomen na snimanje legendarnog filma o Vinetuu. Znaju domaćini pripremiti i slasne pastrve, koje smo i kušali. Već jurimo prema Irinovcu, mjestašcu u neposrednoj blizini jezera. Smješteni smo u vrhunski apartman s jako ljubaznim domaćinima. Doček s domaćom rakijicom.

Jutro. Nebo bez oblaka, vrijeme savršeno za obilazak Plitvica. Već smo u nepreglednoj koloni turista na ulazu br. 1 za Donja jezera. Tisuće ljudi iz cijeloga svijeta. Iznenađen sam posjetom Kineza, Japanaca i Korejaca. Upozoreni smo da je dio staza pod vodom i da treba oprez u obilasku. Opisati doživljeno jednostavno neće biti moguće. Brojni vidikovci, šetnice u neposrednoj blizini slapova, doživljaji na potopljenim drvenim stazama, čudesna jezera, vožnja brodom po Kozjaku i na kraju vožnja turističkim vlakićem. Neopisivo. Trebalo nam je šest sati da se prošetamo od Velikog slapa do zadnjeg gornjeg jezera. Mi smo hodali u punoj planinarskoj spremi, pa se ne možemo načuditi većini posjetitelja koji su sve to obišli u japankama, salonkama i laganim cipelama i majcama. Svaka im čast. Sređujemo dojmove uz kavu. Zaista sjajno. Ali nama nije dosta šetnje. Idemo uz Koranu. Treba vidjeti i poznati kanjon s mlinicama. Lijepo je bilo posjetiti i obnovljeni Stari grad Drežnik. Smrkava se. Idemo doma. Kako se samo može dobro spavati poslije ovako provedenog dana. Sutra je u planu planinarenje. Krećemo poučno-planinarskom stazom na vrh Oštri Medviđak. Ali kreće i kiša. No to nam ne smeta. Sami smo na stazi. Staza savršena, kamena, kao da ju je gradio g. Premušić. Uspon ne prezahtjevan i za sat i nešto smo na vrhu (886 m). Očekivali smo vidike prema jezerima, ali zbog visoke šume to je izostalo. Malo smo se odmorili i po jakom pljusku krenuli natrag. Mokri do kože, ali sretni što smo ostvarili i taj dio programa, odlazimo na preobuku u naš apartman. I gle čuda. Kiša prestaje, oblaci se kidaju, promalja se sunce. Poslijepodne kao stvoreno za posjet, ne dalekoj, poznatoj Baraćevoj spilji. I ovdje gužva, redovi na ulazu. Posjetiti se može sam gornja spilja. Srednja i donja nisu uređene za posjete. Obilazak traje oko jedan sat. Spilja je prepuna spiljskog nakita. Tako završava i naš treći dan u Lici.

Dan je povratka, stvari su u automobilu. Znamo da kući nećemo putem kojim smo došli. Idemo kući preko Bihaća, valja malo uživati u ljepotama smaragdne rijeke Une. Obišli smo stari dio grada i bezbroj mostova na Uni. Nismo prebrojili lijepe otoke na rijeci uzduž grada. Una je život Bihaća. Slijedimo nabujalu rijeku kroz zemljicu Bosnu do Kostajnice Bosanske. Prelazimo Unu, vraćamo se u Hrvatsku u našu Kostajnicu. Obvezan posjet starom gradu Zrinskom. Kavu smo popili u poznatom izletištu Ded. Nastavak puta uz Unu do Jasenovca, gdje se lijepa rijeka ulijeva u Savu. Prošli smo poplavljeno Lonsko polje, a onda dosadna autocesta. Đakovo je na vidiku. Slavonijo naša. Kod kuće smo. Romantično putovanje je završilo. Naravno, supruga je prezadovoljna. Moram priznati, bila je u pravu, kao i uvijek.