Knjiga postanka izvješćuje kako nakon općeg potopa Bog sklapa savez s Noom i sa svim ljudima, štoviše “i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima… sa svim živim stvorovima na zemlji”. Bog govori da mu je stalo ne samo do čovjeka nego i do svega živoga na zemlji. Vrlo ekološki, rekli bismo. Nadalje, svaki sklopljeni savez treba imati neku potvrdu, povelju, neki znak, nešto, da ne bude samo izrečena riječ. Zato Bog govori Noi: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje.”

Savez obvezuje obje strane. Bog obećava napredak, mir i dobrobit za dušu i tijelo. Sa svoje strane čovjek obećava da će slijediti Božje zakone. I sada dolazimo do važnog biblijskog nauka. Čovjek ne može nekažnjeno kršiti prirodne zakone, pa, na primjer, uništavati svoj životni okoliš. No, s druge strane, ako čovjek krši Božje zakone koji se tiču prirode, ali i one druge, koje se tiču etike i morala, onda dovodi u ozbiljnu opasnost sebe i svoje potomstvo. Za biblijskog čovjeka prirodni se zakoni poklapaju s Božjim. Upravo zbog toga, nakon što je Mojsiju predao Deset zapovijedi, Bog poručuje: “Drži i vrši sve ove naredbe što ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe.” A evo, ljudi su često u povijesti pokušavali živjeti prema onoj prvoj napasti, “kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo”. I uvijek je loše završavalo. Zato Bog s gorčinom progovara po proroku Jeremiji: “Dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.”

Što danas reći? Naša je nesreća to što mislimo da ćemo izgraditi raj na zemlji bez Boga. Raj? Na zemlji? Čovjek bez Boga? Čovjek koji sam određuje što je dobro, a što zlo? Čak i protiv svoje vlastite naravi? Naprotiv, Bog čovjeka poziva da živi u suglasju sa svojom iskonskom naravi – jer ona je od Boga. To možemo sami spoznati, zagledamo li se u dubine vlastite savjesti. Bog čovjeka poziva da uzme u obzir upute i zapovijedi sadržane u Bibliji. I onda će Bog čovjeka, odnosno čovječanstvo, ispuniti istinskim mirom i radošću. Bog ostaje vjeran svojoj riječi, svome savezu. Duga na nebu jest znak suglasja Boga i čovjeka. Zanimljivo. Baš duga.