U vinu je istina! Ta stara fraza već se dobrano otrcala od uporabe, no svako malo valja ju ponoviti kad se o vinu priča i kad se vino pije. Jer ponavljanje je, kažu, majka znanja, a ponavljati priču o vinima i vinarima, vinogradima i vinogradarima, uvijek je prepuno i znanja i istine, i veselja i maligana, no u svakom slučaju poučno je još jednom čuti i vidjeti sve što ima veze s vinom na nekom od konkretnih primjera.

Osim toga, vino je već stoljećima prepoznatljiv i važan izraz ukupne kulture nekoga kraja. Posjetom vinogradima i vinarijama, podrumima te kušanjem vina, na najbolji se način upoznaju ljudi, kultura i kraj u kojemu su vina nastala. Zato nam se i te kako opravdanim čini još jednom dati prostora za slavonske i baranjske vinoljupce, a proizvođači vina sasvim sigurno ubrajaju se u tu kategoriju kako bi se upoznali s terenom susjedne Vojvodine, odnosno vinarijama na obroncima Fruške gore.

Dakle, krenimo s povodom ove priče. A on je dvodnevni izlet u Vojvodinu za petnaestak slavonskih i baranjskih vinara i vinogradarskih stručnjaka (uključujući i novinara Glasa Slavonije), koji je organizirala Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje u okviru projekta Agrowine i bilateralne suradnje Osječko-baranjske županije s Autonomnom regijom Furlanija - Julijska krajina (Friuli Venezia Giulia). Uz Ivanu Jurić iz RRA, kao vođu puta, domaćini su bili članovi Fruškogorskog klastera vinogradara i vinara Alma Mons.

U Novom Sadu hrvatskoj ekipi pridružili su se kao ad hoc vodiči i domaćini Ana Lazarević iz Alma Monsa i Davorin Majhenšek, a prva postaja bio je Departman za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejzažnu arhitekturu u Sremskim Karlovcima.

Stručnjaci Departmana, a nekada Instituta za voćarstvo i vinogradarstvo, koji djeluje pri Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, ponosni su na vlastite vinske sorte, u prvom redu Silu, Probus i Petru, koje smo imali priliku kušati. Naravno, na Institutu su razvijene još mnoge druge sorte, a rad ove znanstvene ustanove kao i rezultate u obliku ova tri vina predstavili su docent dr. Dragoslav Ivanišević i Siniša Ostojić. I imaju razloga biti ponosni na rad Instituta ili Departmana, a ova tri vina ostavila su pozitivan dojam kod naših vinara.

Inače, Sremski Karlovci općenito su prekrasan gradić koji odiše onim srednjoeuropskim, austro-ugarskim štihom. Mjesto je to prepuno građevina iz 18. i 19. stoljeća, čiji su stanovnici ponosi na jedan važan povijesni događaj. Ovdje je naime 1699. godine potpisan glasoviti Karlovački sporazum ili mir između Turske i Kršćanskog saveza, nakon vojnih pobjeda Eugena Savojskog nad turskom vojskom. Potpisani sporazum u Karlovcima označio je konačni slom osmanlijske vladavine na ovim prostorima. Na mjestu potpisivanja sporazuma nalazi se Kapela mira.

Sremski Karlovci prepoznatljivi su i po nastarijoj gimnaziji u Srbiji (iz 1791. godine), Prvoj srpskoj pravoslavnoj bogosloviji, čija zgrada dominira središnjim trgom, Sabornom crkvom iz 1762. godine, katoličkom crkvom Svetoga Trojstva iz 1768., ali i monumentalnom građevinom Patrijaršijskog dvora... A Patrijaršijski dvor naša je slavonsko-baranjska ekipa ponajbolje upoznala ipak preko - vina, kušajući proizvode Patrijaršijskih vinograda i podruma.

Sremski Karlovci poznati su i po bermetu i kuglofu, kolaču koji se u tom gradu pripremao još u 17 stoljeću. Kuglof nismo kušali, ali bermet jesmo, i to u vinariji Bajilo. Predrag Bajilo, vlasnik vinarije, pojasnio je kako obitelj Bajilo potječe iz Dalmacije te ima dugu tradiciju vinogradarske proizvodnje.

Još jedna karlovačka vinarija ima poveznicu s Hrvatskom. Vinarija Veritas nova je suvremena mala vinarija koja proizvodi odlična vina (složili su se svi naši vinari), a vlasnici Slobodan i Vesna Bošković su nekadašnji Vukovarci! Devedesetih godina iz srušenog Vukovara sreću su potražili u dalekom Macau, do 1999. godine portugalskoj koloniji, a danas regiji s posebnom upravom u Kini. Prije šest godina vratili su se i u Sremskim Karlovcima sagradili od temelja vrhunski osmišljenu i uređenu vinariju, smještenu na blagoj padini i okruženu vinogradom.

- Uložili smo doista mnogo. Prodali smo stan u Zagrebu, stan u Vukovaru, stan u Crnoj Gori. Uložili smo svu ušteđevinu i krenuli u ovaj posao. Posadili smo tri hektara vinograda - souvignon blanca, cabernet sauvignona i merlota. Naš podrum ima kapacitet proizvodnje sto tisuća litara vina, no naša je namjera kao butik vinarija proizvoditi oko 60 tisuća litara kvalitetnih i vrhunskih vina, primati ovdje goste i od svoga rada mirno živjeti, ispričali su nam gostoljubivi Vesna i Slobodan.

Vinogradarske teme i vinske priče nastavljene su navečer u vinoteci “Naša vina” u Novom sadu. Vinoteku je osnovalo Udruženje vinara Vojvodine, u cilju unapređivanja vinarstva, vinogradarstva i širenja vinske kulture. U vinoteci su se degustirala brojna vina domaćih, ali i ona naših vinara jer su gotovo svi naši vinari u Vojvodinu pošli s bar nekoliko boca svojih vina. Sve goste pozdravio je prof. dr. Zoran Keserović, direktor Departmana za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu, i pejzažnu arhitekturu, koji je i predsjednik Društva voćara Vojvodine, kao i Sava Jojić, vlasnik vinarije Mačkov podrum.

Posjet vinogradarima i vinarima Vojvodine pun je pogodak, drži Mato Drenjančević, docent s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.

- Vidjeli smo proizvođače koji se izuzetno trude i postižu velike iskorake u tehnološkom smislu i u vinogradarstvu i vinarstvu. Na Institutu do izražaja dolazi upravo njihov dugotrajan rad koji je urodio plodom oplemenjivača kroz nekoliko doista zanimljivih sorata, kreacija tog Instituta. I njihova vina su me oduševila. Primjerice crvena sorta Probus, izuzetno bogata antocijaninima, ili Petra, sorta koja u sebi sadrži divlju azijsku lozu, koja je otpornija na niske temperature i dobro skuplja šećere - zaključuje Drenjančević.

A Probus, sorta nastala križanjem cabernet sauvignona i kadarke, upravo je dobra vinarska poveznica Vojvodine i Slavonije. Talijanski enolog Andrea Cecchini, koji je bio angažiran na projektu Agrowine, uvjeren je kako je Probus idealan za brendiranje cijele vinarske regije jer ga nema nigdje drugdje u svijetu. Zanimljivo je kako Probusa, iako je nastao na Institutu u Sremskim Karlovcima, najviše ima u Erdutskom vinogorju.

Igor MIKULIĆ