Planirala sam putovati u Japan, a umjesto u Zemlji izlazećeg sunca, našla sam se u Venezueli. Tim je riječima svoju priču o ovoj latinskoameričkoj zemlji počela Osječanka Vesna Mores.

Premda u zrelim godinama, ova dugogodišnja tajnica Slavonskog tamburaškog društva Pajo Kolarić, koja je sa svojim “Pajom” obišla gotovo cijeli svijet, pokazala je iznimnu hrabrost i sama otputovala u ovu opasnu zemlju Južne Amerike.

Podsjetimo, još za života Huga Chaveza Venezuela je bila opterećena mnogim problemima, unatoč silnom naftnom bogatstvu. No, naftu je, kao i banke, Chavez nacionalizirao i usput “zaratio” sa SAD-om, a problemi sada, u postchavezovskom razdoblju, još više eskaliraju i prijete zemlju gurnuti u izvanredno stanje. Doduše, predsjednik Nicolas Maduro, Chavezov nasljednik, već više od dva mjeseca nastoji smiriti protuvladine prosvjede u glavnom gradu Caracasu, ali i svim drugim većim gradovima, a eskalacija nasilja prisilila ga je da pristane na dijalog s oporbom.

- Venezuela je zemlja puna kontrasta i raznolikosti, ali doista impresivna. To je zemlja u kojoj nikada nisi siguran jer je to zemlja s najvećom stopom kriminaliteta na svijetu. Obitelji Hrgetić i Starček, podrijetlom Hrvati koji žive u Venezueli, omogućili su mi da posjetim Venezuelu, i kad sam stigla, imala sam što vidjeti. Sve me se duboko dojmilo, ali je mnogo toga drukčije i različito od onoga na što smo mi u Europi navikli - kaže naša sugovornica.

Prvi susret s Venezuelom bio je u zračnoj luci Simon Bolivar u Caracasu, gdje su je dočekali Hrgetići, obitelj koju je upoznala 1983. godine preko Hrvatske bratske zajednice. Na putu do njihove kuće vidjela je sirotinjske kuće, koje nazivaju ranchos ili ranchitos, načičkane i stisnute po brdima, u svim mogućim bojama. Tu žive i ljudi boljeg imovnog stanja, a za sve je karakteristično da ne plaćaju režije i kradu struju. Do kuća idu pješice ili žičarom.

Da je Venezuela puna sirotinje pokazuju i dugački redovi pred trgovinama u velikim gradovima, u kojima stotinje ljudi strpljivo čeka kako bi kupilo nešto od namirnica. A u trgovinama vlada nestašica mlijeka, ulja, brašna, toaletnog papira i drugih potrepština. Naravno, u bogatijim kvartovima Caracasa slika je drukčija.

Bijeda i očajni uvjeti života osobito su dominantni u selima uz loše ceste koje vode iz velikih gradova, i koje su pune smeća i sirotinje. Tipično takvo selo je Gui Gue u državi Carabobo, udaljeno 30 km od Valencije, a 300 km od Caracasa. Prljavo je, zapušteno, puno piratskih štandova uličnih prodavača i bofl robe. Ljudi bubnjaju, plešu, nasmijani su, njima je lijepo.

S druge strane suprotnost, Campo Alegre, moderni dio Caracasa. Tu je obilje kuća i parcela bogatih građana, koje zauzimaju između tisuću i 3.000 četvornih metara i dobro su zaštićene željeznim ogradama sa šiljcima, bodljikavom žicom i rampama, ispred kojih sjede čuvari i puštaju samo vlasnika. A da je stanje u državi napeto, može se vidjeti po naoružanim vojnicima koji stoje ispred banaka, robnih kuća, crkava i drugih institucija.

U Caracasu, ali i drugim velikim gradovima, naša sugovornica uočila je da je promet prilično kaotičan, velika je gužva, mnogo je automobila, a između njih ubacuju se motoristi i mototaksiji. Svi voze kako žele, ne poštuju prometne propise, nitko nema prednost, sporazumijevaju se rukama, na semaforima su istovremeno upaljena sva tri svjetla, ali nema sudara. A ono čega ima, i to na svakom koraku, to su spomenici Simonu Bolivaru, osloboditelju, čak se i država službeno zove Republica Bolivariana de Venezuela.

Naravno, gdje je mnogo ljudi, tu je i mnogo lopova, bar u Latinskoj Americi, a posebno su na meti turisti. Našoj sugovornici čak su dva puta pokušali ukrasti fotoaparat, jedanput na ulici, a drugi put u vožnji, dok je fotografirala kroz otvoreni prozor. No, uspjela im je pobjeći. Ipak, postala je svjesna da u ovoj zemlji opasnost vreba na svakom koraku. Jer, otmice, pljačke i ubojstva uobičajena su pojava ove nesigurne zemlje s izrazito visokom stopom kriminaliteta.

Inače, Venezuela je napučena stanovništvom čiji etnički sastav odražava stoljetna rasna i etnička miješanja. Okosnicu čine američko-indijanska plemena koja su pokorili europski kolonizatori, kao i Afrikanci, koji su dopremljeni kao roblje. Inače, u Venezuelu su se naselili stanovnici iz Kolumbije, Dominikanske Republike, s Kariba, iz Ekvadora, Čilea, Bolivije, Argentine, Brazila, a tu žive i Španjolci, Portugalci, Talijani, Arapi, Židovi, Hrvati, Nijemci, Mađari.

Što se hrvatske zajednice u Venezueli tiče, Vesna Mores kaže: “Hrvatska zajednica je mala, u početku je Hrvata bilo oko 3.000, a sada se procjenjuje da ih je ostalo tisuću. Oni stariji su već pomrli, a mladi su u miješanim brakovima, pa njihova djeca ne govore hrvatski jezik. Tako se, iako ovi ljudi imaju hrvatske korijene, pomalo gubi hrvatski jezik i kultura.”

U državi Aragua, u brdskoj pokrajini Colonia Tovar, 60 km udaljenoj od Caracasa, žive stanovnici čiji su preci Nijemci došli u ovaj kraj prije 150 godina. Tamo se mogu kupiti i kušati slanina, frankfurtske kobasice, a od kolača linceri, Schwarzwald torta i mnogi drugi njemački specijaliteti.

Kad se na kraju zbroje svi dojmovi, zaključak naše Osječanke jest sljedeći: Venezuela je prelijepa, ali i opasna zemlja. No, ako ste već tamo, kao turist, Venezuela, njezini ljudi i prirodne ljepote, urezat će vam se u pamćenje za svagda...