Sve više ljudi ima neku od brojnih bolesti štitnjače. Tako od deset pacijenata koji dođu na prvi pregled, u prosjeku ih polovina ima poremećaj u radu štitnjače, ultrazvučne difuzne bolesti ili još češće, čvoraste promjene na štitnjači.

- Neki se poremećaji ne moraju ni manifestirati, no analiza krvi pokazuje da je štitnjača bolesna i da se za određeno vrijeme može razviti poremećaj u njenom radu. Zato je važno u sljedećih godinu dana ili duže, a često i doživotno, pratiti pacijenta i vidjeti postoji li evolucija prema bolesti - kaže prof. dr. sc. Ivan Karner, specijalist nuklearne, interne medicine i endokrinologije, te tireolog. Pročelnik je Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja KBC-a Osijek i 35 godina bavi se poremećajima u radu štitnjače.

Da je poremećaj štitnjače u porastu potvrđuju i puni hodnici Odjela za bolesti štitnjače KBC-a Osijek. U tri ambulante koje rade svakodnevno pregleda se dnevno više od stotinu pacijenata, među kojima je najviše žena srednjih godina.

- Incidencija bolesti štitnjače je veća, a žene srednjih godina najugroženija su kategorija. Poremećaji endokrinih žlijezda češći su nekoliko puta u žena, zbog specifičnih hormonskih utjecaja, što, uz naslijeđenu sklonost, dovodi do veće pojave bolesti štitnjače u žena. Kao vanjski okidač, neposredni pokretač poremećaja, osobito hipertireoze (pojačani rad štitnjače), mogu biti jači stres, pubertet i menopauza. Jedan od razloga zašto imamo dojam da je bolesti štitnjače sve više jest sve dostupnija dijagnostika. Zahvaljujući svojoj anatomskoj lokaciji, štitnjača je dostupna za pregled, a pojava uvećane štitnjače ili čvora na štitnjači može uputiti na neki funkcionalni poremećaj, pojavu dobroćudnih ili zloćudnih tvorevina i svakako je potrebna obrada - ističe naš sugovornik.

Uz to, poremećaj ritma rada srca - ubrzan rad i nepravilnosti, često su povezani s poremećajem štitnjače, a ponekad su i jedini znakovi hipertireoze. Zbog toga liječnici opće prakse velik broj pacijenata upućuju na pregled štitnjače. Tu su i oni koji imaju osjećaj knedle u grlu, no to ne znači da imaju bolest štitnjače jer se često radi o psihičkim problemima.

Najčešći poremećaji u radu štitnjače su, kaže Karner, hipotireoza (smanjeni rad) i hipertireoza. Česta bolest je i gušavost - povećanje žlijezde, što se najčešće događa zbog smanjenog unosa joda u organizam ili zbog poremećaja u stvaranju hormona štitnjače. Također, žlijezda može biti čvorasta, što najčešće upućuje na degenerativne promjene, ali se u čvorovima može skrivati dobroćudni ili zloćudni tumor. Upravo je tumora štitnjače danas sve više.

- Danas je povećana incidencija papilarnog karcinoma (dobroćudnog) koji je, dok je samo u štitnjači, jedan od najdobroćudnijih i ne skraćuje život. No, nužan je kirurški zahvat, a potom i radiojodna terapija uz supresijsku terapiju i doživotne kontrole. Zahvaljujući ranoj dijagnostici, ultrazvuku i ciljanoj citološkoj punkciji, tumor možemo dijagnosticirati u vrlo ranoj fazi, dok nema vidljivog i opipljivog čvora na vratu. Često je takav tumor manji od centimetra u promjeru i tada su prognoze vrlo dobre - kaže dr. Karner.

Na pitanje postoji li način prevencije bolesti štitnjače Karner ističe da je gušavost prije razdoblja jodiniranja soli bila značajan javno-zdravstveni problem u Hrvatskoj. “Postoji prevencija gušavosti. Tako je u Hrvatskoj od 1996. zakonski povećana količina joda s 10 na 25 mg/kg. Tih 10 mg nije bilo dostatno pa je gušavost bila češća. Povećanje na 25 mg je smanjilo učestalost gušavosti, ali se povećala učestalost drugih bolesti, primjerice papilarnih karcinoma i kroničnog limfocitnog tireoiditisa, koji ima prirodni progresivni tijek u hipotoreozu, a povećao se i udio starijih koji obolijevaju od papilarnih karcinoma.

Na sreću, manje je uznapredovalih stadija maligne bolesti, odnosno metastaza. Ipak, porast karcinoma štitnjače ne bi se mogao pripisati većem unosu joda, već boljoj dijagnostici, prije svega široj uporabi ultrazvuka s ciljano vođenom citološkom punkcijom suspektnih čvorova u štitnjači.

Naš sugovornik ističe da nemaju samo odrasli problema nego i djeca. “U Hrvatskoj su rađena multicentrična istraživanja, u kojima smo i mi sudjelovali, i to prije povećanja količine joda u soli. Ispitana je veličina štitnjače kod 2.856 školske djece, od kojih ih je blagu gušu imalo 30 posto. Šest godina nakon povećanja količine joda u soli ispitivali smo ima li dovoljno joda u urinu. Istraživanje, u kojemu su sudjelovali i stručnjaci našeg Centra za bolesti štitnjače, pokazalo je zadovoljavajuće rezultate - da je izlučivanje joda iz organizma u granicama normale. Danas znatno manji broj školske djece ima probleme s gušavosti, ali zato dio te populacije ima kronični limfocitni tireoiditis, koji je i najčešći uzrok hipotireoze.

U velikog broja oboljelih od autoimune hipertireoze javljaju se znaci bolesti i na očima. Na sreću, veći dio njih ima tek blage simptome, ali na žalost viđaju se i oni vrlo izraženi, koji se mogu manifestirati egzoftalmijom (izbočene očne jabučice), pojavom dvoslika, a koji puta bolest može ugroziti vid, pa se mora vrlo energično liječiti medikamentnom terapijom, kirurškim zahvatima na očima i zračenjem.

Dr. Karner je osnivač i voditelj referentnog Centra izvrsnosti Ministarstva zdravlja, koji se bavi dijagnostikom bolesti paratireoidnih žlijezda. “Te se žlijezde nalaze uz vezivnu kapsulu štitnjače, a povezane su s metabolizmom kalcija. Ako jedna od njih radi previše, može izazvati hiperparatireozu (pojačan rad), što može prouzročiti hiperkalcemiju (povišena koncetracija kalcija u krvi), jer taj hormon u suvišku izvlači kalcij iz kostiju i dovodi do osteoporoze, pojave stvaranja povratnih bubrežnih kamenaca, ali i drugih poremećaja. To je bio razlog da se uključim u istraživanje stvaranja kamenaca prouzročenih hiperkalcemijom. Do 10 posto pacijenata stvara bubrežne kamence upravo zbog poremećaja u funkciji paratireoidnih žlijezda, koji mogu biti dugo neotkriveni. Centar dobro surađuje s Referentnim centrom za urolitijazu i u 25 godina zajedničkog rada dijagnosticirali smo velik broj oboljelih, od kojih je većina imala mokraćne kamence”, kaže dr. Karner, koji od 2007. sudjeluje i u projektu Značaj genskih polimorfizama u autoimunim bolestima štitnjače. “Od 2002. na molekularnoj razini istražujem utjecaj gena na razvoj autoimunih bolesti, poput Gravesove bolesti i Hashimottovog tireoiditisa. Mnogi geni i njihovi polimorfizmi imaju utjecaja na bolesti štitnjače”, zaključuje dr. Karner.