Znate onaj vic? Zatražili sindikati od ministra rada da podnese ostavku... A ministar im rekao: "Ostavku neću dati!" Nije vam smiješan? Naravno da nije kad ste ga čuli već toliko puta. Ne samo od ovog ministra, nego od onog drugog i onog trećeg i onog bivšeg i onoga prije njega.

I onoga koji ju je na kraju dao, ali iz nekog petog razloga, a ne zbog lošeg rada. Prosječni domaći politički kibicer lako bi se dao uvući u zamku pitanja pamti li uopće ijednog političara koji je dao ostavku. Osim Ive Sanadera, naravno! Naprečac bi izustio da takvoga nema. Ali, ima. Samo u ovoj vladi već je četvero ministara dalo ostavke. Najprije Zlatko Komadina, kojemu se još ni prva prašina nije slegla na ministarski stol, a već je s njega sklonio svoje stvari. Dužnost je, kažu, ostavio zbog zdravstvenih razloga "nakon konzultacije s liječnicima", iako je nakon toga čilo nastavio raditi i kao saborski zastupnik i kao primorsko-goranski župan. Zatim se ministarskog posla "ostavila" i Mirela Holy. Nekoliko minuta prije nego što je objavila ostavku, novinarima je rekla da će "postupiti onako kako premijer bude odlučio". Bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić dao je ostavku nakon što ga je sud u Mađarskoj osudio na bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Čačić je časno čekao presudu da dâ ostavku, ali ga optužnica za skrivljenu prometnu nesreću i poginule u njoj prethodno nije smetala da preuzme dužnost. Ostavku je podnio i ministar turizma Veljko Ostojić i to zbog "neutemeljenih optužbi i neistina" oko muljaže s nekim zemljištem u Istri. Sve te ostavke nisu bile iskreno ponuđene kao "moralni čin", nego iznuđene višom silom ili prijetnjom nadređenog stranačkog autoriteta. Latvijski premijer ovih je dana podnio ostavku nakon što je pod urušenim krovom jednog supermarketa u Rigi smrtno stradalo 54 ljudi. Kada je ovdje u ljeto 2009. šestero ljudi poginulo pri izlijetanju vlaka u Rudinama, nedaleko od Splita, tadašnji resorni ministar Božidar Kalmeta nevoljko je ponudio ostavku koju je tadašnja premijerka Kosor – hvala, idemo dalje - ekspeditivno odbila. Nije naš ministar, kao neki japanski, morao počiniti sepuku, ili harakiri, ali mogao je bar potegnuti neopozivu ostavku. Jedina koja je zasad časno uzmakla s ministarske fotelje davši neopozivu ostavku, iako neposredne odgovornosti u ondašnjem skandalu (slučaj Baxter) nije imala, bila je ministrica zdravstva u Račanovoj vladi Ana Stavljenić Rukavina. Bezgrešnim političarima neopoziva ostavka očito djeluje kao najgora perverzija. A zahtjevi za njom vjerojatno im zvuče kao urnebesni vicevi.