Koji smo put – uz najbolje namjere – ipak u tjeskobi. Jesam li dobro postupio? Jesam li ipak riječima nekoga uvrijedio? Jesam li loše ili nečasno mislio? Ima li u meni zavisti, zluradosti? I doista: tko je od nas posve čist u mislima, riječima i djelima? Pa onda, koji bi bio najjednostavniji put da ostanem koliko-toliko čestit u svojoj obitelji, na poslu, u društvu, na ulici, na stadionu? Evo, Ivan apostol, starac, pri kraju života, pun ljubavi i nježnosti svojim učenicima daje posve jednostavan naputak. Piše: “Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.” To je tako jednostavno. Potrebno je s ljubavlju, uviđavnošću i susretljivošću pristupiti svakom čovjeku, pogotovo onomu kojemu bi naša pomoć dobro došla, baš kao onaj Samarijanac u Isusovoj prispodobi. To su najčešće ona redovita i svakodnevna dobra djela, od ljubaznog pozdrava pa do neke obične usluge, i to svakom čovjeku, počevši od vlastite obitelji. Učiniti dobro djelo s ljubavlju. To je tako jednostavno, a tako je blagotvorno i za nas i za one oko nas. Tu mudrost zgodno sažima sveti Augustin, koji kaže: “Ljubi – i čini što hoćeš!”

Apostol Ivan nastavlja: “Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje, ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.” Evo, koliko god se trudili, nikada nećemo potpuno sačuvati čistoću svojih misli, riječi i djela. Tko to uopće može? Međutim, ako se unatoč svojim slabostima i grijesima uvijek budemo trudili činiti dobro, “umirit ćemo svoje srce”. Jer, Bog nije strogi sudac. Bog je dobri Otac koji se raduje svakom dobrom djelu svoje djece, iako ona u nepromišljenosti i ludosti čine i ono što ne bi trebala. Bog gleda pozitivno i cijeni svako naše dobro djelo. Bog je veći od našega srce. Bog je iznad svega. Zato ne trebamo biti tjeskobni zbog svojih slabosti. Stara izreka pobožnih ljudi kaže: “Veće je Božje oproštenje nego svega svijeta sagrješenje.”

Ako ne možemo uvijek biti gospodari svojih misli, riječi i djela, imamo moćno sredstvo. Činiti dobro. Uvijek i uporno. Ljubiti “djelom i istinom”. To svako od nas može. A Bogu će to biti sasvim dovoljno. Tako veli apostol Ivan. Jednostavno, zar e?