Dva formalno nespojiva, no u biti, prema mnogo čemu, slična događaja potvrdila su ovih dana da smo zemlja aspurda u kojoj je pravo čudo da još išta funkcionira. Prva od tih apusrdnih bedastoća pokazala je da ni dva suda, međusobno udaljena nešto više od desetak kilometara, dvojici osumnjičenih za isto nedjelo (Perkoviću i Mustaču, naime, za ubojstvo Stjepana Đurekovića) nije dalo isti pravorijek.

Dok je sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu odlučilo da zastara u spomenutom slučaju nije nastupila i da Josipa Perkovića treba izručiti Njemačkoj, dotle je dan kasnije sudsko vijeće u Velikoj Gorici ustvrdilo da je zastara na snazi i da Zdravko Mustač ne treba put Njemačke na suđenje. Tom pravosudnom apsurdu dodatni opasni žig udarila i sama hrvatska Vlada. Nakon odluke zagrebačkog suda, a uoči pravorijeka na onom velikogoričkom, visoki neimenovani izvor iz Vlade - sudeći prema upotrijebljenoj stilskoj figuri možda i sâm premijer - nazvao je odluku o Perkoviću "pokušajem državnog udara vodenim pištoljem" i time vjerojatno "stisnuo" suce u Velikoj Gorici.

A da živimo u apsurdnim vremenima u nepouzdanoj državi u kojoj isti zakon ne vrijedi jednako s obje strane ulice, a odluke i pravorijeke valja uštimavati dok ne budu po volji vladajućima, svjedoči i slučaj Imunološkog zavoda u Zagrebu. Zavod koji je do sada relativno dobro poslovao uspijevajući pokriti troškove i ne bivajući ništa manje dužan od sličnih ustanova, otišao je u stečaj jer više nije ispunjavao zakonom propisane tehničke uvjete za rad! Netko reče kako su digli ruke u znak predaje već nakon prvog ispaljenog hica. A taj je ispaljen još krajem ljeta kada je Agencija za lijekove odbila dati dozvolu Zavodu za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi i plazme te seruma životinjskog podrijetla koja je dotad donosila sasvim pristojne prihode. Nakon toga je direktor Zavoda požurio zatražiti stečaj, pa se predomislio kada je već bilo kasno. Dvije stotine ljudi u jednom je danu dobilo otkaze. Dio njih vjerojatno se neće vratiti u Zavod za koji je upitno hoće li pregrmjeti stečaj. Figurativno rečeno, prolili smo krv ni za što i sami si oduzeli imunitet. Ako to nije podla onda je bedasta igra. Država likvidira zavod u svom vlasništvu jer ovaj više nema valjane tehničke uvjete za rad koje bi mu ista ta država trebala osigurati. To je otprilike kao da vam na tehničkom pregledu kažu kako su vam na inače dobrom automobilu dotrajale kočnice, a vi ga potom, umjesto na popravak, odvezete na neku liticu i otamo gurnete u provaliju. Pa se potom naokolo vozite taksijem. Tako je to u zemlji apsurda.