Do prije nekih tri stotine godina bilo je polihistora, odnosno ljudi koji su posjedovali sve znanje svoga vremena. Danas je to posve drugačije. Znanje se toliko umnožilo da je jednostavno nemoguće da netko posjeduje sve znanje iz prirodnih i društvenih znanosti. Čak se i u određenom području vrhunski stručnjaci usko specijaliziraju. Zato, ako netko želi steći neka znanja, mora se dati poučavati, mora poznavati povijest razvoja znanja o nekom području. Koliko god mi to ne željeli priznati, mi smo u velikoj mjeri neispisana bilježnica u koji su drugi upisivali, pa i dalje upisuju. Naš pogled na život i stvarnost temelji se na našoj kulturi i predaji. Naše razmišljanje uvelike je obilježeno našim roditeljima, učiteljima i društvu u kojem smo rasli. Razuman čovjek daje se poučiti, kao što je mudro, na primjer dati se podučiti od iskusnog vodiča kako se treba ponašati prigodom penjanja na planinu Biokovo…

A što je s nekim moralnim, vjerskim načelima? Trebam li se i na tome području dati poučiti, ili mislim da sve trebam iznaći sam? Dok u crkvenom kalendaru slavimo Duhove, evo što u tome smislu Isus govori svojim učenicima: "Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh". Ove riječi baš ne zvuče prikladno u ovome vremenu kada se - deklarativno - govori čovjeku da treba slijediti svoj san, da treba ići za svojim srcem, da treba ići tamo "gdje je sve po mom". A zapravo, nemoguće je da ja u potpunosti slijedim svoj san, jer je on koji put u suprotnosti sa snom nekoga drugoga. Ako bih išao tamo gdje je sve po mom, morao bih otići na pusti otok, jer ako su samo dvije osobe zajedno, onda bar jednoj ne može biti kako ona to hoće…

Kršćani vjeruju da u srcu svakoga čovjeka govori Božji Duh što je dobro, a što nije te da je taj Duh na poseban način prisutan u Crkvi te da je mudro slijediti njegove poticaje. Naime, uz najbolju volju, koji put ne znam što bih i kako bih. A Božji Duh progovara u već poznatim načelima i zapovijedima. Govori nam da valja praštati, da ne smijemo nikome zlo ni željeti ni činiti, da treba poštivati roditelje, ljudski život od začeća do prirodne smrti, da valja čuvati svetost vlastitog i tuđeg braka… To je zacrtani, dobro obilježen i siguran put kojim nas želi voditi Duh Sveti. Mudro je ići za njim, baš kao i za vodičem na planini Biokovo.