Kad sjednete pogledati film poput dokumentarca Stephen Curry: Underrated (Apple TV+ A24), uvijek ćete postaviti pitanje kakvu će perspektivu ponuditi. Iako prvenstveno za one koji su već obožavatelji Stepha Curryja, ovaj dokumentarac čini dekonstrukciju koja nudi za svakoga ponešto - piše Chase Hutchinson za portal collider.com, čiji tekst uz neznatne prilagodbe prenosimo u cijelosti.

Postoji puno snimljenih dokumentaraca o slavnim ljudima što prvenstveno služe da se govori o tome koliko su ti ljudi veliki. Kad pristanu na priču o sebi, zvijezde mogu izgladiti sve probleme koje su možda imale na putu do uspjeha. No, čak i u najboljem slučaju, gledajući takve filmove, možete steći dojam da imate samo površan pogled na život i osobu, odnosno da dokumentarac ne nudi nikakvu veću dubinu izvan slike koju želi iznijeti pred javnost.

Ono što najnoviji dokumentarac redatelja Petera Nicksa čini drukčijim od drugih jest to što je potrebno vrijeme da se u priču uđe malo dublje. Čak i intervjui sa sudionicima - glavni dio obrasca koji lako može postati pretjerano hvalospjevni - nude nešto što se čini iskrenijim. Iako se može donekle zaglaviti gledajući unatrag bez pružanja uvida u sadašnjost, postoji mnogo toga u fokusu što treba cijeniti kod filma Stephen Curry: Underrated.

Uza sve načine na koje će se primarno svidjeti većini onih koji su već pratili Curryja, postoji i nešto više, što nudi onima koji možda uopće ne poznaju sportaša. Dovraga, čak i ako niste njegov obožavatelj, jer je pobijedio vaš omiljeni tim, možda postoji nešto što biste cijenili ako saznate nešto više o njemu. Prateći njegove rane godine košarke preko koledža, paralelno sa sadašnjošću, dokumentarac izbjegava zamku pokušaja pokrivanja svega neugodnoga i kontoverznoga prikazujući kako ključni trenutci u Curryjevu životu nastavljaju utjecati na njegovu karijeru.

Prvenstveno se to odnosi na njegove izostanke iz igre iznova i iznova. U mnogim svojim ranim utakmicama na koledžu Davidson Curry se doista mučio da uđe u ritam te je napravio puno krivih koraka i izgubio bezbroj lopti, za razliku od dubokih trica po kojima je danas poznat. Postoji čak i trenutak u kojem su njegovi treneri s kojima je razgovarano raspravljali o tome da ga za stalno premjeste na klupu. To je trenutak koji redatelj Nicks ostavlja otvorenim dok se pitamo bi li to bio kraj Curryjeve karijere. Iako očito znamo da nije, način na koji film ne bježi od njegovih ranih borbi pokazuje kako su nas one mogle spriječiti da ikada saznamo tko je pravi Curry. Film zatim uspostavlja eksplicitne paralele između vremena kada je bio u utrci za naslov prvaka na koledžu i posljednjeg trenutka kada je pobjeđivao u NBA ligi.

Iako je pozornica danas možda veća, igra je ista i način na koji vidimo Curryja kako igra jasna je referenca na vrijeme kada je i kako gradio svoje vještine u mlađoj dobi. Takav koncept (i kontekst) ima oblik nekoliko rezova koji služe kao most između te dvije vremenske crte. Pokreti koje će Curry napraviti ili udarci koje će primiti spojeni su u jedno, zbog čega, gledajući dokumentarac, imate osjećaj kao da je još uvijek isti klinac od prije toliko godina. Takav pristup zrcali slike i jednog i drugog vremena, dok je način na koji se na kraju sva skupa zaokružuje doista dojmljivo filmsko majstorstvo. Usprkos svim načinima na koje Nicks prikuplja informacije u intervjuima s osobama koje o Curryju govore s osvježavajućom iskrenošću, najzanimljiviji dijelovi dokumentarca dolaze iz dobro odmjerenog presjeka između dva trenutka, prošlosti i sadašnjosti.

Ta se ideja dalje proširuje, kada Curryja vidimo kako pokušava završiti školovanje potrebno za stjecanje diplome, jer je napustio koledž kako bi ušao u NBA prije nego što je to uspio. Kada Curry govori o igranju intenzivnih košarkaških utakmica na koledžu, a zatim o potrebi da provodi vrijeme odlazeći na nastavu, jasno je kako bi mogao govoriti o sebi u današnje vrijeme. Očito postoji jasna razlika između toga što on sada prolazi u rigoroznoj pripremi za utakmice NBA-ja, s ljudima posvećenim samo njemu, i emocija koje su u pozadini svega toga u njegovu svakodnevnom životu i sjećanjima na igranje košarke u mladosti. Jer nakon što dosegnete određenu razinu, natjecanje i NBA pogon ostaju uglavnom predvidljivi, rutinski.

Postoji osjećaj da se velik dio te veze sa sadašnjošću kroz prošlost gubi kada se dokumentarac naglavačke upusti u prikazivanje Curryja koji vodi svoj fakultetski tim u utrci kroz doigravanje. Dobivamo pojedinosti o igrama, ali se izbjegava naglasiti koliko je svaka igra bila bitka. Možda je to razlog zašto Nicks uglavnom zamagljuje priču kako su Warriorsi pobijedili 2022. godine u kontroverznom finalu s Bostonom.

Sve u svemu, ostali su neki od onih ulomaka koji dva dijela Curryjeva života spajaju na privlačan način, ali je usredotočenost na sadašnjost ipak mogla biti sadržajnija. To ni u kojem slučaju ne znači da je Stephen Curry: Underrated loš dokumentarac. Naprotiv. Samo se spušta za nekoliko stupnjeva, jer se čini da je bilo previše naglaska na prošlosti, pri čemu smo izgubili iz vida neke druge potencijalno zanimljive elemente sadašnjosti. Srećom, čak i uz neke pogrešne korake, Nicks je ipak stvorio nešto jedinstveno u svom najnovijem filmu, što mu osigurava da se pomakne dalje od pukog dokumentarnog stvaranja mitova, u nešto višestruko poput studije Curryjeva karaktera i puta kojim je postao jedan od najvećih košarkaša uopće. (Dokumentarac "Stephen Curry: Podcijenjen" debitirao je na Sundance Film Festivalu siječnja 2023.)