Kršćani shvaćaju Kristovo evanđelje i cijeli Novi zavjet kao ispunjenje onoga što je u Starom zavjetu nagoviješteno i naviješteno. To se na poseban način odnosi na kršćansku univerzalnost, to jest na to da kršćanstvo nije ograničeno ni na jedan narod ni na jedan jezik, nego da se, naprotiv, obraća svakome čovjeku dobre volje. Tako kao najavu onih istinskih vrijednosti čitamo u Izaijinoj knjizi: "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu!"

Stvarno je važno naglašavati da kod Boga nema privilegija, da je Bogu važan svaki čovjek i svaki narod. U našem ljudskom društvu to je, nažalost, drukčije. Koliko god neka država bila dobro uređena (kao što neki misle da je to Njemačka), uvijek čovjek može nešto postići na osnovi svojih prijašnjih zasluga, na osnovi poznanstava, na osnovi svojih "dragovoljnih" priloga nekoj državnoj blagajni, na osnovi dojma koji ostavlja. I onda to koristimo, samo ako možemo. Pri tome nemamo baš na umu ovo: ako sam ja "preko veze" nešto dobio, to isto nije dobio netko drugi, koji je za to bio kvalificiraniji i koji na to ima više prava nego ja. Moje "snalaženje" zakinulo je i oštetilo nekog čestitog čovjeka. Ako je tako među ljudima, valja znati da ništa, ali baš ništa od toga ne prolazi kod Boga. Kod njega nema ni zaslužnih ni privilegiranih, On ne gleda na to tko je mlađi, a tko stariji, tko ima kakvu ulogu u društvu i u Crkvi, tko je više ili manje školovan. Bog gleda samo na to koliko je nečije srce ispunjeno ljubavlju. Evo primjera. Ako vjerujemo Isusovim riječima, što mislite, za koga možemo biti baš sigurni da je u raju? Samo za jednog jedinog čovjeka, i to onoga razbojnika na križu. Njemu i samo njemu Isus je izrijekom rekao: "Danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Božje je srce beskraj ljubavi. Kraljevstvo je nebesko beskonačno. Ima mjesta za sve ljude. Teško će tamo ući oni koji zavide ili upiru prstom u drugoga. Nije čudo da staro pravilo kršćanske duhovnosti veli da je oholost temelj svakoga grijeha, a poniznost temelj svetosti. Jer, ne zaboravimo, Isus nije došao zbog pravednih, nego zbog grešnih. Onaj Isus koji je ponizio sam sebe, poslušan do smrti. Ako Kristu vjerujemo – a kažemo da smo kršćani – to je jedini put. Drugoga ema.