Svi totalitarni sustavi teže jednoobraznosti, nametnutom jedinstvu, prema onome: jedan vođa, jedan narod, jedan ideološki sustav, jedan jezik, što je išlo do toga da su se u određenom razdoblju u Kini svi ljudi - muškarci i žene - jednako odijevali. A onda, čini se kao da u tome smjeru ide i Isus, koji u molitvi svome Ocu govori: “Molim te da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao… da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima.”

Biti jedno u tom smislu ne znači da svi trebaju biti isti, do te mjere da ne razlikujemo jedne od drugih. Isus moli da njegovi vjernici budu jedno kao što su jedno Bog Otac i Bog Sin. Otac nije isto što i Sin, a opet su neraskidivo povezani svojim božanstvom. Kršćani trebaju biti jedno u međusobnoj ljubavi, tako da upravo po tome svijet povjeruje da su pravi Kristovi učenici. Pogledajmo. Crkva slavi kao svetice dvije Terezije. Jedna je Terezija iz Lisieuxa, zvana Mala Terezija, koja je kao karmelićanka doslovno cijeli svoj život provela u zidinama svoga samostana, gdje je i umrla u dvadeset i petoj godini. S druge strane, Crkva kao sveticu slavi i Majku Tereziju, koja se sa svojim sestrama posvetila brizi za najsiromašnije među siromasima u Indiji, a onda po cijelome svijetu. Ona i njezine sestre velik dio svoga dana provode upravo - na ulici. Mi ne smijemo biti kopije jedni drugih. Upravo tako roditelji gledaju svoju djecu. Svako od njih je različito, a svako svoje dijete oni jednako vole. I što su različitiji, to ih više vole… Svaki svetac, kao i svaki čovjek, neponovljiv je original i svatko je pozvan da na svoj specifičan način provede kvalitetno svoj život. Zato nije bitno je li netko svećenik ili portir, sveučilišni profesor ili vozač tramvaja, redovnica u samostanu ili žena koja uz svoj posao vodi brigu o svojoj obitelji. Isusova majka Marija bila je kućanica u Nazaretu, a Šimun Petar, ribar, postao je prvak apostolski. Nebitno je koja je čovjeku uloga. Odlučujuće je kako on svoj poziv živi. Ono u čemu bismo trebali biti jedno jest naša predanost, naša ljubav, naša riješenost da budemo čestiti tamo gdje nas je Bog postavio. I onda se nećemo zamarati time gdje sam i koju službu imam. Veselim se ako predano i s ljubavlju činim ono što mi je činiti. To je odlučujuće, a sve drugo danas jest, a sutra ije.