Tri godine nakon hvaljenog debitantskog studijskog ostvarenja "Barren Land", splitska učiteljica i glazbenica Ivana Pezo, pod umjetničkim imenom Billie Joan, u izdanju nezavisne izdavačke kuće DOP Records i suizdavaštvu Aquarius Recordsa objavila je svoj novi album pod naslovom "Selfless". Billie Joan, koju ste prošle godine mogli zapaziti kao dijelom novog vala izvođačica u sklopu projekta #femmenouvelle, gdje je uz Barbaru Munjas, Idu Prester, Niku Turković, Ninu Bajsić i druge predstavljena kao jedna od najzanimljivijih domaćih kantautorica, u povodu toga postavili smo desetak pitanja, a što nam je na njih odgovorila pročitajte u nastavku.

 

Sjećaš li se trenutka u životu kada si shvatila da se želiš baviti glazbom?


- Da, to sam shvatila kad sam prvi put poslušala album Brucea Springsteena "Born in the U.S.A." te potom izlizala istu kasetu u vrlo kratkom roku.

Za koje još albume možeš reći da su ti bili posebno važni u životu, najbolji ili najdraži, odnosno koje si, uz "Born in the U.S.A.", najviše puta preslušala u životu?


- Znači, uz "Born in the U.S.A.", tu je svakako "Hybrid Theory", debitantski album Linkin Parka. Ne razumijem zašto svi seru po nu-metal bendovima iz 2000-tih, meni su bili zakon. Također, jako mi je važan bio Bon Iverov prvi album "For Emma, Forever Ago", tu sam shvatila da mi ne treba bend da bih izdala album, zatim Blink 182 i njihov "Take Off Your Pants and Jacket", koji mi je bio u walkmanu kroz cijelu srednju školu, a Deftonesi i P.J. Harvey nositelji su hardcore zvuka koji mi najviše odgovara. Dodala bih ovdje i cijelu diskografiju Boba Dylana, čak i one albume za koje on sam tvrdi da su smeće.

Predstavi nam svoj novi studijski album "Selfless". Kako bi ga opisala i u čemu se "Selfless" najviše razlikuje od tvoga prvijenca "Barren Land"?


- "Selfless" je emotivniji i puniji zvukom te s nešto manje minimalizma nego na prethodnom albumu, no opet težak i neprijatan uhu, baš kao i godina u kojoj je nastao. Ja sam i više nego ponosna, ali iskreno, nemam pojma tko bi to uopće slušao, baš kao i "Barren Land", sve je samo ne mainstream i radiofoničan. "Selfless" je u prijevodu nesebičnost, no kada se razdvoji u dvije riječi onda je to self (mene), less (manje), što, vjerujem, govori samo za sebe.

 

Koliko dugo je nastajao "Selfless"? Gdje si ga snimala i koja je ekipa radila na njemu?


- Nastao je, kao i prethodnik, u kućnom studiju Milana Mijača, mog bivšeg menadžera. Dotični je nedavno komentirao da smo ga miksali otprilike toliko dugo kao i Guns N‘ Roses njihov, što je istina. Prolazila sam kroz teško razdoblje i to nezadovoljstvo odrazilo se na mom radu, u smislu da nisam nikad posve zadovoljna... A sve je to u mojoj glavi. Nadam se da će sa mnom raditi i na trećem, uz napomenu da će ga vjerojatno koštati živaca, isto kao i prošli. (smijeh)

Kako je prošao online koncert u prošli petak? Koliko je zapravo neobično na takav "pandemijski" način koncertno promovirati album?

- Ne volim online koncerte. Korisni su za ovu situaciju, ali to je miljama daleko od stvarnog nastupa i kontakta s publikom. Zanimljiva je stvar da sam prije nekoliko godina žugala kako me nitko na koncertima ne sluša, a sad bih sve dala da sviram pred ravnodušnima, samo da je live...

Kako se općenito nosiš s pandemijom? Što ti najviše nedostaje iz "normalnog" svijeta?


- Sretna sam što imam stalni posao u privatnoj školi engleskog "Inicijativa". Ekipa se super snašla i razgranala po cijeloj regiji, baš zato što se sve može raditi online. Za neke stvari online pristup je super, no za glazbu je poguban. Što mi nedostaje? Nedostaje mi opcija da nepoznatim ljudima pružim ruku u znak upoznavanja.

Možeš li se opisati kako se osjećaš dok si na stageu? Koji su ti tvoji nastupi ostali u posebnom sjećanju kao najdraži? Postoji li neko mjesto (grad, dvorana, klub…) u Hrvatskoj, ili vani, za koje možeš reći da ti je san održati koncert tamo?


- Hm... To je adrenalin, čisti adrenalin. I svjesnost da je krivi akord odmah iza ugla, pa nastojim ne skretati. U sjećanju mi je ostao nastup u Karlovcu, u caffe baru Ziggy, gdje je ekipa ugasila TV da me utakmica hrvatske reprezentacije ne dekoncentrira... A ja sam se samo šalila. (smijeh) Sada mi je san svirati..., ma bilo gdje.

Što te najčešće inspirira da napišeš pjesmu? Imaš li favorita među vlastitim pjesmama i primjećuješ li da publika na različitim nastupima bolje reagira na određene pjesme?


- Sve može funkcionirati kao inspiracija. Ponekad je to fraza koju netko iskoristi, ponekad izveštaj o nečemu, ili nešto u svakodnevnom životu. Nešto što izazove bilo kakvu emociju dovoljno je da se pretoči u pjesmu. No, ne funkcionira svaki put. Inspiracija je zajebana stvar. Publika ili nema reakcije ili je oduševljena, nema sredine, a sama stvar "Selfless", naslovna pjesma novog albuma, čujem da je vrlo ugodna uhu i navodno ima potencijal.



Jesi li zadovoljna smjerom u kojem se kreće tvoja glazbena karijera? Imaš li neki krajnji glazbeni cilj? Što za tebe znači uspjeti u glazbi?

- I jesam i nisam. Sretna sam što je album napokon vani, nakon što je čekao dvije godine, sretna što imam mnogo ljudi oko sebe koji mi pomažu. Također sam sretna jer imam ne jednog, nego dva izdavača, DOP Records i Aquarius Records, a nesretna sam jer je onaj krajnji, najvažniji dio - svirka, sad zamagljen, neodređen, upitan. Uspjeti u glazbi? U Hrvatskoj? Teško je i s popularnom glazbom, a kamoli s ovom nepopularnom kojoj sam se priklonila.

Čime se baviš kada se ne baviš glazbom, odnosno kad si Ivana Pezo? Zašto si odabrala baš Billie Joan kao umjetničko ime? Kako najradije provodiš svoje slobodno vrijeme i kako puniš baterije?


- Billie je od Billie Holiday, a Joan od Joan Jett. Zvučno je i efektno, a Joan je u prijevodu Ivana. Trenutačno pišem roman u slučaju da ovo s glazbom ne uspije. Nikako da se ubacim neki profitabilan biznis, kvragu. (smijeh)

Koji su ti planovi što se tiče daljnje promocije albuma i ostalog vezanog uz glazbu? Može li se uopće išta planirati u ovakvoj situaciji?



- Hm... Pa može. Tu je ženska gitarijada u Kninu 11. lipnja te svirka s curama s Femme Nouvelle kompilacije, koja je na rasporedu 25. i 26. lipnja, u Zagrebu, u dvorištu Laube. Sve na otvorenom i uz odgovarajuće mjere, naravno. Lagano, kako vrijeme dopusti...