Hladovina je uz vodu tijekom ljetnih žega naš osnovni izvor osvježenja. Nigdje se ne možemo za jakih vrućina ugodnije osjećati nego u hladovini ispod nekog drveta, osobito ako se radi o listopadnim stablima čiji listovi na najmanji dašak vjetra lepršaju i stvaraju poseban osjećaj osvježenja. Velika većina terena za gradnju bar je djelomice obrasla grmljem ili drvećem. Zato pri gradnji kuće nastojmo spasiti sve što se da spasiti, jer ćemo spašavanjem biljaka mnogo brže i jeftinije oplemeniti prostor oko kuće. Uz to, na terenu obično nalazimo domaće autohtono bilje. Tu često nalazimo razne trajnice, grmlje, pa i neke stablašice. Pravilnim planiranjem uređenja vrta možemo većinu biljaka koje smo zatekli na terenu uklopiti u vrt i osmisliti prostor za sjedenje u hladovini. Listopadne stablašice rastu neusporedivo brže od zimzelenih te od njih možemo brzo - već za koju godinu - formirati pravi raj za sjedenje i uživanje u hladovini. Zimzelene stablašice rastu mnogo sporije, ali one mogu biti poseban prostor za hladovinu, osobito ako su smještene podalje od kuće. Listopadne stablašice imaju višestruke prednosti, ali i nedostatke. Naime, većina njih brzo raste, mogu se formirati i oblikovati prema želji. Međutim, jedna od velikih prednosti im je i što obično imaju velike listove te ih i najmanji dah vjetra zanjiše i time stvara efekt lepezastog vibriranja zraka, a kod zimzelenih vrsta nema te prednosti i odnos je posve drukčiji. Uz to, stabla koja gube listove tijekom zime omogućuju nam da kuća bude osvijetljena i iskoristimo svaki trenutak sunca. Time postižemo bolju prozračnost kuće i manje vlage u kući. Sva stabla možemo oblikovati prema našoj želji. Zimzelena stabla obično traže samo rez na formiranje, a većina listopadnog bilja za sjenu traži na proljeće i drastično prikraćivanje svojih prošle godine izraslih grana.

Od posebnog je značenja kako odabiremo biljke za sadnju i kakvu hladovinu želimo postići. Jedno stablo obično neće potpuno zadovoljiti naše potrebe za hladovinom, premda pravilnim uzgojem i formiranjem i to možemo postići. Sadnju za stvaranje sjene i debele hladovine možemo obavljati i u parovima, čime dobijemo kompleksniji sjenoviti prostor. Saditi možemo i u trokut, četverokut do osmerokuta, te takvom sadnjom i uzgojem postići efekt slobodno rastućeg drveća i potpuno prirodne sjenice. Dakako, pri takvim sadnjama moramo dobro kontrolirati rast kako bi u tom slučaju sjenice bile što prirodnije, odnosno da ne djeluju zagušujuće. Ljudi uz ovako užurban način življenja obično nemaju vremena, ili ne žele, čekati da stabla za sjenu, u kojoj bi se htjeli odmah hladiti, narastu. Srećom, u našim većim vrtlarijama često možemo kupiti i već velika stabla. Listopadne stablašice najbolje je zasaditi ujesen, čim im otpadnu listovi.

Najesen listopadnom drveću otpadaju i listovi, pa ponovno moramo nekoliko dana redovito mesti prostor za sjedenje. No kod nekih listopadnih biljaka pojavljuju se najesen i plodovi, koji svojom dekorativnošću cijele zime mogu resiti i uljepšavati samo stablo, pa tako i vrt i prostor za sjedenje. Kod zimzelenih stabala to je neusporedivo manji problem. Velika prednost kod listopadnog bilja je i ljepota i miris njihovih cvjetova, kojima se možemo stoga dvostruko diviti. U svakoj sezoni možete kupiti drveće zasađeno u posudama. Takvo drveće je nešto skuplje od drveća s golim korijenjem ili korjenskom grudom. Sadnice uzgojene u posudama imaju dobro razvijeno i neoštećeno korijenje. Zbog toga se lakše presade i može se ih saditi tijekom cijele godine. Prije kupnje provjerite je li drvo stvarno naraslo u posudi, a ne presađeno prije prodaje.

Ako uklonite posudu, mora biti korijenski sustav dobro razvijen, ali ne bi trebalo biti gužve u korijenju. Zemlja se mora pridržavati korijena. Izbjegavajte sadnice čiji korijeni izbijaju kroz rupu na dnu posude. Ujesen i rano proljeće drveće se prodaje s golim korijenjem. To su biljke koje su uzgojene u gredama i iskopane ujesen. Sadimo ih u doba spavanja. Zbog toga ih ne kupimo u proljeće, kada već stvore lišće i u ljeto, jer je vrlo vjerojatno da će propasti.