Magazin
NOVI SVJETSKI POREDAK (I)

Globalizacija na popravnom, promjene su neizbježne
Objavljeno 26. rujna, 2020.
Svijet će se oporaviti, odnosi će se promijeniti: Može li EU iz koronakrize izići jači i transparentniji?

Povijest novog svjetskog poretka i njegovih ciljeva dugo je nastajala. Teoretičari zavjera tvrde da je u suvremenom obliku nastao krajem 18. stoljeća. Preciznije, 1773. godine, kad je njemački bankar Mayer Amschel Rothschild u Frankfurtu okupio 12 svojih najutjecajnijih i najbogatijih prijatelja te ih uvjerio da će, udruže li snage, dominirati cijelim svijetom... O masonima ovaj put nećemo!

Sličnim aspiracijama težili su kasnije i mnogi političari, naročito neki američki predsjednici, s inozemnim kolegama bliskih političkih stajališta. Primjerice, George W. Bush stariji prvi je još 80-ih počeo javno i sve više govoriti o novom svjetskom poretku. Godine 1992. politolog Francis Fukuyama napisao je pak knjigu "Kraj povijesti i posljednji čovjek", u kojoj je dao rizično predviđanje da će pobjeda Zapada u Hladnom ratu dovesti do neizbježnog kraja povijesti. Tu se konačno možemo dotaknuti i aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa oko kojeg u tom kontekstu postoje brojne nesuglasice. Za jedne je on oličenje New World Ordera (novog svjetskog poretka), dok drugi to negiraju i za lidere NWO-a proglašavaju tradicionalno bogatu washingtonsku elitu (Clinton, Obama...) i utjecajne moćnike s Wall Streeta. Naravno, teoretičari urota sve to stavljaju u kontekst globalne zavjere "vladara iz sjene" koji žele apsolutnu ekonomsku, političku i društvenu kontrolu nad ljudima, resursima i cijelom civilizacijom.

Ipak, ovdje se vratimo onome najaktualnijem, a to je korona koja hara svijetom i koja također izaziva teorije o "novoj normalnosti" što bi valjda trebalo podrazumijevati i novi svjetski poredak. Ali, ukupno uzevši, naziv novi svjetski poredak sadržajniji je i konkretniji od termina nova normalnost koji se sada koristi zbog pandemije. Stoga je još jedan Amerikanac, bivši američki državni tajnik Henry Kissinger, za list The Wall Street Journal još 3. travnja napisao članak pod naslovom "Pandemija koronavirusa zauvijek će promijeniti svjetski poredak", u kojemu tvrdi da svijet nakon koronavirusa više nikada neće biti isti, dodajući da Amerika mora zaštititi svoje građane od te bolesti te se ubrzano početi spremati za novu epohu. Podsjetivši na Marshallov plan i Projekat Manhattan, Kissinger predlaže američkim vlastima da podrže globalni otpor virusu, zaviju rane svjetske ekonomije te sačuvaju principe liberalnog svjetskog poretka. U jednom dijelu teksta Kissinger je kazao kako vjeruje da će utjecaj koronavirusa na zdravlje ljudi imati privremeni efekt, ali da će politička i ekonomska previranja koje je izazivao osjećati mnoge buduće generacije. Upozorio je također da će sve i dalje počivati na ekonomskoj snazi i mogućnosti brze preobrazbe i prilagodbe novim postkorona okolnostima.

I uistinu, pandemija koronavirusa uzdrmala je same svjetske temelje, što je dovelo do brojnih posljedica koje će svijet trpjeti još mnogo godina. U intervjuu za Foreign Policy i 12 vodećih svjetskih stručnjaka također je upozorilo da će pandemija dovesti ne samo do zaustavljanja globalizacije, pada američkog vodstva na svjetskoj sceni, povećanja nacionalističkih osjećaja i preusmjeravanja na kineski model već i do stvaranja održivijeg globalnog ekonomskog i zdravstvenog sustava, koji će se razvijati u novom poretku nakon poraza korone.

KRIZA ZAPADNOG "BRENDA"
Da će svijet postati manje otvoren, napredan i slobodan... mišljenje je i Stephena Walta, profesora međunarodnih odnosa na Sveučilištu Harvard: "Pandemija će ojačati države i ojačat će nacionalističke osjećaje. Sve vrste vlada poduzet će hitne mjere za borbu protiv kriza, a mnoge neće htjeti sudjelovati s novim ovlastima za zaustavljanje krize. Osim toga, COVID-19 ubrzat će tranziciju moći i utjecaja sa Zapada na Istok. Južna Koreja i Singapur primjereno su reagirali na koronavirus, dok je Kina napravila pogreške samo u ranim fazama. Odgovor na pandemiju u Europi i Americi u usporedbi s njima pokazao se sporim i loše osmišljenim, što je dodatno zamaglilo sjajnu auru zapadnjačkog ‘brenda‘. Ono što se neće promijeniti jest sukobljena bit svjetske politike. Dosadašnje kuge nisu postale uvod u nove ere globalne suradnje. Koronavirus nije iznimka", rekao je profesor Walt te dodao: "Bit ćemo svjedoci daljnjeg odstupanja od hiperglobalizacije jer će građani zaštitu tražiti prije svega od nacionalnih vlada. Ovaj ishod nije bio predviđen, ali su kombinacija smrtonosnog virusa, neadekvatno planiranje i nesposobno upravljanje gurnuli čovječanstvo na novi i alarmantan put."

John Allen, umirovljeni američki general i predsjednik Instituta Brookings, još je precizniji: "Kao i uvijek, povijest će pisati ‘pobjednici‘ koronavirusa. Svaka zemlja i svaki pojedinačni član društva suočeni su s posljedicama ove krize. Stoga će one zemlje koje prežive pandemiju objaviti ‘pobjedu‘ nad onim zemljama u kojima su posljedice bile razornije. Za neke će to biti veliki i bezuvjetni trijumf demokracije, multilateralizma i javnog zdravlja, a za druge je to demonstracija ‘vrlina‘ autoritarne vladavine. Bez obzira na to, ta će kriza promijeniti međunarodnu strukturu moći. COVID-19 nastavit će potkopavati gospodarsku aktivnost i poticati napetosti među državama. Dugoročno gledano, pandemija će vjerojatno smanjiti proizvodni potencijal globalne ekonomije. Rizici su posebno veliki za zemlje u razvoju i države s velikim brojem ranjive radne snage. Međunarodni sustav će zauzvrat biti pod snažnim pritiskom, što će dovesti do nestabilnosti i sukoba unutar i između zemalja", rekao je Allen.

Na to nas, između ostalog, podsjeća i novinar Atlantica Tom McTague, uvjeren da geopolitički drugi val dolazi. Pitanje je samo gdje će udariti. Kako navodi, povijest nas uči da velike promjene i poremećaji mogu izazvati nepredvidive i dalekosežne reakcije. Rušenje Wall Streeta 1929. dovelo je ne samo do ere New Deala u Americi nego i do Velike depresije diljem zapadnog svijeta, što je posredno pridonijelo rastu fašizma i izbijanju Drugog svjetskog rata. Još jedan financijski kolaps u Americi, onaj iz 2008., izazvao je golemu krizu i u Europskoj uniji, a desetljeće kasnije uslijedio je Brexit u Velikoj Britaniji, kojemu se danas zbog nesuglasica s EU-om i navodnog nepoštovanja ugovora o razdruživanju ne vidi kraja. Još je niz dvojbi o tome što nas čeka u postkorona vremenu, ali i prije, do kraja godine. U širem kontekstu globalno su važni i ovogodišnji predsjednički izbori u SAD-u, gdje Amerikanci biraju između žilavog i živahnog Donalda Trumpa i ostarjelog demokrata Joea Bidena. Zapravo biraju između novog svjetskog poretka koji zagovara Trump (revizija odnosa s EU-om, Kinom, NATO savezom, odnosa na Bliskom istoku, na Balkanu...) i starog svjetskog poretka (vladavina vašingtonske elite i Wall Streeta) kojega je za mnoge, pa i Trumpa, oličenje upravo Biden, "pospani Joe", kako ga zovu.

I tu dolazimo do postkorona doba, koje je Richard Haas, predsjednik EU Vijeća za inozemne odnose, ovako sažeo: "Bar tijekom nekoliko godina će se većina država povući u sebe, usredotočivši se na unutarnje, a ne vanjske probleme. Mnoge će se zemlje suočiti s poteškoćama u ekonomskom oporavku, a država na rubu kolapsa će biti više. Štoviše, kriza će vjerojatno pridonijeti pogoršanju američko-kineskih odnosa i slabljenju europske integracije", rezimirao je Haas.

UNIJA NA RASKRIŽJU
Nicholas Burns, bivši američki državni tajnik za politička pitanja, ipak optimistički dodaje: "Predstojeća financijska i ekonomska kriza mogu zasjeniti Veliku recesiju iz 2008. Trenutno je međunarodna suradnja, nažalost, daleko od idealne. Ipak, u svakoj zemlji postoji mnogo primjera snage ljudskog duha. To daje razlog za nadu i optimizam da će se ljudi diljem svijeta moći nositi s ovim nevjerojatnim izazovom", izjavio je Burns.

Naravno, osim racionalnih analiza i predviđanja, tu su i uvijek prisutne teorije urote vezane uz novi svjetski poredak, novu normalu i novu sutrašnjicu u postkorona vremenu. Internet ih je pun, a ima ih čak i na web-stranici UN-a! Konačno, posljedice u svakodnevici najviše osjeća "običan čovjek", na što se u jednom od izdanja Storybooka osvrnuo i Bojan Mandić naglasivši: "U povijesti čovječanstva 2020. zauvijek će biti upisana kao godina u kojoj je globalna izolacija zbog pandemije virusa COVID-19 dala ljudima vremena za razmišljanje, preispitivanje prioriteta i definiranja novih/starih vrijednosti - od važnosti obitelji i funkcionalne lokalne zajednice preko potrebe za boljim zdravstvom do zaštite budućih generacija... Pandemija je minimalizirala utjecaj celebrity kulture, redefinirala pojam influencera, vratila na scenu stručnjake u svim područjima, postavila znanost u središte te donijela ujedinjenu podršku običnim ljudima - zdravstvenim radnicima, tetama u trgovinama, vozačima, tim svakodnevnim junacima koji su održavali život mogućim u nepredviđenim i nepoznatim uvjetima. Znatno je povećana usredotočenost potrošača na kvalitetu života, na proizvode i usluge koji pridonose razvoju i održivosti pojedinca, društva i prirodnih resursa", naveo je Mandić.

Ako je sve to, o čemu priča Mandić, svojevrsni uvod u neko buduće novo doba, makako se ono precizno zvalo, prilagodba na novonastale okolnosti je neizbježna i iz nje treba izvući maksimum. Između ostalog, kružna ekonomija i zaštita prirode, uza sve veću svjesnost o negativnim posljedicama klimatskih promjena, postaju naša nova svakodnevica koja se, uz primjerenu upotrebu tehnologije, ubrzano pretvara u jednu vrstu humanističkog novog svjetskog poretka u čijem je središtu dobrobit čovjeka, njegovo zdravlje, i u konačnici, opstanak civilizacije u kojoj se isplati živjeti i raditi. I tko da onda protiv takvog NWO-a ima nešto protiv...?

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Nestašica hrane
Lucas Leiroz de Almeida, znanstveni suradnik međunarodnog prava na Federalnom sveučilištu u Riju de Janeiru, objavio je tekst koji bi sve nas trebao zabrinuti. Pandemija neće odnijeti samo brojne ljudske živote nego će imati i nesagledive društvene posljedice. Upravo stoga vijesti o katastrofi postaju sve više zastrašujuće i alarmantnije. “Kriza će zahvatiti sve sektore društva, naštetiti politici, gospodarstvu, obrazovanju i svim granama civiliziranog društva. Međutim, ono što je najznačajnije jest utjecaj koji će imati na najosnovniji faktor ljudskog života - hranu. Bez sumnje će doći do globalne krize u proizvodnji i opskrbi hranom”, istaknuo je Leiroz de Almeida. A na to su upozorili i čelnici Ujedinjenih naroda i Svjetske trgovinske organizacije.
Koronavirus nije samo promijenio živote i pokazao stvarnu razinu kompetentnosti ili nedostatka pojedinih vlada, već će u budućnosti dovesti i do tektonskih pomaka na svjetskoj pozornici...
NICHOLAS BURNS: U svakoj zemlji postoji mnogo primjera snage ljudskog duha. To daje razlog za nadu da će se ljudi diljem svijeta moći nositi s ovim nevjerojatnim izazovom...

DENIS AVDAGIĆ

Treba nam svima više suradnje

 

Kad se pogleda šira slika, dublje konotacije i pozadina cijele situacije s aktualnom pandemijom, je li tzv. nova normalnost koja nam je nametnuta zapravo početak sada stvarne, a ne samo teorijske uspostave novog svjetskog poretka u postkorona dobu, ne nužno u negativnom smislu, naprotiv, pitali smo Denisa Avdagića, političkog analitičara u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija) iz Zagreba.

NJEMAČKO-FRANCUSKI UTJECAJ?

- Dobro je otvarati takvu temu. Ljudi su zabrinuti, svijet se nevjerojatnom brzinom promijenio, postoji konfuzna količina informacija, stavovi stručnjaka često se mijenjaju. Naravno da takva zbrka potiče brojna pitanja. Svi imamo promijenjen život, primjerice, bilo da putujemo javnim prijevozom, bilo da idemo u trgovine, maske postaju naša svakodnevica, iako nitko od nas u ovo vrijeme prošle godine nije ni pomišljao na maske i njihovu nabavu, one su sada dio našeg života. S druge strane, naša temeljna prava nisu dirana, život se i dalje odvija, u, kako je sad već uvriježeno spomenuti, novoj normalnosti.



Ne smatram da nam se sprema promjena u svjetskom poretku, dapače, u mjesecima iza nas ne pokazuju se ni naznake stvaranja posve drukčijeg svijeta u smislu njegova uređenja. Jasno je da stvari nikada više neće biti posve iste, bez obzira na to kako i kada će završiti koronakriza, jer smo i kao društva i pojedinci puno naučili, ali te promjene ne vode prema brzom i drastičnom mijenjanju načina na koji funkcioniramo kako globalno tako i na razinama kontinenata, našeg EU-a ili na državnim razinama. Ne želim podcjenjivati ovu virusnu ugrozu, međutim, ona nije takva da bi se naš svijet temeljito promijenio, nabolje ili na lošije.

Ukupno uzevši, koliko o Macronu i Merkel, odnosno o utjecaju Francuske i Njemačke, ovisi budućnost Europske unije?

- Ujedinjena Europa već duže traži svoje novo mjesto u međunarodnim međuodnosima, a to prije svega ovisi o tomu koliko je snažan sam EU. Naravno da su okosnica Unije Berlin i Pariz, i da se u svim metropolama pomno iščitava i sluša što se govori u Francuskoj i Njemačkoj. Opet, te dvije zemlje i njihovi čelnici, Macron i Merkel, nisu jedine s utjecajem, niti EU tako funkcionira. Zemlje članice zadržale su goleme kolače suvereniteta te šefovi država i vlada oko svega bitnoga za funkcioniranje Unije moraju postići manje-više kompromis. Zbog toga bih rekao da EU ima više onih koji su primus inter pares, vođe koje jasno prepoznajemo ali koji ne donose samostalne odluke. Težina onoga što govori njemačka kancelarka ili francuski predsjednik realno je veća nego drugih članova Europskog vijeća, a opet, kada gledamo i recentniju povijest Unije, vidljivo je da odluke, one važnije, ne idu glatko te da stvari mogu itekako ići drugim smjerom od onoga što bismo očekivali slušajući najviđenije čelnike država članica. Europska unija se mijenjala sporo i jednako kao što ne vidim da će doći do velikih promjena u načinu kako funkcionira svijet, ne vidim to ni u slučaju našeg EU-a. Bilo bi dobro da Unija postane fleksibilnija, operativnija, ali, kao što sam već rekao, zemlje članice zadržale su suverenitet u velikoj mjeri i teško će se toga odricati.

TRUMPOVA IZNENAĐENJA

Što se EU-a inače tiče, golemi problemi izazvani pandemijom i dalje su dominantni, ali pred EU-om su i drugi izazovi, poput Brexita, migracija (tiče se i RH), problem Turske, sada i Bjelorusije... Kako sve to prebroditi, bez dodatnih dramatičnih poremećaja i problema?

- Treba nam svima što više suradnje. EU mora nastupati što je više moguće kao blok, ali i u tome moramo imati mjeru. Brexit je posljedica odluke Ujedinjenog Kraljevstva, oni su jednom nogom izišli, a drugom su ostali čvrsto ukotvljeni u Uniji, teško je očekivati veća popuštanja i blefiranja te vrste neće proći. Ako odluče riskirati, treba znati da je EU danas spreman na taj krajnji tvrdi izlazak, štetu ćemo snositi s obje strane La Manchea, no, kao u svemu što se događalo oko Brexita, i to će biti prije svega odluka Ujedinjenog Kraljevstva.

Migracije su druga tema, tu manjka spremnost i jasno određenje Unije, način kako funkcionira sustav azila nije učinkovit odgovor na taj izazov. Ono što je nedopustivo jest da zbog tromosti EU-a zarađuju krijumčari i kriminalci, a to je realnost. To je kritika koju Uniji mogu i moraju iznositi građani, koji zbog svega toga snose štetu, a takvih imamo u Hrvatskoj u pograničnim područjima, ali pod pritiskom su i građani izvan EU-a, primjerice, u Unsko-sanskom kantonu u BiH, u kojem je život građana promijenjen na lošije zbog neizdrživo velikog migrantskog vala, a pri tomu pomoć i smještaj migrantima financiraju IOM i Unija, financirajući servisne stanice za ilegalne prelaske granice Europske unije.

Oko Bjelorusije EU ima jasan stav, no kompleksna relacija Turske s Ciprom i Grčkom velik je izazov zbog kojeg se komplicira, za sad ciparskim uvjetovanjem, i odnos prema Turskoj. Tu će trebati biti oprezan jer pomoć vlastitim članicama ne smije ići na štetu onih izvan kluba, taj put je prolazila i Hrvatska u odnosu sa Slovenijom. Drugim riječima, članice trebaju stajati jedna uz drugu, što se ipak ne smije iskorištavati na štetu susjeda i zemalja aspirantica za članstvo.

U širem političkom i geostrateškom kontekstu, nadolazeći izbori u SAD-u također su od velike važnosti ne samo za Ameriku nego i cijeli svijet. Trump ili Biden?

- Naravno, američki predsjednički izbori su bez ikakve sumnje najvažniji izbori uopće. Nekada se govorilo kako je američki predsjednik "vođa slobodnog svijeta", no to je bilo prije svega vrijeme prije pada komunizma. To nipošto ne znači da je značenje uloge predsjednika SAD-a smanjeno, nego su se ukupni odnosi promijenili. Mišljenja sam da bi pobjeda Joea Bidena vratila na globalnu scenu onu Ameriku koju poznajemo otprije, iz mandata Baracka Obame. Trumpov mandat nam je donio puno iznenađenja, ne sumnjam da bi tako bilo i u slučaju da izbori i onaj drugi. Treba pritom napomenuti kako drastičnih promjena nije bilo, vjerujem da će tako i ostati. (D.J.)

PETAR KUREČIĆ

Pitanje je koji su dosezi EU-a realno mogući

 

Francuska vanjska i sigurnosna politika od velikih je europskih država tradicionalno najmanje ovisna o SAD-u i zauzima se za izgradnju jedinstvene europske sigurnosne i vanjske politike, što manje ovisne o vanjskim čimbenicima - kaže izv. prof. dr. sc. Petar Kurečić sa Sveučilišta Sjever, te dodaje:

- Predsjednik Macron nastavlja tu tradiciju. Zauzima se za multipolarizam, u kojem bi Europska unija, s Francuskom kao jednim od dva glavna predvodnika (uz Njemačku), trebala biti jedan od ključnih aktera, kao i za multilateralizam. Istodobno Francuska promiče svoje interese na Bliskom istoku i štiti svoju interesnu sferu u nekadašnjim kolonijama, u sjevernoj i središnjoj Africi, gdje je primjetna sve veća zabrinutost zbog snažnog jačanja ekonomskog i političkog utjecaja NR Kine.

RADNIČKA PRAVA

Uzimajući u obzir širu sliku, je li EU uopće sposobna riješavati nagomilane probleme...?

- Vanjska i sigurnosna politika EU-a je, zbog niza ograničenja, mnogih suprotstavljenih interesa, posebice velikih članica, nerazmjera interesa i sile velikih i malih članica, raznih regionalnih afiniteta i sigurnosnih briga pojedinih članica te vanjskopolitičkih orijentacija, vrlo često manje od zbroja svojih dijelova i pojedinačnih politika, a ne više. Pitanje je koji su njezini realno mogući dosezi. Pritom je soft power ono što čini pozitivnu razliku, ali je u hard power EU izuzetno slab. Važno je da EU, koliko god je to moguće, ima zajedničke stavove prema vanjskim i transnacionalnim problemima (Rusija, Bjelorusija, zapadni Balkan, Izrael - Palestina, ilegalne migracije itd.), pri čemu je o nekim pitanjima (npr. prihvat migranata) izuzetno teško postići slaganje i odluke o tome donose se preglasavanjem, a ne konsenzusom.

U širem političkom i geostrateškom kontekstu, mnogi analitičari posebno naglašavaju globalnu, a ne samo američku važnost nadolazećih izbora u SAD-u, pri čemu bi eventualna pobjeda Joea Bidena značila vjetar u leđa stvarnom novom svjetskom poretku (NSP), s moći koncentriranom u rukama elitističke skupine milijardera i Wall Streeta. Koliko su te i takve prognoze utemeljene? Nije li Donald Trump sinonim za NSP, odnosno bar za nove svjetske odnose?

- Jedini milijarder koji je predsjednički kandidat u SAD-u i predsjednik je Donald Trump. Iluzija da bi se milijarder mogao boriti za prava radnika, a protiv "novog svjetskog poretka" bila bi smiješna da nije tragična. Demokratska stranka napravila je golemu, povijesnu, pogrešku jer je premalo vodila računa o pravima radnika, no sada s Bidenom, čini se, imaju veće šanse, čemu svakako pogoduje i katastrofalan odgovor Trumpove administracije na koronakrizu. S Trumpom ili bez njega nakon izbora protekcionizam će nastaviti jačati jer je globalizacija proizvodnje i trgovine robom, čini se, dosegla svoje limite. Također se može očekivati spor povratak, na primjer, međunarodnih putovanja i turizma (izvoz usluga), što također smanjuje globalizaciju. Velikom dijelu elektorata u državama Zapada nije prihvatljivo da cijele industrijske grane na Zapadu propadaju zbog jeftine, često nelojalne, konkurencije s Dalekog istoka, ponajviše iz NR Kine. Međutim, Trumpov odgovor na to bio je pogrešan. Paradoks cijele situacije s koronakrizom je da bi bez nje i lošeg odgovora na nju Trump gotovo sigurno ponovno dobio izbore, a ovako mu realno prijeti poraz, iako je sve još otvoreno.

Ostao Trump u Bijeloj kući ili ne, upravo će koronakriza ubrzati protekcionizam i oslanjanje na domaće industrije, posebno strateške, te će i u slučaju da Trump izgubi izbore, Bidenu biti vrlo teško dovesti stvari "na staro", čak i ako to bude htio.

OŽIVLJEN RASIZAM

U svom tekstu za Wall Street Journal početkom travnja bivši američki državni tajnik Henry Kissinger jasno kaže da će sve i dalje počivati na ekonomskoj snazi i mogućnosti brze preobrazbe i prilagodbe novim, postkorona okolnostima...?

- SAD je postao previše ovisan o NR Kini, kao i dobar dio svijeta inače, odrekao se mnogih strateških industrija. Ulaganja u infrastrukturu i zdravstvo su premalena, socijalne razlike rastu, a Trump je u mainstream diskurs uspio vratiti i rasizam, nakon desetljeća društvenih osuda i ostracizma prema njemu, doduše, uvijek prisutnom, posebno u ekonomskom položaju većine nebijelaca.

Trump se može smatrati simbolom svijeta nakon vrhunca globalizacije, a možda je to i budući "novi novi svjetski poredak". Ključno je da Trump ovaj poredak nije sposoban poboljšati, nego ga samo odvesti unatrag, pri čemu je, na primjer, protivljenje borbi protiv klimatskih promjena možda i najveći uteg. Treba mu, međutim, svakako odati priznanje što je smanjio ilegalnu imigraciju, nije započinjao nove ratove i veće vojne intervencije. Prirodno je da u takvim okolnostima Europa traži svoje novo mjesto, jer je okružena trima asertivnim velikim silama, SAD-om, Kinom i Rusijom, čiji se međusobni interesi prelamaju u Europi i u Euroaziji općenito. Njemačka zbog svoje povijesne "krivnje" (koja će uvijek "biti tu", iako je o tome već bespredmetno razgovarati) i dalje Francuskoj često prepušta vodeću ulogu u inicijativama i to partnerstvo stup je EU-a, danas ponovno jednako važno kao u prva dva desetljeća postojanja prethodnica EU-a, prije prvih proširenja.

Koliko vidimo i čujemo u Europi se Macron najviše zauzima za novi EU, nove odnose, čak bi se moglo reći, novi europski poredak, a tu je i Brexit, odnosno EU bez Ujedinjenog kraljevstva...?

- Brexit je svakako nova prilika za EU, koji se ne treba ustručavati ojačati svoje središnje funkcije. U tome smislu treba promatrati i inicijative predsjednika Macrona i nove odnose u Europi, pri čemu riječ "poredak" treba shvaćati "meko", više u smislu "soft power", kojim EU obiluje. Možemo očekivati daljnje jačanje francusko-njemačke osovine, uz potporu pojedinih članica sa zapada Europe, daljnju suradnju proširene Višegradske skupine i nepovezano djelovanje južnih članica, opterećenih vlastitim ekonomskim problemima i migracijama, te "štedljive članice" usmjerene na očuvanje vlastitih financijskih resursa. To bi ujedno bili i "labavi blokovi" EU-a bliske budućnosti. (D.J.)

Možda ste propustili...

STELLA KYRIAKIDES POVJERENICA EK-a ZA ZDRAVLJE I SIGURNOST HRANE

Aplikacije će pomoći da prekinemo lance prijenosa zaraze

PROF. DR. SC. DARKO DUKOVSKI, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI

Opasno je sadašnje stanje prihvatiti kao normalno

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

MUZEJ SLAVONIJE: PRIČA O HERMANNU WEISSMANU

Ostavština za budućnost
i poučak za sadašnjost

2

DR. SC. PERO MALDINI, POLITOLOG I SVEUČILIŠNI PROFESOR IZ DUBROVNIKA

Premijer Plenković je s razlogom
zabrinut zbog pitanja sigurnosti

3

DESTABILIZACIJA SIGURNOSTI (I)

Svako relativiziranje nasilja je opasno