Na uskrsno jutro do apostola dolaze glasovi da je Isusu živ, da je uskrsnuo. Teško im je bilo u to povjerovati. I onda, pripovijeda Luka, Isus stane posred njih. Oni su se preplašili misleći da vide duha. Isus ih smiruje. Kaže im da ga opipaju i uvjere se da je to stvarno on, da je uskrsnuo. I dok su se oni i dalje čudili, slijedi nešto što je upravo duhovito. Upitao ih je imaju li tu što za jelo. Veli Luka: “Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.”

Za kršćansko naviještanje to je bitno. S jedne strane, Isus jest uskrsnuo, na Isusa se više ne odnose neki zemaljski zakoni, jer može učiniti da ga ne prepoznaju, može umah nestati, a s druge strane, iako sada pripada vječnosti, Isus se nije odrekao svoga tijela. On ostaje čovjek. Kršćanski nauk veli da uskrsli Krist ima proslavljeno tijelo. Isus jest pravi čovjek, ali nakon uskrsnuća za njega više nema ni boli ni smrti.

Bilo je u povijesti nekih vjerskih zajednica kao što su bogumili i patareni, pa različite gnostičke sljedbe, koje su propovijedale da je Bog stvorio duhovni svijet, a đavao materijalni svijet, pa bi tako duša čovjekova bila zarobljena u zemaljskom tijelu. Zato su, prema njihovu naučavanju, bili vjernici prve klase oni koji su se u velikoj mjeri odricali svega zemaljskoga, tako da su, na primjer, prezirali brak i obitelj. Početke takvih vjerovanja nazire se već u prvom stoljeću. Nasuprot tomu, Pavao u Prvoj poslanici Timoteju jasno kaže da su himbeni lažljivci oni “koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio... Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću”.

Štoviše, svojim uskrsnućem Isus ne ostavlja ovaj svijet, nego – zajedno s čovjekom – sve stvoreno preobražava. Ovo prolazno ima prijeći u neprolazno, u vječno. U tome smislu veli Pavao: “I stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.” Slično i Ivan, gledajući u daleku budućnost, piše: “I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu...”

To je snaga Kristov uskrsnuća. U njemu i po njemu čovjek postaje novi čovjek – dionik vječnosti; u njemu i po njemu preobražava se i zemlja i cijeli svemir. Tko to može razumjeti? Samo onaj tko vjeruje. A vjera je Božji dar. Za nj valja moliti.