Naš je planet Zemlja sve napučeniji. Strjelovito se množi broj stanovnika, no isto tako raste životna dob ljudi. Drugim riječima, sve je više staraca i starica diljem meridijana i paralela koji sve kasnije umiru.
Cinici će možda zapitati žive li ti i takvi ljudi u skladu s davnom pjesmom Bijelog dugmeta. Podsjetimo se stihova: “Pazite srce, pluća, kolesterol, no sex, no drugs no rock and roll. Planine, mora, plaže, čisti zrak, da ne bi lues, psorijaza, rak... eo, eo.. al' ja vam nisam baš za to. Mora da je strašna gnjavaža u životu, mora da je jeziva gnjavaža u životu - doživjeti stotu!”
JEZIK BROJKI
Ako ne ta pjesma, možda ih pokreće nešto drugo. Uglavnom, to je pitanje samo za sebe i te kako zanimljivo, jer činjenice pokazuju da su muškarci i žene sve stariji i stariji. I dok mjerenja vodostaja, budimo malo šaljivi, govore o tome bliži li se poplava, mjerenja koja se provode već 160 godina zorno pokazuju da kontinuirano raste životna dob na Zemlji.
Do sada se uvijek govorilo da su žene starije od muškaraca. Tako je i sada, ali ako je vjerovati istraživanjima, u skoroj budućnosti ipak će biti sve manje udovica, jer je razlika u životnoj dobi muškaraca i žena sve manja i manja. Bilo kako god, nesumnjivo je da je slavljenje stotog rođendana poseban datum. U tom sretnom trenutku stogodišnjaci, htjeli-ne htjeli, bivaju u središtu pozornosti. No, kako stvari stoje, bit će sve manjom atrakcijom široj okolini jednostavno zato što su sve manje raritet, na sve ih strane ima sve više i više.
Naravno da ljudi ne mogu vječno živjeti na Zemlji, ali je životna dob sve duža i duža, tako da se već postavljaju pitanja do koje se granice može pomaknuti dob ovih modernih i onih potonjih metuzalema, koji su sve češći i sve ih je više preko sto i više godina.
Tu sad ulazi i statistika. Naime, jezik brojki na svoj način govori o trendovima dugovječnosti, uspoređujući neke čimbenike. Konkretno, prije šezdesetak godina, 1951., recimo, jedna je djevojčica imala 13 posto šanse doživjeti magični broj od stotinu godina. Sada, nakon više od pola stoljeća, lepeza se znatno raširila, tu mogućnost ima njih 25 posto, četvrtina novorođene ženske djece. Trend govori o sve starijoj i starijoj populaciji. Tako će, prema predviđanjima, daleke 2060. godine u šest od deset slučajeva biti rađane "stogodišnjakinje". Naravno, nema eliksira vječne mladosti, ali medicina, koliko god bila kritizirana, čini svoje. Produženje života jedno je od njezinih najvećih dostignuća. Kao i način života u nekakvoj budućoj "državi blagostanja", ma što to zapravo značilo.
Još 2002. godine Jim Oepphen sa Sveučilišta u Cambridgeu zaprepašteno je izjavio: “Već godinama govorimo kako se život neće moći produžiti više nego što je sada. I stalno smo demantirani!” To je rečeno prije nešto više od desetljeća, a kako li je tek bilo prije više od 80 godina. Još 1928. godine među tadašnjim je učenjacima vladalo uvjerenje da čovjek uglavnom neće prelaziti dob od 68 godina.
DOBA REKORDA
Nakon toga su se procjene mijenjale iz razdoblja u razdoblje, promjena na promjenu dovela je do toga da je 1980. godine UN objavio da je krov dugovječnosti vezan uz prosječnih 80 godina.
Kao što se postavljaju novi rekordi u atletici, tako je to i sa životnom dobi. Dvadeset godina nakon te poruke, stigla je nova, koja je podigla letvicu na čak 85 godina. Uglavnom, trend je takav da posljednjih 160 godina, sve do naših dana, životna dob čovjeka biva sve duža i duža. Ritam je prosječno kao kamate s nekog bankarskog računa - raste po višoj “stopi” svaka tri mjeseca. No je li taj trend (ne)zaustavljiv, pitanje je koje lebdi u zraku. Konkretno, pitanje je koliko će trajati takvo kontinuirano produžavanje ljudskog života. The British Medical Journal o tome je objavio neka saznanja. Primjerice, John Appleby, šef tima ekonomista na King's Fuondu u Londonu, svjestan je prethodnih promašenih prognoza o tome koliko će se živjeti na Zemlji, ali sad prihvaća tezu da će ljudski život biti sve duži i duži. Zbog toga je podsjetio da će vrijeme za odlazak u mirovinu nužno biti pomaknuto na stariju dob. S druge strane, konstatirao je da će, kako se život bude produžavao, žene nastojati na svijet donosti sve manje i manje djece. Zbog toga poručuje da, kada je riječ o iskorištavanju rezervi prirodnih resursa, "nema potrebe za veliko uznemiravanje".
Međutim, Appleby objašnjava da produženje života ne može biti ubrojeno među najblistavije dosege socijalne jednakosti. O tome koliko ćemo živjeti, još će, naime, u dobrom dijelu ovisiti i od socijalnog statusa. Taj znanstvenik pritom je podijelio britansko stanovništvo u pet kategorija, podsjetivši da je 2003. godine predviđanje životne dobi ženama u “prvoj klasi” bilo 80 godina. Iz perspektive najniže klase to je djelovalo znatno kraće, tim se ženama životna dob određivala na 68,6 godina. Ima tu razlika po zemljama. Tako je, recimo, veći broj država registrirao predviđanja o produženoj životnoj dobi, ali su, primjerice, Bjelorusija, Lesoto, Ukrajina i Zimbabve nazadovali, i to uglavnom zbog pojave AIDS-a.
PET KATEGORIJA
Povećana očekivanja oko produženja životne dobi samo su djelomično vezana uz ponašanje ljudi u njihovoj svakodnevici te uz prehranu, kao i uz medicinu, koja pod kontrolom drži razne bolesti karakteristične za treću životnu dob. Tu je, naravno, i faktor smanjenja smrtnosti djece, što također treba uzeti u obzir. “Od 1970. godine do danas”, podsjeća Appleby, “broj djece koja su umrla do pete godine života smanjio se za 60 posto!”
Što se tiče konkretnog i ovdje spomenutog britanskog ispitivanja prema životnoj dobi spolova, ponovimo da trendovi najavljuju da će biti sve manje udovica. Nekad su žene prosječno bile dugovječnije od muškaraca, no sada se ta prednost polako smanjuje. U Velikoj Britaniji je tako daleke 1967. godine razlika između dobi žena i muškaraca bila 6,3 godine u korist žena. Sada je ta razlika 4,1 godinu, a smanjenje razmaka pritom se nastavlja. Budućnost je dakle već počela - s dužim životnim vijekom. Zvuči utješno, s obzirom na to da smo na udaru sveopće krize i recesije...
Piše: Igor DUVNJAK
MANJAK OPTIMIZMA
Duže ne znači i bolje - živjeti
Gotovo u skladu s porukom davne uspješnice grupe Bijelo dugme, i britanski se The Economist pita koliko je dobro živjeti sve duže i duže kada su posljednje godine života često protkane mukama zbog boleština ili pak progresivnog gubljenja samostalnosti. To se, naravno, pitaju i drugi. “Od 1990. predviđeno trajanje života od rođenja poraslo je za 4,6 posto”, piše o tome Appleby, a prenosi talijanska La Repubblica. Bilo kako god, očekivanje života bez bolesti i prepreka poraslo je za samo 3 posto, što je napadno malo i nimalo optimistično. Zaključak je da čovječanstvo, na ovaj način, postaje kao narod u Struldburgu u “Gulliverovim putovanjima”. Podsjetimo, to su ljudi koji ne znaju za smrt, ali su zato, s druge strane, progresivno smanjenih mogućnosti zbog starenja i starosti.
OAZE STOGODIŠNJAKA
Hrvatska ima 1.400 dugovječnih
Zvuči nevjerojatno - više od polovine beba rođenih nakon 2000. u Hrvatskoj i razvijenom svijetu doživjet će stotu godinu! Statistike govore da na Zapadu na 6.000 tisuća ljudi dolazi jedan stogodišnjak, a u Hrvatskoj oko 1.400. Tu je riječ o osobama u dobi između 94. i 108. godine. Najpoznatija superstogodišnjakinja bila je Francuskinja Jeanne Calment, koja je umrla 1997., navršivši 122 godine i 164 dana. Nisu joj bili strani poroci, prestala je pušiti tek u 85. godini, a do smrti je pila po nekoliko čaša crnog porta. Do sada najstarija Hrvatica je Jela Ljubičić, koja je doživjela 115 godina. Bila je to seljanka iz Aržana u Dalmatinskoj zagori, koja je do duboke starosti bila aktivna, obrađivala svoj vrt i čuvala svoje ovce. Zbilja, postoje mjesta na našem planetu, uključujući, eto, i Zagoru, koja su prave oaze stogodišnjaka.
PONOSNA MONARHIJA
Za stotku - čestitka od kraljice
Svakom građaninu koji doživi stotu godinu britanska kraljevska obitelj šalje čestitku. Tako je, primjerice, George V. davne 1917. godine morao slati čak 24 takve poruke. U poratnom razdoblju taj je broj udvostručen, a 2011. godine zabilježen je pravi bum - rast je bio četiri puta veći, došlo se do kvote od čak 9.736 osoba koje su doživjele stotu. U ovom modernom razdoblju donedavno je broj stogodišnjakinja koje su primale kraljevsku čestitku bio pet puta veći od broja stogodišnjaka. No, vremena se mijenjaju, oba spola žive sve duže, a uskoro se može dogoditi i izjednačavanje dužine života muškaraca i žena. Nek pritom takvi metuzalemi još budu i kao vino - što stariji to bolji!
25%
šanse ima novorođeno žensko dijete da doživi stotu godinu
80
godina bila je prosječna dob prema UN-ovim podacima iz 1980. godine.
NAJSTARIJI HRVAT
Dida Andrija rekorder sa 105 godina
Krajem prošle godine, kad je duboka starost u pitanju vijest, mediji su se raspisali o Andriji Prliću iz Velike Kopanice, mjestu blizu Slavonskog Broda, koji je u studenom proslavio 105. rođendan. Andrija je tako postao najstariji Hrvat. Živahni starčić tom se prigodom raspričao o svom životu, a jedna od zanimljivosti, osim njegove dugovječnosti, svakako je i ona da je vjerovali ili ne pušio (hercegovačku škiju) čak do 90-te godine. Nije bježao ni od čašice crnog vina, nakon ručka, no najvažnije od svega, bilo je to što je, kaže, uvijek puno radio, bio pošten i volio svoje bližnje. Bravo za didu Andriju, on je dokaz da doživjeti i preživjeti stotu i nije neko posebno čudo.(D.J.)