U Slatini je u proteklih dvadesetak godina održano nekoliko koncerata na kojima su nastupili glazbeni sastavi koji njeguju tzv. alternativnu glazbu. Sporadično ih je organizirala Udruga mladih Krik, nešto je u tom smjeru pokušavao Klub urbane kulture, a najuspješniji su bili koncerti koje je u proteklih osam godina organizirao Motoklub Speed prilikom godišnjih održavanja motosusreta uz jezero Javoricu. Nedavno je u Slatini održan prvi pravi, veliki Loud Fest, festival alternativne glazbe, koji su pripremili članovi i volonteri Udruge mladih Krik.

Zvijezda večeri bio je hip-hoper Edo Maajka, koji je u tijeku Domovinskog rata 1992. kao 14-godišnji izbjeglica iz BiH došao u Zagreb. Završio je strojarsku tehničku školu, a studiranje strojarstva i kriminalistike u Tuzli, za vrijeme kojega je već bio član sastava Defence i Disciplinska komisija, prekinuo je nakon prve godine, vratio se u Zagreb i nastavio se baviti glazbom.

Kako biste sami sebe predstavili?



- Ja sam reper, producent, ljubitelj glazbe, otac, muž, prijatelj, trudim se biti što bolja osoba, što bolji čovjek, nekad mi to ide, nekad ne ide, i to je to.

Jeste li vi hrvatski, bosankohercegovački ili izraelski reper?



- Ja sam podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, imam bosanskohercegovačko i hrvatsko državljanstvo, i u Hrvatskoj živim posljednjih 30 godina. Živio sam četiri i pol godine u Izraelu, prije šest godina smo se vratili u Zagreb i, evo, već sam dva albuma napravio otkako smo se vratili.

Što Vas je nagnalo ili otjeralo u Izrael?



- Nije me ništa otjeralo, zaljubio sam se i otišao tamo živjeti sa svojom sadašnjom suprugom, pa smo čekali jednu malu da poraste, i kad je došla do osamnaeste godine, vratili smo se u Zagreb. Suprugu sam upoznao u Zagrebu, jer njezina sestra tu živi od devedesetih godina, od rata, duga je to priča…

Glazbenu karijeru započeli ste u Hrvatskoj, a nastavili nakon povratka iz Izraela. Sada je iza Vas već devet albuma, kako je tekla Vaša glazbena karijera nakon povratka u Hrvatsku?



- Kad sam se vratio prije šest godina, složio sam jako dobar bend i s tim bendom napravio sam album “Put u Plus”, počeli smo ga svirati po festivalima u regiji, a onda je počela korona. Za vrijeme korone napravili smo album “Moćno”, koji je objavljen početkom ove godine i sada ga promoviram po festivalima. Snimili smo već tri singla, najesen planiram još dva, sljedeće godine još ćemo malo svirati, i ako Bog da, krajem sljedeće godine izlazi novi album.

Sami ste autor svojih pjesama, a tko su Vaši suradnici, glazbenici koji Vam pomažu u realizaciji glazbene produkcije?



- Sve su to moje autorske pjesme, a pomogli su mi suradnici što se tiče glazbe, na posljednjem albumu glavni mi je suradnik Matko Šašek Kulej, jedan od naših najboljih producenata, a na prethodnom albumu “Put u Plus” pomogli su mi ljudi iz benda gitarist Yogi Lonich, basist Mario Rašić, Toni Starešinić na klavijaturama i Mirsad Dalipi na bubnjevima. Za vrijeme korone nismo se mogli nalaziti na probama, pa sada posljednji album promoviram s DJ-em.

Budući da mnogo putujete i već 20 godina prisutni ste na glazbenoj sceni, kako biste ocijenili stanje hrvatske estrade?



- Hrvatska glazba je jako kvalitetna, problem je u tome što ima puno toga i drukčiji je način slušanja glazbe. Više nema selektora glazbe, nego je sva glazba na YouTubeu, pa tko na što naleti. Tako imate mnoštvo bendova na koje nije moguće naletjeti tek tako, treba čuti od nekoga da je netko izdao novu ploču i onda naći tu ploču i poslušati je. Tako ima dosta kvalitetne muzike koju treba znati naći, treba je potražiti.

Vidite li razliku između dostupnosti i prezentiranja glazbe slušateljima u vrijeme početka Vaše glazbene karijere i danas?



- U posljednjih pet-šest, deset godina, sve se promijenilo, sva je muzika na YouTubeu i YouTube je postao glavno sredstvo promicanja te muzike. Ljudi manje slušaju radio, manje gledaju TV, na televiziji nema emisija kakav je nekad bio Hit Depo, koji je mogao izvući ono najvažnije, ono što su razni urednici mislili da je najvažnije. You Tube je glavno mjesto gdje se glazba nalazi. Sada se muzika drukčije razvija, na drukčiji način, i to je i dobro i loše. Dobro je kad je riječ o novim izvođačima, jer novi izvođači mogu sami napraviti promociju i marketing preko mreža, nisu ovisni o medijima. Nije dobro za ljude koji se ne mogu snaći u tom procesu, pa ne znaju taj marketinški put kakav je sada. Imaš izvođača koji se uredno vrte na Hrvatskom radiju i televiziji, pogotovo na radiju, ali oni nemaju publiku i pjesme im nisu toliko poznate. Mladi većinom uzimaju muziku s YouTubea. Dakle, sada je potpuno drukčiji način konzumiranja muzike.

Gotovo isključivi i vrlo popularni način izvođenja novih skladbi svojevremeno su kod nas bili festivali.



- Da, nekad su bili festivali, ali postojale su i radijske i televizijske emisije u kojima su ljudi mogli čuti selektiranu glazbu. Sad je more toga jer produkcija, proizvodnja glazbe mnogo je jeftinija nego prije. Sada svako dijete u stanu, u svojoj spavaćoj sobi, može napraviti dobar proizvod, što je rezultat razvoja tehnologije. Ljudi od 27-28 godina nemaju vremena pretraživati gdje je što izišlo, nemaju emisije ili izvore koji će im servirati što je ovoga tjedna objavljeno, a njih zanima. Zato se događaju propusti i promašaji, meni ljudi i dandanas šalju poruke da mi je dobar album koji je izišao prije pet godina, a već imam novi.

Gdje je mjesto glazbi kojom se Vi bavite na hrvatskoj estradi?



- To je još uvijek nekakva alternativna muzika, što je nevjerojatno. Mislim da je hip-hop mainstream mainstreama u svijetu, u nas to još uvijek na radiju nije glazba broj 1. Ako pogledaš neke svjetske radijske trendove, BBC recimo, 70 posto je hip-hopa i elektronske muzike, u nas je slučaj da je 70 posto radijskog programa pop-muzika, koja je zabavnog karaktera. To je nekakva pop-zabavno-narodna muzika, u nas nema onih narodnjaka na ‘zavijanje’, ali ima narodnjaka koji nisu na ‘zavijanje’, koji su stilski slični, u istom rangu, samo što u nas nema tog melosa u vokalima, ali manje-više to je isti proizvod.

Što trenutačno radite i koji su vam neposredni planovi?



- Sad planiram promovirati ovu ploču koliko mogu, do kraja godine još spremam singl s Radom Šerbedžijom, pišem nešto, fokusiran sam na te stvari. Sada su mi najpopularnije pjesme “Moćno”, “I Like to Dance” i “Dobar vajb”, pa ćemo za tu pjesmu napraviti spot.

Loud Fest je također festival, ali se ne može uspoređivati s nekadašnjim festivalima, od kojih se poneki još održavaju.



- Da, i ja ovakve nastupe najviše volim, to su festivalski nastupi u trajanju sat vremena, sat i 15 minuta, i u tom vremenu izvedeš najbolji dio svog repertoara, novih i starih pjesama, to je puno bolje nego nastupi na koncertima, koji su mnogo zahtjevniji. To su solonastupi u klubu gdje si sam, ljudi su došli samo radi tebe, a ovdje je manja odgovornost jer ljudi dođu i radi drugih bendova.

Vratimo se malo u Izrael, koliko ste bili u prilici upoznati glazbena kretanja i kakva glazbena iskustva nosite iz te zemlje?



- Ja sam jako malo znao o Izraelu dok nisam otišao tamo, vikendom sam se znao naći s nekoliko prijatelja koji su jako dobri glazbenici, i to je bio jam session, gdje sam ja na svom jeziku i nešto malo na engleskom freestyleo, njima se to sviđalo, a meni se sviđalo što oni rade. Izraelsku glazbu sam upoznao ‘iz moranja’, jer sam tamo živio i htio sam znati što se oko mene događa. Tako se još uvijek slušaju Beatlesi, ta vrsta glazbe, i sve što ima veze s Beatlesima, recimo beatles-pop-rock, jer sve mi zvuči na taj način. Meni su i Oasis takav bend, sve ima takav prizvuk, ima dosta trancea, duba, upoznao sam neke ljude vezane uz reggae, ima hip-hop izvođača, jako su dobri džezisti i imaju dobre jazz-festivale i pojedince instrumentaliste…