Osijek
PRIVILEGIJ KOJI RAĐA INSPIRACIJU I IMAGINACIJU

Pogled(i) koji nema(ju) cijenu
Objavljeno 2. prosinca, 2020.

PROZORSKI OKVIR POPUT KADRA SLIKARSKOG PLATNA

 

Vjerujem da je duboko ljudski usmjeriti pogled prema van, ako ni zbog čega drugoga onda zbog činjenice da povremena zatvorenost i skučenost vlastitog sebstva traži komunikaciju sa svijetom izvan; vezu i poveznicu opipljivih kontura svijeta. To što taj pogled dodiruje mnoštvo raznolikih kategorija i jest njegova ljepota: bilo da je to naše okruženje u prirodi; bilo da taj pogled označava apstraktnu misao koju je netko drugi formulirao u umjetničkom djelu.

Uživanje u pogledu na prirodu nam je, pretpostavljam, urođeno - otkad postojimo kao vrsta, znatiželjni smo po pitanju okoliša, jer nam je u evoluciji istraživanje okoline otkrivalo prijetnje, u orijentiranju kroz prostor, a budno promatranje mijena u prirodi pomoglo nam je u pronalasku hrane za preživljavanje. Isto tako, vjerujem da je pogled na prirodu usadio ljudskoj vrsti sposobnost doživljaja ljepote. U modernija je vremena pogled koji puca kroz gradski prozor, ili balkon, jednako potentan kao onaj primordijalne prirode - možemo u gradskoj veduti uživati u dokazima na ono što smo mi kao ljudi u stanju stvoriti: građevine, avenije, ceste, rasvjetu, vrevu, zvukove, buku, život, kulturu…

Pogled koji je upućen prema umjetničkom djelu traži više od nas. U taj pogled unosimo drukčija saznanja, razmišljanja i emocije, što je dakako kompleksnije od pukog topografskog pamćenja i promatranja okoline. Umjetnost koju je možebitno teško točno definirati (kao da je to i potrebno!) daje nam spoznajne impulse drukčije, ali jednako bitne vrste. To je supstanca koja ima više naziva i definicija, ali koje su sve apsolutno apstraktne i duhovne. Osobno sam uvjerena da je sposobnost promatranja umjetničkog djela u jednakoj mjeri potrebna kao i orijentacija u prostoru koje nas okružuje.

Moj pogled na osječki pješački most uz kojeg se svakog jutra budim, sadrži najbolje iz obje gore navedene kategorije. Kako? Tako jer pogled na most preko Drave budi emociju kao i na umjetničko djelo - i to zbog razloga koji je možda samo meni jasan, jer je pogled ujedno i intiman čin. Kad se u zoru nalaktim na potprozornjak i lagano ispijam kavu, pogled mi uvijek hvata isti kutak, isti izrezak koji je poput slikarskog kadra; taj spoj vode i skladnog inženjerskog djela koje spaja dvije obale. Obuzima me isti mir, ali i duboko poštovanje, kao kad promatram platna meni omiljenog američkog umjetnika Marka Rothka koji je nastojao napraviti slike koje će ljude dovesti do suza. Ne želim reći da me pogled kroz moj prozor baš dovodi do suza, no kako je slikar dalje objašnjavao: zanimao ga je prijenos osnovnih ljudskih osjećaja - tragedije, zanosa, propasti, života i smrti... Najzanimljivije su mi slike koje izražavaju više onoga što čovjek misli nego onoga što vidi i osjećaja mjesta ili prostora u koji se može ući kao duhovno putovanje. Meni je osobno zračenje svjetla na spomenutim Rothkovim platnima krajnje transcendentalno, dok su apstraktne plohe nanesenih boja jednako utješne kao kretnja vode u rijeci Dravi koju promatram iz stana. Horizontalna polja komplementarnih, zagasitih boja poput slojeva su horizonta koji se raslojava u jesensko poslijepodne i kadar slikarskog platna je poput okvira prozora kroz koji gledam. Pogledom prelazim i jedu i drugu sliku – umjetničku i prirodnu - jednakim uživljavanjem i uživanjem.

Piše: Valentina RADOŠ, povjesničarka umjetnosti

 

 

LJEPOTU GRADA PAMTIM PREMA LIJEPIM POGLEDIMA

 

U životu me je oduvijek zanimala fotografija i dobar kadar. Možda je to posljedica mog srednjoškolskog obrazovanja gdje smo uz filmsku i scensku kulturu imali i podosta sati umjetnosti. U svakodnevnom se životu uživanje u dobrom fotografskom kadru manifestiralo u uživanju u pogledu. Pri sjedanju na terasu kafića biram mjesto gdje ću imati lijep pogled. Pri kretanju kroz grad gledam oko sebe, i neki ću grad okarakterizirati kao lijep ako ima puno lijepih pogleda koji će mi ostati u sjećanju. Kada planinarim ili šetam u prirodi, opet mi je važan lijep pogled koji me može oboriti s nogu da poželim sjesti i ne micati se satima, samo uživati u njemu.

Za Osijek mogu reći da me je osvojio upravo svojim prekrasnim vizurama i predivnim pogledima. Neki od njih su ulaz u grad iz Baranje i pogled s baranjskog mosta na Tvrđu, Dravu i Osijek. Pogled koji me uvijek ostavi bez teksta. Na Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi, gdje god pogledam, obuzme me zadovoljstvo zbog sklada i lijepog pogleda. Zbog toga mi ni jedan advent u Osijeku nije ni približno lijep kao onaj koji je bio na glavnom trgu u Tvrđi. Pogled s pješačkog mosta, osobito na zapad, na široku Dravu, hotel Osijek i konkatedralu uvijek izazove smiraj kod mene. Resetira me ta širina i mirnoća Drave, taj pogled koji puca unedogled, a osobito je lijep i čaroban pri zalasku sunca. Zašto pogled na zalazak sunca s našeg pješačkog mosta nije već netko iz turističke zajednice brendirao i upisao u svoje brošure?! Nije pogled na zalazak sunca u Zadru ili pogled s najjužnijeg dijela Floride, Key Westa, ništa ljepši od osječkog pogleda s mosta. O spomenutim se pogledima piše u svim turističkim prospektima, a o osječkom pogledu ni traga ni glasa.

Pogled s terasa promenade na Dravu i preko nje do nasipa, gdje prevladava smiraj zelenila, uz ugodno društvo i kavu svakako je zaslužan da se zaborave svi problemi i uživa u trenutku. Ako dodamo poglede na prekrasne secesijske zgrade Europske avenije, konkatedralu i osječke prekrasne parkove, možemo reći da se Osijek ima čime ponositi, te da svatko tko dođe u Osijek iz njega može ponijeti pregršt lijepih pogleda koji ne koštaju ništa, a oplemenjuju svakoga.

Jedan od razloga zašto smo supruga Valentina i ja kupili stan na Preradovićevu šetalištu bio je upravo pogled. Pogled iz stana na Sakuntalin park, kino Urania, Gradsku i sveučilišnu knjižnicu s južne strane, livadu i zdenac Pejačević s istočne strane te Dravu s pješačkim mostom sa sjeverne strane bio je dovoljan da kažemo: - Kupujemo! Nismo se cjenkali, rekli smo odmah da ga kupujemo, a sve zbog pogleda. Nije nas pokolebao ni kredit u francima. Iako smo imali opsežne građevinske radove koji su uključivali dizanje podova, obijanje zidova do cigle, mijenjanje kompletnih vodovodnih i elektroinstalacija i vraćanje izgleda stana u originalni secesijski štih, ni u jednom se trenutku nismo pokajali. Imamo prekrasan pogled u svaki dio dana i u svako godišnje doba, čega smo svjesni od trenutka kupnje stana do danas - i u kojem uživamo. Upravo zbog toga u stanu nemamo zavjesa. Zašto da zaklonimo ono najvrjednije i najljepše - pogled.

Piše Ivan RADOŠ,liječnik

 

 

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike