Godina je na izmaku, zatvara se još jedan krug. U slučaju Hrvatske, njezinog gospodarstva, socijalne slike i općeg stanja, doista je riječ o krugu koji jalovo ponavljamo i neuspješno kvadriramo.

Čak je i katarzični osjećaj pristupanja Europskoj uniji, koji se zdravorazumski očekivao, u tom beznadnom kruženju izostao. Šlepamo se u kružnom toku kojeg je, proljetos, kao efektnu metaforu ovdašnjeg stanja istaknuo čelni čovjek HUP-a Ivica Mudrinić. Tada mu je, sjetimo se, premijer Zoran Milanović replicirao živopisnom kontemplacijom o kružnim tokovima. "Ova priča o kružnom toku me podsjeća na devedesete kad sam se vozikao po Francuskoj i svako malo naletio na kružni tok i shvatio da je to dobro za sigurnost prometa. Da se provozaš, da ne srljaš. Ako fulaš krug, vrtiš se u krug. A za nas je dobra vijest da nismo sletjeli s ceste i da ćemo pronaći dobar izlaz", kazao je. Taj beznadni krug je u svakom pogledu ponajbolja metafora hrvatske stvarnosti: od stalnog cikličkog oživljavanja ideoloških sablasti prošlosti do ustrajnog ponavljanja jednih te istih ekonomskih i političkih obmana. Prizemljimo sad tezu da nam je svake godine isto, kako na početku tako i na kraju, pa posegnimo opet za premijerovim besjedama. Na prijelazu iz prošle u ovu godinu on nam je poručio: "Hvala na strpljenju u 2012. godini. Iduće godine bit će malo bolje, ali ne puno bolje." Nedavno je, pak, predstavljajući rebalans proračuna kazao: "Vjerujemo u strpljenje i razumijevanje hrvatskih građana. Duboko sam uvjeren da će se to strpljenje i razumijevanje, ali i spremnost na promjene, uskoro pokazati najpametnijim ulaganjem u našu prosperitetniju, stabilniju i ugodniju budućnost." Još jednu godinu zaredom opet se, dakle, s premijerskog mjesta poziva građane na još malo strpljenja. U vezi s tim valja se prisjetiti filma "Beskrajni dan" s maestralnim Billom Murrayem u ulozi vremenskog prognostičara (profesija je to možda najbliža političarevoj: bit će (k)ako bude!) koji svakodnevno proživljava jedan te isti dan. Usporedba s tim filmom već je užasno otrcana i jedva da ima političkog komentatora koji ju nije bar jednom povukao, ali i politike ovdašnjih vlada bile su i jesu jednako otrcane. Retorika im je uvijek ista, različite su tek metafore kojima se koriste. Na početku svake godine građane se poziva na strpljenje, a na kraju najavljuje oporavak – dogodine jer su potezi uglavnom bili jalovi! Grandiozni koraci ovdje nikada i nisu bili realni, a iz godine u godinu pomaci su tek milimetarski. No tako to biva u zemlji čiji premijer – citirajmo ga još jednom – poručuje da će se nešto dogoditi čak i da ne radimo ništa.