SDP je i dalje najjača oporbena stranka, ali kakva i do kada, jedno je od važnijih pitanja i za tu stranku i uopće za hrvatsku socijaldemokraciju. Jer zbog svega što se sa SDP-ovcima posljednjeg desetljeća događalo, ta je stranka jednostavno na koljenima. Nakon što je raspušteno više većih i važnih organizacija, prema najavama, slijedi i čišćenje stranke. Iako u dva najveća grada, Zagebu i Splitu, danas imaju samo ostatke ostataka SDP-a.

U detektiranju golemih problema i lošeg upravljanja strankom ne treba ići daleko, jer priznaje ih, na prilično šokantan način, i sam šef SDP-a Peđa Grbin: “Činjenica je da mi imamo brojne probleme s članstvom. Do nekih ljudi ne možemo doći i moramo sebi pogledati u oči i napraviti dublje zahvate. Sve posljedice koje gledamo u javnosti i u izbornom rezultatu tjeraju nas da povučemo određene postupke ako želimo biti bolji”, izjavio je Grbin, ali i iznio niz neobećavajućih floskula, poput toga da poštuje razlike u mišljenjima, da je stranka demokratska i slično. No kritičari Peđe Grbina ne vjeruju mu kad kaže da nema drugog načina nego raspustiti stranačke organizacije i tako riješiti problem. Štoviše SDP-ovi prvoborci trgaju članske iskaznice, uz poruku da “generali nikad ne likvidiraju vlastitu vojsku!”, poput, primjerice, Željke Antunović, bivše potpredsjednice Vlade i ministrice obrane, koja je još prije 13 godina podnijela ostavku na mjesto zamjenice predsjednika SDP-a, nezadovoljna radom tadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića - i čini se da od tada i datiraju frakcijski ratovi. I ona je precizno detektirala probleme rekavši: “Puno se toga dugo skupljalo, a konačna točka na i je to što ne mogu gledati kako vrh stranke omalovažava članstvo, pogotovo ono koje je dalo znatan doprinos radu SDP-a”, objasnila je Antunović. I nije jedina koja se oprašta ovih dana od SDP-a. Jer, premda se kriza u SDP-u prikazuje kao konačni obračun Grbina s Davorom Bernardićem, pojedinci tvrde da su problemi dublji. Grbinov argument da je to razlaz s onima koji su stranku pretvorili u svoj servis smatraju cinizmom jer u njegovu potezu vide baš to, a što već duže opterećuje stranku. Stoga se ironično dodaje: “SDP je postao prva stranka u Hrvatskoj koja se bori da ima što manje članova!”

Uglavnom, sva energija troši se na svađe. A o vodstvu stranke Željka Antunović još kaže da su to ljudi bez dovoljno političkih znanja i iskustva, okrenuti sami sebi. Dodajmo, za razliku od HDZ-a, koji si je stvorio, prije svega, disciplinirano članstvo i biračko tijelo, SDP ostaje podijeljen ne na dvije, nego na bezbroj frakcija.