ĐAKOVO

Njemu to nije samo zanimanje, posao nego i životni poziv. Mladi Đakovčanin Ivan Šimunović (25), barist cafe-bara My Place, još kao dijete znao je što želi biti, pa se na pragu srednjoškolskog obrazovanja odlučio za Srednju školu I. Kršnjavoga Našice za zanimanje ugostitelj-konobar, a koliko živi posao, potvrdio je proteklih dana natječući se na državnom natjecanju Franck Barista Contest u Zagrebu, gdje je među deset barista osvojio odlično peto mjesto.

Barist je sve popularnije zanimanje, specijalizirano za pripravu napitaka na bazi kave. Veliko je to priznanje Ivanu, kao i My Placeu, koji je treću godinu zaredom član Franck Barista Cluba.

Na natjecanju najboljih barista Hrvatske u 15 minuta Ivan je morao pripremiti po četiri espressa, cappuccina i koktel-kave, kave s vlastitim potpisom, a čija je baza uvijek espresso. Priča je to o njezinu veličanstvu kavi, kulturi njezine priprave, okusa i ispijanja...

– Sve sam odradio u 13,5 minuta, a sve su pratila tri osjetilna suca i tehnički sudac. Prvi gledaju kako ćeš dodati šalicu, s koje strane je žlica i ručica na šalici, kakva je kava, kvaliteta i sl., a tehnički gleda sve – urednost, brzinu, spretnost, kvalitetu, sve mora biti dovedeno do savršenstva - kaže Ivan. Njegova koktel-kava priča o njemu, kreativnosti i spretnosti.

– Napravio sam domaći sirup od šljiva, umjesto šećera stavio sam med od uljane repice, dašak Slavonije. Dakako, baza je bila espresso, malo likera od narančine korice, mlijeko, a dekorirao sam uranjanjem ruba čaše u med i bademe. Cijeni se što manje alkohola, mjerica 0,01, jer je tako delikatnije poigrati se okusima a da espresso ostane prepoznatljiv - kaže peti barist u 2021., što je veliko priznanje i My Placeu, gdje Ivan radi tri godine, to više što taj cafe-bar zbog pandemije i mjera nije radio deset mjeseci. Dobar je to vjetar u leđa nakon stanke.U Đakovu je ispijanje kave u gradu, na korzu, posebno omiljeno, gotovo poput rituala.

- Da, Đakovčani imaju poseban odnos prema tome; dnevna je rutina otići popiti kavu u gradu, na korzu. Kroz posao sam upoznao dosta ljudi, to je jedna kultura ispijanja kave, komunikacije, navika… Đakovčani najviše piju kavu s mlijekom, pa espresso, bijelu kavu, sa šlagom. Kava se u našem gradu pije u svako doba dana, kuhao sam ju i iza 22 sata. Osobno, volim čisti espresso bez šećera; tu se osjete te note kave, kiselost i gorčina, svi njezini okusi - kaže poslu predani Šimunović.

- To za mene nije samo posao, nego ljubav. Volim ljude, uvijek sam smiren, nasmijan, poštujem svakog gosta. Ponašam se prema gostu onako kako bih ja volio da se konobar, barist, ponaša prema meni - kaže Ivan.

On i kolege mu, radeći s ljudima, nerijetko su i svojevrsni psiholozi, komunikatori, dobri slušači za kakav problem, kad im gosti otvore dušu ili traže savjet.

– No taj se posao premalo cijeni, svi misle da je to lako. Psihički moraš biti stabilan, komunikativan. Gost je uvijek u pravu - kaže Ivan.

Vlasnica My Placea Ivanka Omazić kaže kako je Ivanov plasman i obveza koju treba opravdati još većim unaprjeđivanjem rada i kvalitete.



– Tajni kupci dali su nam najviše ocjene, prepoznali su da se trudimo, kava je uistinu dobra, da ulažemo u naše zaposlenike, educiramo ih, morate imati razinu. Sve to rezultiralo je da su pozvali naše osoblje, našeg Ivana, na natjecanje. On živi sa svojim poslom - kaže Omazić, čiji My Place ima četvero zaposlenika. Ivan najavljuje daljnje educiranje i poručuje: “Pripremat ću se za iduća natjecanja, cilj je ući među prva tri barista RH.”