ĐAKOVO – Iako kao jedan od razloga navode “obračunsko razdoblje”, odnosno puni jek turističke sezone, podaci o uvozu svinjetine za srpanj, koji je u odnosu na isti mjesec prošle godine porastao za čak 300 posto, a koji dolaze iz Croatiastočara, gospodarsko-interesnog udruženja koje okuplja stočare i proizvođače mesa i mlijeka, uznemirio je ono malo preostalih domaćih proizvođača. S druge strane, žale nam se potonji kako po nekoliko puta voze prasce na sajam, a potražnje nema.

- Već ih dva puta tovarim i vozim na vašar, ljudi obilaze, gledaju, ali kažu kako im je jeftinije kupiti 'polu' u trgovačkom centru, a ja prasce u prikolicu pa kući. Prodajem ih za 14 kuna po kilogramu, ali ako ne bude druge, dat ću i po 13 - kaže jedan Budrovčanin. Direktor Croatiastočara Branko Bobetić navodi razloge drastičnom skoku uvoza.

- To su podaci za sedmi mjesec, ali on nije relevantan. Sigurno je da su prisutni skokovi uvoza, no nekoliko je razloga za njih. Jedan je smanjenje naše domaće proizvodnje u svinjogojstvu, u mlijeku itd., no tu je i pitanje konkurentnosti kako primarne proizvodnje tako i prerađivačke industrije. Kad govorimo o svinjskom mesu, valja spomenuti da nam do sada udio svježeg svinjskog mesa nije bio dominantan, nego marginalan. Procjenjivao sam, iako nitko točno ne zna, no iz nekih podataka se može vidjeti da je udio svježeg uvoznog svinjskog mesa u ukupnoj potrošnji bio svih ovih godina oko 15 posto u odnosu na domaće meso - kaže Bobetić, pojašnjavajući da je riječ o originalno pakiranom mesu.

- To znači da smo mi konzumirali ipak gotovo 85 posto svinjskog mesa domaćeg podrijetla. Međutim, iako još uvijek sigurno dominira domaće, ti odnosi se mijenjaju, i to zbog dva razloga. Prvi je taj što smo smanjili domaću proizvodnju svinja, a s druge strane više nema carine i normalno je, nažalost, da se traži nabava sirovina kojih mi nemamo dovoljno, ili su skuplje, pa se ide prema rješenju da se traži ondje gdje ih ima i jeftinije su. Relevantniji podaci bit će oni za kolovoz, a napravit ćemo i analizu trećeg tromjesečja nakon ulaska Hrvatske u EU. Ovi podaci 'na prvu' pomalo plaše, no jasno je da nije nikome jednostavno, ni prerađivačima, a ni farmerima. Očigledno je da se moraju rezati troškovi i voditi briga o menadžmentu kako bi imali što konkurentniji proizvod - kaže Bobetić. Zamjenik župana osječko-baranjskog, dr. Željko Kraljičak smatra kako je domaće svinjogojstvo na koljenima.

- Puno prije ulaska u EU do nas su dolazile informacije kako se neće poticati proizvodnja svinja kao mjera potpore, te je na taj način veliki broj tadašnjih proizvođača odustao od daljnje modernizacije kako bi postigao održivu i konkurentnu proizvodnju. Veliki problem su bili i pretpristupni fondovi koji su onemogućavali izgradnju pogona za preradu voća, povrća, mesa i mlijeka. Hrvatska tako nije osigurala mogućnost da se razviju sektorske proizvođačke organizacije koje bi zastupale proizvođače na tržištu. Trgovci u Hrvatskoj su organizirani u svoje grupacije i jako dobro znaju zaraditi na uvoznoj robi, kao što jako dobro znaju ucijeniti hrvatskog proizvođača hrane različitim uvjetima, akcijama, popustima i cijenama na policama. Uvoznici i mesna industrija imaju svoje grupacije i koriste to što je niža nabavna cijena žive stoke i mesa na tržištu EU-a, tako da oni nisu 'osuđeni', ali nemaju ni osjećaja za potrebe hrvatskog proizvođača. Oni su oslonjeni na uvoz mesa i zapravo najviše potiču uvoz - kaže Kraljičak.

- Hrvatska ima potrebu za oko 2,5 milijuna komada svinja godišnje, a u kod nas se utovi nešto malo više od milijun komada, no oprasi se manje od deset posto. Greška koja se pojavljivala je bila ta da su se jednom kunom financirali tov uvoznog i domaćeg praseta. Na taj način smo poklali krmače. Kako nas je sad zadesila sudbina aflatoksina i leukoze, tako smo onda imali višak svinja i interventne otkupe i nikada objekti i farme nisu bili napunjeni - kaže Kraljičak.