Osim što je ulazak u zajedničku monetarnu uniju u cijelosti završena priča i još samo čekamo 1. siječnja 2023., otkad kunu zamjenjuje euro, na tom je tragu i ulazak Republike Hrvatske u schengenski prostor slobodnog kretanja ljudi i dobara. Što se pak Schengena tiča, nakon lipanjskog samita u Bruxellesu, lideri Europske unije podržali su ulazak Hrvatske u europodručje, također od 1. siječnja 2023., i pozvali tijela Vijeća na usvajanje zakonskih akata koji će to omogućiti. Hrvatska je ispunila sve uvjete, a sada se nastavlja formalni postupak. "Potpora za ulazak Hrvatske u europodručje izvrstan je znak za njezino visokoeurizirano gospodarstvo i ojačavanje njezine otpornosti na krize", rekao je hrvatski premijer Plenković. O svemu tome, uvođenju eura i ulasku u Schengen, razgovarali smo s prof. dr. sc. Marinkom Ogorecom, stručnjakom za sigurnost i predavačem na Veleučilištu Velika Gorica.

Kolika je važnost ulaska u monetarnu eurozonu i schengenski prostor, jesmo li kao država u tom smislu ostvarili pune strateške interese nakon devetogodišnjeg člamnstva u Europskoj uniji?

- Ulazak Republike Hrvatske u schengenski prostor i eurozonu potrebno je razmatrati isključivo kao logičan nastavak daljnje integracije naše zemlje u Europsku uniju. Naravno, Republika Hrvatska dobiva znatne prednosti tim uključenjem, ali i Europska unija (osobito naše susjedne zemlje Slovenija i Mađarska) itekako ima koristi od hrvatskog uključivanja u schengenski prostor. Možda čak i više od Republike Hrvatske, koja time dobiva pojačanu odgovornost kao rubna država schengenskog prostora. Prije svega, navedene dvije zemlje mogu u znatnoj mjeri rasteretiti svoj pogranični prostor od ljudstva i opreme potrebne za njegov nadzor i time u velikoj mjeri smanjiti svoje proračunske izdatke u tu svrhu. Osim toga, nemala odgovornost za nadzor vanjskih schengenskih granica seli se na Republiku Hrvatsku, što u znatnoj mjeri može relaksirati društvenu i političku sliku nama susjednih zemalja i odgovornost njihovih političkih elita. Naravno, za njih se u velikoj mjeri ubrzava protok ljudi, kapitala i roba, što već sada uživaju zemlje unutar schengenskih granica, a što još uvijek u tolikoj mjeri ne mogu imati rubne zemlje koje nadziru vanjske schengenske granice (uključujući i Republiku Hrvatsku).

Ulaskom u Schengen pojačava se odgovornost za nadzor granica. Kako će tu RH funkcionirati...?

- Republika Hrvatska kao izrazito turistička zemlja dobiva širom otvorene sjeverne granice, preko kojih dolazi većina stranih turista, što će u velikoj mjeri omogućiti njihov brži protok. Osim toga, MUP i granična policija dobivaju veće mogućnosti rasteretiti sjeverne granice te prerasporediti ljudstvo i opremu granične policije na nadzor vanjskih schengenskih granica - u prvom redu s BiH, s kojom imamo izuzetno dugu granicu. Ne samo što je ta granica iznimno duga nego je i zemljište kojim prolazi vrlo zahtjevno i teško za nadzor, zbog čega je svaki dodatni čovjek koji se može izdvojiti za njezin nadzor itekako dobrodošao.

Naravno, znatno je kraća i jednostavnija za nadzor granica s Republikom Srbijom, ali činjenica je da se i na taj prostor mogu u ovim okolnostima izdvojiti dodatne snage. Na kraju, kako Republika Hrvatska dobiva veću odgovornost za nadzor vanjskih schengenskih granica, tako dobiva i puno pravo tražiti od Europske unije dodatna materijalna i tehnička sredstva za učinkovitiji nadzor, pa se može očekivati dodatna oprema za graničnu policiju.

U širem kontekstu, uključujući i politički, geostrateški i posebno sigurnosni aspekt, što za RH znači biti unutar područja bez granica kakvo je Schengen?

- Zapravo, težišna politička odluka bila je pristupanje Europskoj uniji, a sve ostale aktivnosti samo su dio integrativnih procesa kao posljedica takve odluke. Mi smo ih prije ili poslije trebali prihvatiti i implementirati, ako želimo biti aktivna punopravna članica te asocijacije. Uostalom, sada se itekako vidi kako je politika tzv. Europe dviju brzina, koju su svojevremeno zagovarali pojedini europski lideri, potpuno promašena i u konačnici bi vodila do dezintegracije Europske unije, pogotovo u ovom razdoblju velikih izazova koji stoje pred EU-om kao cjelinom i svakom od zemalja članica pojedinačno. Moram se ne složiti s konstatacijom da će RH biti unutar "područja bez granica kakav je Schengen", jer će naša zemlja kao rubna članica imati itekako ozbiljne vanjske granice prema zemljama koje još nisu članice EU-a i odgovornost za njihov nadzor. Inače, već duže je vidljivo kako liberalizacija graničnog režima unutar schengenskog prostora, uz velike prednosti koje donosi slobodni protok ljudi, roba i kapitala, ima i tamnu stranu, zbog jednostavnijeg i bržeg protoka narkotika, transgraničnog kriminala i ilegalnih migracija. Time se u znatnoj mjeri povećava mogućnost kriminalnih djela svih vrsta, pranja novca, ilegalne trgovine, krijumčarenja i sl. Kako bi se ta aktivnost smanjila na što je moguće manju mjeru, potrebno je uskladiti kaznena zakonodavstva zemalja članica EU-a i povećati prekograničnu suradnju policijskih sustava i tajnih službi.

Dodatno opterećenje sigurnosnom aspektu schengenskog prostora čini sve intenzivnija, permanenta ilegalna migracija prema zapadnoeuropskim zemljama. Sve navedeno u političkim strukturama pojedinih zemalja članica EU-a čak izaziva ozbiljne polemike je ki schengenski prostor, tako kako je zamišljen i kako se provodi u praksi, uopće održiv. Nerijetke su polemike o potrebi redefiniranja nadzora nacionalnih granica na drukčijim osnovama od onih koje je oogućio schengenski sporazum i sl. Kakva će biti daljnja sigurnosna perspektiva schengenskog prostora, pogotovo u okolnostima velikog izbjegličkog vala iz ratom zahvaćene Ukrajine, uz već postojeću ilegalnu migraciju, tek će se vidjeti.



Koliko ulazak u Schengen, u kontekstu sadašnjeg sigurnosnog stanja (ukrajinski rat, nova strateška doktrina NATO-a), dobiva još veće i važnije znaćenje?

- Što se tiče Republike Hrvatske, ona dobiva samo još veću odgovornost za kontrolu schengenskih vanjskih granica. Naravno, nitko ne može očekivati da se granice mogu hermetički zatvoriti i kako se nitko ne može nekontrolirano infiltrirati preko graničnog područja u drugu zemlju, ali rubne države svakako imaju povećanu odgovornost da sve slične radnje sprječavaju u najvećoj mogućoj mjeri. S druge strane, aktualna zbivanja na istoku Europe sve više utječu na potrebu intenzivnijeg nadzora nacionalnih granica svih europskih država, što ne znači da se marginalizira dosadašnja praksa unutar schengenskog prostora, već se to može smatrati pojačanim oprezom upravo s cilju održavanja stabilnosti i sigurnosti tog prostora i pojedinih europskih država unutar njega.

Hoće li i u kojem smislu Schengen narušiti odnose RH sa susjedima (BiH, Srbija, Crna Gora...), što biti dio Schengena znači za migrantske procese, jesmo li u Schengenu bolje zaštićeni od nelegalnih migracija, tijekova kriminala, lanaca droge...?

- Kao i sve aktivnosti u međunarodnoj zajednici, pristupanje Schengenskom sporazumu za Republiku Hrvatsku ima pozitivnih i negativnih strana, od kojih sam u prethodnim odgovorima većinu najvažnijih već naveo. Ulaskom RH u Schengen ne bi trebalo doći do narušavanja odnosa sa susjedima oko bilo kojeg pitanja. Granični režim na hrvatsko-srpskoj i hrvatsko-BiH granici promijenit će se samo u određenim administrativnim mjerama, a za većinu standardnih korisnika pograničnog režima sve če ostati kako je bilo do sada.

Na žalost, u schengenskom prostoru nećemo biti zaštićeniji od ilegalnih migracija, tijekova kriminala, droge i sl. Suprotno od toga - Republika Hrvatska će kao rubna zemlja s vanjskom schengenskom granicom morati štititi cijeli taj prostor od navedenih devijantnih društvenih procesa. No za to već imamo veliko povijesno iskustvo iz vremena kada je Hrvatska bila Antemurale Christianitatis (u vrijeme pape Lava X). Ako je došlo vrijeme da Hrvatska preuzme ulogu, slobodno nazvanu “Antemurale Schengianitatis”, naravno u potpuno drukčijoj paradigmi međunarodnih odnosa, možemo biti uvjereni kako je za nju itekako spremna i sposobna. (D.J.)