Ustavni sud Srbije u prosincu 2013. godine utvrdio je kako pojedine odredbe temeljnog dokumenta Autonomne pokrajine Vojvodine nisu u skladu s Ustavom Srbije. Vlastima u Novom Sadu dali su rok od šest mjeseci da izrade novi Statut Vojvodine koji bi zadovoljio službeni Beograd.

To je uvod u ukidanje autonomije ove pokrajine, jer prema zamisli čelnika Srbije, Vojvodina više neće imati vladu i glavni grad, nego izvršno vijeće i administrativni centar, ili sjedište pokrajinskih tijela. To su samo neka od rješenja koja nudi nacrt temeljnog akta Vojvodine koja, prema mišljenju analitičara, predstavljaju korak prema ukidanju autonomije.

Sud je ocijenio da “nisu u suglasnosti s Ustavom one odredbe Statuta koje se temelje na ustavnopravno neprihvatljivom konceptu da je Statut AP Vojvodine njezin konstitutivni akt kojim je Autonomna pokrajina Vojvodina ovlaštena urediti svako pitanje za koje smatra da je za nju od interesa”. Prema nacrtu Statuta koji je ovih dana predstavljen javnosti, pokrajinska Skupština više ne utvrđuje “osnove politike na razini AP Vojvodine” i nije “najviše tijelo i nositelj normativne vlasti”. I dosadašnji grb AP Vojvodine, kao još jedan od simbola pokrajine, trebao bi biti zamijenjen grbom iz 1848., s crvenim štitom na kojem je srebrni križ između četiri zlatna ocila. Također, nacrt ne predviđa postojanje Vijeća nacionalnih zajednica, a umjesto njega Skupština Vojvodine imat će radno tijelo za nacionalnu ravnopravnost.

Sve ovo što se događa oko Vojvodine izazvalo je različite reakcije u javnosti. Direktor Centra za regionalizam iz Novoga Sada Aleksandar Popov, upozorava kako je odluka Ustavnog suda autonomiju vratila u Miloševićevo doba, dok je na internetskom portalu “Autonomija” konstatirano da nacrt novoga Statuta više sliči dokumentu “neke nevladine organizacije, nego statutu Autonomne pokrajine Vojvodine”.

Zazivanje Miloševića i njegovog režima nije slučajno, jer u svemu tome postoji čvrsta poveznica u liku i djelu Aleksandra Vučića, bivšeg radikala, a sadašnjeg predsjednika Srpske napredne stranke i prvog potpredsjednika vlade Srbije. Naime, ovaj pravnik (kojeg povezuju i s nekim zločinima počinjenima u Bosni i Hercegovini), u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića bio je ministar informiranja, a novinari koji su kritizirali Miloševićev režim u to su vrijeme bili proganjani i kažnjavani. Vučić nije slučajno dobio od Miloševića tu ministarsku fotelju, jer je i sam jedno vrijeme bio novinar, i to na Palama (1992./1993.), u vrijeme najžešćih sukoba u BiH. Kako je Srpska radikalna stranka gubila na popularnosti, tako je i Vučić razmišljao o napuštanju stranke i prekidu suradnje s Vojislavom Šešeljem, kojem je 2007. godine počelo suđenje u Haagu za ratne zločine počinjene u BiH. Stoga je zajedno s Tomislavom Nikolićem, sadašnjim predsjednikom Srbije, osnovao Srpsku naprednu stranku. Onog trenutka kada je počela dominacija SNS-a, pokrenuta je, između ostaloga, i inicijativa za ukidanjem autonomije Vojvodine.

Što zapravo donosi novi statut Vojvodine, osim što definitivno ukida autonomiju? Prema novom temeljnom dokumentu, Vojvodina može biti član europskih i svjetskih udruga i regija, a predstavljanje i promoviranje te pokrajine predviđeno je samo u posebnim jedinicama u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Srbije, koje bi bile formirane na zahtjev pokrajine.

Osim toga, radna skupina za izradu nacrta Statuta izbacila je stav prema kojemu se teritorij pokrajine ne može mijenjati bez suglasnosti građana na referendumu, a kao nositelji prava na pokrajinsku autonomiju označeni su stanovnici Vojvodine, a ne njezini građani. Osim srpskog jezika i ćiriličnog pisma, u službenoj uporabi u pokrajini bit će mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski jezik. Iako je ovo samo prijedlog nacrta novoga Statuta o kojem će se raspravljati na sjednici Skupštine Vojvodine koncem travnja ili početkom svibnja, sasvim je izvjesno da će ova pokrajina izgubiti prefiks autonomna.

No samo izglasavanje novog Statuta nije jedini cilj Vučića i SNS-a. Naime, iz Beograda stižu sve veći pritisci da se u Vojvodini raspišu izvanredni izbori, jer prema brojnim anketama, pobjedu na tim izborima uvjerljivo bi ostvarila upravo Srpska napredna stranka, koja je u toj pokrajini trenutačno u oporbi. Naime, na vlasti su Demokratska stranka i Savez vojvođanskih Mađara, što Vučiću nikako ne odgovara.

Predsjednik parlamenta Vojvodine i Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Istvan Pasztor, izjavio je kako neće raspisivati izvanredne izbore u Vojvodini niti će raskidati vladajuću koaliciju s Demokratskom strankom (DS) u pokrajini, unatoč tome što to traži vladajuća stranka u Srbiji SNS.

- Izvanredni pokrajinski izbori u ovom trenutku ne bi odgovarali nikome i bilo bi uputnije da se nađe politički konsenzus za rješavanje spornih pitanja, kao što su novi tekst statuta AP Vojvodine, zakon o nadležnostima i zakon o financiranju Vojvodine. Aleksandar Vučić nije tražio, niti će tražiti da iziđemo iz koalicije s DS-om. Vojvođanski premijer Bojan Pajtić i DS trebaju o tome odlučiti, ali mislim da su i oni to uzeli kao realnost. DS je stožer koalicije i njihova odluka odlučit će o sudbini cijele koalicije - kazao je Pasztor.

Inače, SVM je treća po jačini stranka u Vojvodini, a koliko je Vučiću važno da ih pridobije, govori i činjenica da je upravo Istvana Pasztora prvog pozvao na razgovore o formiranju nove srbijanske vlade, s obzirom na to da je ova stranka osvojila šest mandata u srbijanskom parlamentu.

U svakom slučaju, dogode li se izvanredni izbori ili ne, Vojvodina će izgubiti status autonomne pokrajine. To je neoboriva činjenica, jer prema strukturi stanovništva, u Vojvodini živi više od 66 posto Srba koji sebe ne vide izvan Srbije. Mađari, kojih ima približno 250.000 (13 posto), imaju prilično dobar status i njima je praktično svejedno hoće li Vojvodina izgubiti autonomiju ili ne. A Hrvati? Njih ima sve manje, a i razjedinjeni su, jer Bunjevci su odlučili da nisu Hrvati...