Hrvatska diskografska udruga (HDU), u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarom i urednikom Drugog programa Hrvatskog radija Zlatkom Turkaljem Turkijem, ove godine pokrenula je novi atraktivni glazbeni projekt, pod nazivom Diskografska spajalica. Cilj novog projekta je u zanimljivim i sadržajnim intervjuima predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Turki je ovog proljeća, među ostalima, popričao i s našim svestranim i iskusnim glazbenikom Tončijem Huljićem, a mi prenosimo dijelove tog intervjua.

Prošle godine ste u ovo vrijeme bili u Londonu i pripremali glazbene materijale koji su trebali biti objavljeni do kraja 2020., a imali ste i velike koncertne planove. Je li se što promijenilo u odnosu prema vašem prvotnom koncertnom i diskografskom konceptu, odnosno jeste li u ovih godinu dana nešto mijenjali, od nečega odustali?



- Kada smo se Vjekoslava, Hana i ja prije godinu dana odlučili pokupiti iz Londona, jer sam se preplašio engleskog lockdowna, stigao sam u Zagreb i tada postavio pitanje: Što i gdje dalje? Hoću li otići u Split? Ostati u Zagrebu? … Hoćemo li raditi turneju ili ne? Bila je u planu velika turneja s filharmonijama, poput programa koji smo predstavili u Zagrebu na Tomislavcu. Nažalost, ništa od toga nije bilo moguće realizirati. Imao sam u planu nastupiti u Splitu u kamenolomu, koji je podatan za nešto veći broj ljudi, koji bi mogli doći na koncert a da se poštuju sve epidemiološke mjere. Taj prostor bio bi idealan za izvođenje i predstavljanje moje mise "Mediterane".

Kada ste počeli skladati misu? Što je bio glavni motiv i okidač da ste se upustili u realizaciju tako zahtjevnog i osjetljivog projekta, odnosno glazbenog programa i forme?



- Kako sam kasnio, i to jako, sa završetkom materijala za svoj Madre Badessa solo album, na kojem, na žalost, pjevam, a zbog cijele situacije imao sam puno slobodnog vremena, napravio sam i paralelni album Madre Badessa instrumentali i dvostruki instrumentalni CD "Music for me & Music for Others". U vrijeme prvog lockdowna snimio sam i "Ave Mariju", i to su čuli moji američki partneri, izdavači iz Parma recordingsa. Bili su oduševljeni i nagovarali me da napravim pop-misu. Tako da sam napravio pravu pravcatu misu, a u radu imao sam svog umjetničkog i duhovnog vođu, don Šimu Marovića, koji je završio studij mise i točno zna kako se one pišu. Najviše sam morao paziti na naglaske. Kako sve podređujem melodiji, jako često u mojim pjesmama ima krivih naglasaka. Zato sam se spasio od kada pjevam na dijalektu koji nitko ne razumije pa se ne zna je li naglasak krivi. Ovaj put nisam želio da mi se dogodi da jedan tako velik projekt, a riječ je o prvoj pop-misi na svijetu, dobije kritiku "sve je super, ali su skandalozni i krivi naglasci". Premda, moram priznati, neki takvi ekscesi pomogli su mi u Bondu. U Sunday Timesu o grupi Bond je pisalo: "One ne pripadaju klasici. To što Huljić radi nije klasična glazba."



Bez obzira na uspjeh koji ste postigli s grupom Bond, bili ste izbačeni s Top-liste klasične glazbe.



- (smijeh) Da bili smo izbačeni uz obrazloženje da je materijal previše popularan da bi bio klasika. Tako da mi je sada drago što se ta matrica ponovila, odnosno da će se s izlaskom mise pojaviti i ovaj put. No moram naglasiti, misa "Mediterana" jedna je vrlo ozbiljna stvar. Držanje pravila koja su se morala potpuno poštovati, jer svaka rečenica, pogotovo u dijelovima kao što su "Gloria" i "Credo", nose svoje emotivne vrijednosti. To su dva stavka koja sliče "Bohemian Rhapsody", a ostatak materijala je kao da slušate koncert Gregoriana s elementima Led Zeppelina, Eaglesa itd. Ja, koji sam hiperaktivan i imam poremećaj pažnje i koncentracije, radeći misu bio sam fokusiran i sedam sati dnevno. Doživio sam introspektivno, duhovno iskustvo i nisam siguran, ako nisi vjernik, možeš li napraviti misu, a kao vjernik doživiš jedno čudesno stanje. Svi u ekipi radimo u dobroj vjeri i nadam se kako ćemo sve stići na vrijeme napraviti, premda je to jako opsežan rad. Želja mi je da misa "Mediterana" bude prezentirana na Splitskom ljetu.

Sve što napravite izaziva reakciju kritičara i publike. Podijeljena su mišljenja, nekima se vaš rad uopće ne sviđa, a nekima je super. Nakon toliko godina rada i uspjeha jeste li cijepljeni na kritike i negativne komentare?



- Promijenile su se generacije. Meni je hejtera zapravo žao. Njih ima, postoje i jasno je da ne postoji stopostotna ljubav. No ja više nemam vremena razmišljati o tome što netko misli o onome što radim. Ja samo vidim da moje pjesme imaju svoju publiku u Hrvatskoj i imaju svoju publiku u svijetu. Jedino mi je žao što se u Hrvatskoj ne zna jesmo li glazbeno Europa, Mediteran, Balkan ili Beč. U svemu tome Hrvatska nije izvukla u kulturi, kako u glazbi tako i u umjetnosti, neku eklektičnost i spajala stvari. Posljedica onoga što se sada događa na glazbenoj sceni porast je glazbe iz susjedstva. Mislim da Hrvati puno više slušaju neku drugu glazbu od one koja im se servira i piše ovdje.



HDU je pozvao sve na raspravu kako bi se što kvalitetnije zaštitila prava autora, glazbenika, izvođača i diskografa. Što predlažete vi kao skladatelj, izdavač i izvođač?



- Često postoje pokušaji promjene odnosa u sustavu prava. Pritom te pokušaje prate prikriveni privatni interesi jedne ili više osoba koje zastupaju neke udruge a kojima nije primarni interes zaštita kolektivnog prava nego naknada koja se na nju obračunava. Treba poći tragom najviše naknade i pratiti što se s njom događalo u sivoj zoni višegodišnjeg poslovanja. Kao i dosta činjenica i događaja koje se pokušava relativizirati ili revidirati, ovdje se pokušava zamijeniti teze o pravu vlasništva. Upravo to bi trebala biti tema pri donošenju tog važnog zakona. Socijalni odnosi imaju dinamičku vrijednost i mijenjaju se iz dana u dan. Disperzija glazbe promijenila se tijekom desetljeća mog bavljenja njome i sad smo usred digitalne revolucije, koja će kontinuirano teći. Postaviti pravila zakonskom regulativom neće biti moguće za duži period jer će se i ono što danas poznajemo stubokom mijenjati. Zato je važno postaviti čvrste temelje koje će poslije biti moguće modulirati u skladu s duhom vremena. Tu trebaju mudri ljudi, a ne jeftini populizam, koji opterećuje donošenje važnih i temeljnih principa zaštite autorskih i srodnih prava. Sadašnji zakon treba biti usklađen s europskom praksom i ne iskakati iz tih okvira.

Priredila: Tanja KVORKA