Iako u Hrvatskoj prevladava retorika o tome kako je temeljna podjela, koja dominira u hrvatskom društvu, svjetonazorska podjela, nastala tijekom Drugoga svjetskog rata, kako taj rat u nas još nije završen, orijentacija u odnosu na tu podjelu definira kognitivnu mapu većine aktera u političkoj areni - kaže Davor Gjenero, politički komentator i analitičar s Krka, te u nastavku svog komentara za Magazin, piše:

- Čini se, međutim, da je promjena političkih percepcija, koja se dogodila najprije pretpristupnim reformama i onda, još više, pristupanjem Europskoj uniji, ali i stvarnim uključivanjem u europske procese, dovela do stvaranja nove društvene dihotomije, za koju nije moguće reći da se podudara s onom što ju karakterizira podjela na "ustaše i partizane", jer, upravo suprotno, sada akteri s lijevoradikalne i desnoradikalne margine često zauzimaju jednake stavove prema važnim političkim pitanjima.



Temelj nove podjele odnos je prema Europskoj uniji i u Hrvatskoj se počinjemo dijeliti na dva politička bloka: one koji zagovaraju "više Europe" i one koji su uvjereni da je "više Europe" suprotno očuvanju nacionalnog suvereniteta i protivno nacionalnim interesima. Podjela na zagovornike "više Europe" i "euroskeptike" vrlo je slična temeljnoj političkoj podjeli u svakom normalnom društvu: podjeli na one koji pripadaju ustavnom luku i one koji zagovaraju nedemokratska, autoritarna politička rješenja.

Nije slučajno da oni koji kritiziraju javne vlasti zbog "pretjerane popustljivosti" ili "dodvoravanja Bruxellesu", zbog "zapostavljanja nacionalnih interesa", kao što to čini na primjer trenutni predsjednik Milanović, istovremeno zagovaraju autoritarna rješenja, koriste se stereotipima u javnom govoru, promiču govor netolerancije i zagovaraju represiju prema zastupnicima suprotnog političkog mišljenja (najava da će one koje proglašava "izdajnicima" naganjati kao vrag grješnu dušu).

Stav koji zagovara "više Europe", s jedne strane, zagovara vladavinu prava i institucionalno rješavanje političkih problema u domaćoj političkoj areni, ali i načelo supsidijarnosti. U politici se načelo supsidijarnosti pojednostavljeno tumači kao načelo da probleme treba rješavati na najnižoj razini na kojoj ih je moguće efikasno riješiti, a da postoje javne politike koje je efikasno planirati na lokalnoj razini, neke druge na regionalnoj, neke na nacionalnoj, a da je neke od javnih politika moguće efikasno oblikovati (obično se kao primjer navodi planiranje prometnih koridora) samo na razini saveza država, dakle, Unije.



Hrvatska, od vremena otkad premijer Plenković vodi Vladu, unutar EU-a pripada u države koje zagovaraju "više Europe", a i u vrijeme predsjedanja Europskom unijom hrvatska je politika bila fokusirana na to načelo. Hrvatsko se predsjedanje poklopilo s razbuktavanjem COVID krize, i hrvatski zagovor formiranja zdravstvene unije i afirmacije načela solidarnosti i suradnje u zaštiti od epidemije pokazao se vrlo važnim. Bez zagovora "više Europe" u politikama zaštite zdravlja građana EU-a, Uniji je prijetila ozbiljna strukturna kriza.

Jednako je sada, u vrijeme energetske krize, koju su izazvali agresorska politika totalitarnog režima Vladimira Putina u Moskvi, ali i zapostavljanje načela zajedničke europske energetske politike u prethodnom razdoblju. Iako je načelo diversifikacije energetskih izvora bilo proklamirano, brojne države svoju energetsku politiku nisu vodile sukladno tom načelu.

"Više Europe" u politikama sadašnje administracije u Hrvatskoj pokazalo se korisnim i u energetskoj politici. Energetsku suverenost i stabilnost mala zemlja, poput Hrvatske, može postići samo unutar Unije, a upravo su nam zajednička europska energetska politika i investicija u LNG terminal u Omišlju omogućile bitno višu razinu energetske sigurnosti.

Hrvatska, kad je riječ o politici proširenja EU-a, također zagovara načelo više Europe, ali to ne znači da zagovara primanje novih članica mimo kriterija, nego sukladno načelu odgovornosti, nakon usklađivanja njihova sustava sa zajedničkom pravnom baštinom europskih zajednica. I to je načelo supsidijarnosti. U katoličkom socijalnom nauku, iz kojeg je preuzeto načelo supsidijarnosti, supsidijarnost je čvrsto povezana s odgovornošću, u ovom slučaju odgovornošću nižih razina vlasti, kojima više moraju davati potporu, a ne im propisivati pravila.

Europski je suverenizam kombinacija zaštite interesa i provođenja načela dekoncentracije države i decentralizacije odlučivanja. Zasniva se na odgovornosti i racionalnom političkom odlučivanju, a država mora biti visoko decentralizirana. Nasuprot tome, zagovornici "nacionalnog suvereniteta" ne mare za decentralizaciju i skloni su rigidnoj centralizaciji, ne mare za odgovornost i racionalno odlučivanje, a promiču populizam.

Pelješki most simbol je europskog suverenizma, jer simbolizira istovremeno integraciju Hrvatske i Europske unije, a bio je preduvjet još jednog koraka prema “više Europe” - pristupanju Hrvatske schengenskoj zoni. On govori i o europskoj politici proširenja, jer Unija ostaje otvorena, ali samo uz uvjet integriranja država koje poštuju načela odgovornosti, vladavine prava, nepromjenjivosti granica, ravnomjernog i održivog razvoja.

Piše: Davor Gjenero