Kakav bi bio zaključak proteklih parlamentarnih izbora, koliko je sve bio uspješan ponovni test demokracije i stranačkih kompetentnosti - kakav bi bio poučak za velike i poučak za male, da se tako izrazim, kad se radi o stranačkoj sceni u Hrvatskoj - pitali smo dr. sc. Nikolu Baketu, znanstvenog suradnika na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, Centar za omladinska i rodna istraživanja.

- Ovi izbori donijeli su izazove koje je bilo teško predvidjeti.

Naime, ulazak predsjednika Republike u izbornu utrku, koji je bio izvan svakih ustavnih okvira, donio je niz nespretnih i zakasnjelih reakcija Ustavnog suda. Sve to stvorilo je zbrku i otvorilo mnoga pitanja vezana uz sustav kočnica i ravnoteže (checks and balances) u arhitekturi političkog sustava. Očito je da postoji niz dubokih problema vezanih uz odvajanje grana vlasti, posezanje u pravosuđe, netransparentnost upravljanja, krojenje izbornih jedinica na svoju ruku. Ti problemi duže vrijeme postoje u sustavu, a to je eskaliralo u ovoj kampanji.

Dio stranaka pokazuje da se ne želi snalaziti u okviru demokratskih pravila. Od nepoštovanja kvota na listama do testiranja granica ustavnih odredbi. Test demokracije odvija se cijelo vrijeme i mnogi padaju na različitim aspektima. Izbori su tu samo pod nešto većim povećalom.

Nakon svakih, pa i proteklih parlamentarnih, izbora uvijek se iznova povedu rasprave o podjelama, lijevoj i desnoj Hrvatskoj, čak i o tome da je HDZ zaokrenuo u desno, s obzirom na pregovore s DP-om. Koliko su takve kvalifikacije utemeljene ili su ipak pretjerane kad se radi o podjelama?

- Ne mislim da je bilo nekog znatnijeg skretanja udesno u odnosu prema prošlim izborima. Naime, 2020. godine HDZ je s koalicijskim partnerima osvojio 66 mandata, DP s partnerima 16, a Most 8 (ukupno 90 mandata). Ove je godine HDZ s partnerima na 61, DP s partnerima na 14, a Most i Suverenisti na 11 (ukupno 86). Tako da je priča koju plasiraju iz HDZ-a kada govore da je ovaj put biračko tijelo otišlo udesno lažna. Razlog za tu priču je u opravdavanju potencijalne koalicije s DP-om, odnosno pronalaženje načina ostanka na vlasti. Prema toj logici HDZ je već 2020. godine trebao reći da će poštovati tzv. bilo biračkog tijela koje kuca desno, pa sklopiti koaliciju s DP-om. Međutim, očito je da te desne, konzervativne politike tada nisu bile važne Plenkoviću i HDZ-u. S druge strane, i DP, koji je protekle četiri godine bio u oporbi i vodio anti-HDZ kampanju, sada pokazuje spremnost na suradnju. Stoga ne bih rekao da dolazi do spajanja desnih, nego interesnih pozicija. Zato je i podjela na lijeve i desne uglavnom prenaglašena, određena ideološka pitanja služe kao ucjenjivački potencijal. Puno će važnije biti pitanje gospodarstva, poljoprivrede, energetike. To su pozicije oko kojih će nastajati podjele ili se postizati dogovori.

S obzirom na postignute rezultate, ali i postizbornu kombinatoriku, ukratko, kakve bi bile ocjene HDZ-a i oporbenih stranaka, SDP-a, DP-a, Možemo!, Mosta...? Naravno, čeka se daljnji rasplet oko sastavljanja saborske većine, prvenstveno kao rezultat pregovora i dogovora HDZ-a i DP-a...

- Malo je pobjednika nakon ovih izbora. Naravno, HDZ je relativni pobjednik i to donosi neku satisfakciju. Međutim, pregovaračka im pozicija nije zavidna, te bi Plenković zasigurno bio znatno sretniji da može formirati vladu s predstavnicima manjina i nizom zastupnika manjih stranaka. DP je osvojio manje mandata nego na prošlim izborima, ali je u boljoj pregovaračkoj poziciji nego posljednji put, kad je očekivao da će on biti jezičac na vagi. Zbog toga bi njima vjerojatno najmanje odgovarali ponovljeni izbori.

SDP je zasigurno očekivao znatno više, pogotovo s Milanovićevim ulaskom u kampanju, osvojili su jedan mandat više nego posljedenji put, ali ovaj put bez IDS-a. Vrlo vjerojatno su, s obzirom na okolnosti, najveći gubitnik izbora. Najpozitivnija stvar za SDP jest što su se uspjeli riješiti Socijaldemokrata, koje više nećemo gledati u Saboru. Možemo! i Most su na prvi pogled popravili svoje pozicije. U prvom redu poziciju je popravio Možemo!, koji je izišao iz zagrebačke zone komfora. Međutim, rast Možemo! zasad je spor, ali im je i nekoliko mandata izmaknulo za mali broj glasova i to im može biti zalog za budućnost. S druge strane, Most je pokazao unutarnju slabost i previranja te je izgubio dvoje zastupnika. Primjetno je da Most čini dodatno ideološko skretanje udesno, te će se u budućnosti pokušati nametnutni kao konkurent DP-u, koji bi mogao izgubiti dio birača ako pristane na koaliciju s HDZ-om.

Sve u svemu, rekao bih da novi izbori nisu neizgledni, ali puno je interesa da bi do novih izbora tako lako došlo.

Zaključno, kakav bi trebao biti hrvatski put u budućnost, koji su i kakvi smjerokazi, prioriteti, kako politike tako i ekonomije, razvoja, napretka, kulture, društva općenito...? Vaš završni komentar?

- Taj put trebao bi uključivati više dugoročne vizije, a manje kratkoročnih stranačkih interesa. Trebao bi biti okrenut tolerantnijem i uključivijem društvu, a manje diskriminaciji i nasilju. Trebalo bi raditi na uklanjanju korupcije, a na povećanju transparentnog i odgovornijeg upravljanja. Možda i najvažnije, bilo bi nužno iz temelja promisliti arhitekturu političkog sustava - uključujući izborni zakon, Ustavni sud, ulogu parlamenta, poziciju predsjednika Republike. Trenutna arhitektura sustava znatno je narušena, iako nije urušena. I ta nestabilnost neće se sama popraviti, nego su potrebni ljudi koji znaju i mogu raditi na boljem sustavu. Međutim, pitanje je ima li ih dovoljno i jesu li voljni ulaziti u tu priču. (D.J.)