Objavljeno 25. rujna, 2020.
Često bi se suvlasnicima dugoročno više isplatilo zamijeniti staro dizalo novim
Kada u zgradi s dva dizala mjesečno iz pričuve odlazi 1000 kuna za njihov servis, pa onda još najmanje toliko za otklanjanje "sitnih" kvarova, znak je to suvlasnicima da razmisle o zamjeni sustava. No u Osijeku se na to odlučju rijetki iako je većina dizala starija od 30 godina. Razlog - očekivano - nedostatak novca i sloge među suvlasnicima.
U Zavodu za stanovanje, koji je upravitelj 80 posto stambenih zgrada u Osijeku, objašnjavaju kako ljudi sve više s nelagodom ulaze u dizala, bez obzira na to što se ona, prema zakonskim obvezama, redovito servisiraju. Kako i ne kada se prečesto događa da u dizalima netko ostane zaglavljen ili da se ono ne može koristiti zbog čekanja na popravak, što je velik problem u zgradama s više od četiri kata.
"U svakodnevnom životu većina stanara i osoba koje se koriste dizalima, o njima znaju onoliko koliko vide. Činjenica je da je najveći broj postojećih dizala ugrađenih u stambene zgrade star između trideset i četrdeset godina, pa ono što se vidi i nije reprezentativno i ne iznenađuje da mnogi s nelagodom ulaze u dizala, pretpostavljajući da ta vožnja krije i neke rizike", objašnjavaju iz osječkog Zavoda za stanovanje te dodaju kako je osiguravanje sigurnosti dizala definirano Pravilnikom o sigurnosti dizala, koji se primjenjuje od 8. svibnja 2010. i kojim su detaljno propisane obveze suvlasnika dizala.
Tako su za dizala odgovorni suvlasnici zgrade, a Pravilnik ih obvezuje da se brinu o sigurnoj uporabi i redovitom održavanju dizala te spašavanju osoba iz dizala. To je u stvarnosti velik financijski zalogaj za pričuvu, no nije trošak koji se ikako može izbjeći. Naime, postoje točne upute koje definiraju servisiranje i godišnje preglede.
"Pravilnik propisuje da je vlasnik dužan jednom godišnje osigurati redovit pregled dizala, u kojem mora sudjelovati održavatelj dizala. Održavanje u zgradama pod našim upravljanjem podrazumijeva servis jednom mjesečno, koji se povjerava isključivo ovlaštenim organizacijama, koje imaju stvarnu i pravnu odgovornost. Ako se pri održavanju utvrde nepravilnosti koje mogu dovesti do opasnog pogonskog stanja, dizalo se mora staviti izvan uporabe dok se one ne uklone. Vlasnik ne smije mijenjati ovlaštenu organizaciju dok god nisu otklonjeni svi nedostatci za koje je ona propisala rok za otklanjanje i ona mora i utvrditi jesu li oni u roku otklonjeni. Kada je pak u pitanju godišnji pregled, njega obavlja ovlaštena organizacija, drukčija od one koja obavlja redoviti, mjesečni servis. Nakon godišnjeg pregleda dizalo može dobiti tri ocjene - ispravno, uvjetno ispravno i neuvjetno. Ocjena da je uvjetno ispravno znači kako je riječ o manjim kvarovima, koji se lako mogu otkloniti, a kod neuvjetnih se radi o ozbiljnijim kvarovima, koji često zahtijevaju i zamjenu dijelova, koje je pak potrebno naručiti i čekati. U svakom slučaju, bez obzira na trošak, suvlasnici su dužni platiti popravak dizala te se njime ne smiju koristiti, radi vlastite sigurnosti, sve dok popravci ne budu gotovi", objašnjavaju iz Zavoda te napominju kako se je vlasnik dizala, odnosno suvlasnici kada je riječ o zgradama, dužan brinuti i o izvanrednim pregledima dizala u slučaju nastanka osnovnih promjena na dizalu i stavljanju dizala u uporabu nakon nezgode.
“Ako vlasnici dizala ne osiguraju uvjete za normalno funkcioniranje i održavanje dizala, mogu snositi sve eventualne posljedice. Valja napomenuti kako oni tu odgovornost preuzimaju u trenutku otkupa stanova i kako je ona neizbježna. Tako zakonski propisi predviđaju sankcije za neispunjavanje obveza, ali sankcije nikad ne mogu nadomjestiti posljedice, osobito kada je u pitanju ljudski život. Ističemo, dizala je nužno održavati i zbog još jednog razloga - osim stanara njima se koriste i oni koji nam dolaze pomoći i o čijoj pomoći katkada ovisi naš život, poput Hitne pomoći, vatrogasaca ili policije, kojima su viši katovi u velikim zgradama bez dizala velik izazov i ograničavajući faktor”, ističu iz Zavoda za stanovanje.
Ivana Solar
Najveće zapreke oko zamjene sustava
Iz Hrvatske udruge stanara i suvlasnika zgrada ističu i kako je nemogućnost da se svi suvlasnici suglase oko izmjene dizala, razlog zašto su dizala u stambenim zgradama sve starija. “Gotovo da ne postoji mogućnost da se svi u zgradama slože da se ide u investicijski zahvat ugradnje dizala. Za primjer se mogu uzeti suvlasnici iz prizemlja zgrada, kojima ‘ne treba dizalo’ i koji često blokiraju projekt. Ostalim suvlasnicima, na višim katovima, ostaje mogućnost da posebnim financijskim sredstvima investiraju u ugradnju dizala, što je pak preskupo. Ili stvaraju posebnu pričuvu na temelju uzajamne suglasnosti. Stanari iz prizemlja mogu zapriječiti ugradnju jedino ako se na taj način ometa normalno korištenje njihova posebnog dijela. Sprječavanje ugradnje dizala moguće je jedino ako se na taj način ozbiljno ugroze prava suvlasnika u prizemlju. Pravo na sudsku zaštitu imaju stanari u prizemlju, ali i oni kojima se sprječava pravo na ugradnju dizala bez valjanih razloga. Prije nego što se pomisli o zakonitom rješavanju problema uz pomoć pravosuđa, dobro je promisliti o sudbini starih, nemoćnih i invalida”, kažu iz Udruge.
ZAMJENA DIZALA STANARIMA PRESKUPA
Kvarovi dizala u nekim su slučajevima toliko česti da bi se suvlasnicima dugoročno više isplatilo zamijeniti stari sustav. No na to se u Osijeku, koliko je poznato, za sada još nije odlučila ni jedna stambena zgrada. Prije svega, zbog novca. Cijene dizala, istražili smo, variraju ovisno o izgledu zgrade, starosti i vrsti dizala, no ponajprije o tomu postoji li već okno u stambenom ulazu ili se ono tek treba napraviti. U svakom slučaju, prosječna cijena malog dizala za koje već postoji okno kreće se oko 230 tisuća kuna (bez troškova demontaže starog dizala). Ako se okno tek treba napraviti, cijena je viša i iznosi oko 300.000 kuna. Za ugradnju dizala potrebno je prikupiti suglasnost svih stanara, osim u slučajevima zgrada s osobama manje pokretljivosti i invaliditetom, gdje je dovoljno prikupiti suglasnost 51 posto stanova. Nakon toga potrebno je dogovoriti i način financiranja troškova ugradnje.