Prije svega, rekla bih da se Hrvatska ne razlikuje od tzv. starih demokracija u trendu gubitka povjerenja u institucije, što potvrđuju rezultati posljednjeg Edelman Trust Barometra za 2022. godinu. Međutim, u Hrvatskoj je to dramatično i drastično izraženije jer su naše institucije izrazito slabe i politički konotirane. Kada pada povjerenje građana u politiku, pada i u institucije iako nisu sve pod izravnim utjecajem politike - kaže Ankica Mamić, komunikacijska stručnjakinja i vlasnica Agencije IMC iz Zagreba.

Što je ključno kod povjerenja? Koliko je Hrvatska u pogledu toga i dalje u nekakvoj tranziciji...?

- Na čelu bilo koje promjene može biti samo netko kome se vjeruje. Da biste izišli iz tranzicije u neki stabilni kontekst, morate nekome vjerovati. Meni se čini da je Hrvatska zarobljena u tom nekom tranzicijskom procesu iz kojeg nikako ne izlazimo jer nema proaktivne komunikacijske politike od onih koji bi mogli i trebali biti nositelji pozitivnih promjena. Prema Edelman Trust Barometru, raste povjerenje u biznis, a kod nas je poduzetnik gotovo pa pejorativna riječ. Biznis u Hrvatskoj nije dovoljno otvoren prema javnosti i zbog toga teško može biti pokretač promjene. Bit će zanimljivo pratiti kako će se razvijati IT sektor koji politika do kraja ne razumije pa mu ne može biti ni uteg u razvoju. Moguće da se tu kriju neke buduće točke povjerenja. Što se tiče povjerenja u policiju, Crkvu i vojsku, ne bih rekla da je dovoljno visoko i dugoročno održivo da bismo iz tih redova mogli očekivati buduće lidere.

Koliko mediji narušavaju povjerenje u institucije? Koliko je narušeno povjerenje i u same medije?

- Mediji imaju svoju ekonomsku agendu. Osim javne televizije koja se financira primarno iz davanja građana, drugi žive od oglašivača, a sve manje od čitatelja. Da bi proizveli sadržaj koji će izazvati pozornost čitatelja, o čemu izravno ovisi i koliko budžeta dolazi u neki medij, sadržaji moraju biti antagonizirajući i negativni. Nitko neće pročitati vijest da je danas sretno sletjelo sto tisuća aviona, ali da se srušio jedan, ma gdje to bilo, pročitat će stotine tisuća ljudi. Mediji su na neki način zarobljenici vlastite ovisnosti o tržištu i onome što čitatelji zapravo traže i najviše čitaju ili klikaju. Šteta je i za demokraciju i društvo općenito da politika ne prepoznaje važnost adekvatnog plasiranja pozitivnih vijesti. Prema Edelman istraživanju, pada povjerenje u medije, što je razumljivo u kontekstu fake newsa kao globalnog fenomena i velike opasnosti koja u velikoj mjeri utječe na povjerenje u medije.

Povjerenje u politiku i političare nije ni u Hrvatskoj na nekoj posebno visokoj razini, naprotiv, vrlo je nisko, kako to komentirate?

- U prirodi politike i političke borbe je antagoniziranje političkih protivnika i onih koji misle drukčije. Stoga političari sigurno ne mogu biti oni koji će pomirivati i vraćati povjerenje u institucije. Bilo bi dobro da u Hrvatskoj imamo bar jednu instituciju kojoj bi građani vjerovali i koja bi mogla na neki način arbitrirati ili bar artikulirati prostor zajedničkog razumijevanja čitavog društva. Obično su tu institucije koje nisu izravno ovisne o politici, kao akademije znanosti ili slično, odnosno koje nisu izložene tržišnom natjecanju pa mogu biti objektivne i postaviti se kao davatelji tona javnoj komunikaciji. Nije realno očekivati da će političari prestati blatiti jedni druge. Jedini koji u svemu gube su građani jer se trajno narušava povjerenje u politiku, a ona utječe na sve segmente života.

Kad se uzme sve u obzir, je li povjerenje u institucije trajno narušeno i kako ga je moguće vratiti?

- Ništa nije trajno, samo mijena stalna jest, kako je rekao Heraklit. Međutim, promjena se neće dogoditi sama od sebe. Na vraćanju povjerenje trebali bi aktivno raditi svi, a ne samo oni koji trenutno obnašaju visoke funkcije. Nemoguće je nabrojiti jednu interesnu skupinu koja nije toksična. Gotovo svakodnevno možemo čitati o lažnim doktoratima, aferama u politici i malverzacijama. Percepcija privatnog poduzetništva je također negativna. Dakle, svi zajedno imamo velik i ozbiljan problem. Svi dionici javnog života iz svog rakursa djelovanja i prema svojim potrebama trebaju raditi na povjerenju građana prema njima. (D.J.)