Osijek
KAD TI GLUTEN ZAGORČAVA ŽIVOT

Osam od deset oboljelih ne zna da ima celijakiju
Objavljeno 23. travnja, 2024.
Udruga CeliVita razvila registar bezglutenskih proizvoda i kontinuirano ga puni
Celijakija je kronična autoimuna bolest koja se javlja u genetski predisponiranih osoba. Jedna je to od definicija ove bolesti, koju bismo pojednostavljeno mogli opisati i kao nepodnošljivost organizma na gluten, bjelančevinu koje ima u žitaricama (pšenici, raži, ječmu). Osim toga celijakija je jedna od najčešćih bolesti probavnog sustava.

O toj bolesti, kako se nose s njom i nerazumijevanju okoline, ali i izazovima govori pet hrabrih žena. One ili članovi njihovih obitelji boluju od te bolesti, a naše sugovornice nude rješenja. Upoznali smo ih nedavno na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, gdje je održan okrugli stol Žitarice bez glutena.

Registar proizvoda


Ida Černohorski potpredsjednica je udruge CeliVita - Život s celijakijom, sa sjedištem u Zagrebu. "Naša udruga djeluje na području cijele Hrvatske. Skrbimo se za oboljele, dajemo im potrebna znanja i vještine nakon dobivanja dijagnoze, jer pridržavanje stroge prehrane bez glutena izuzetno je teško. Nažalost, oboljeli se ne mogu potpuno osloniti na deklaracije proizvoda, stoga smo razvili registar bezglutenskih proizvoda, koji se može vidjeti na adresi: bezglutena.celivita.hr. Takvih je proizvoda oko 900, i to je baza koja se kontinuirano puni", kaže Černohorski.

Izazovi u odabiru namirnica otežavaju pripremu hrane, posebice u institucionalnim kuhinjama. Zato su djeca koja imaju dijagnozu celijakije često zakinuta za bezglutenski obrok u školi, vrtiću ili u studentskim menzama, što posredno utječe na njihovo pridržavanje stroge prehrane, ali i na njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Ako se bolesnici ne pridržavaju stroge prehrane, može doći do ozbiljnih komplikacija, upozorava naša sugovornica.

- Celijakija je velik javnozdravstveni problem. Statistike kažu da jedan posto populacije ima celijakiju, ali osam pa čak i devet osoba od deset oboljelih uopće ne zna da ima tu bolest. Dakle, tih jedan posto vrh je ledenog brijega, stoga je to vrlo neprepoznata bolest. Mi kao udruga skrbimo za se oboljele i zagovaramo pred tijelima javne vlasti da se sustavno dogode neke promjene. Primjerice, pitanje prehrane reflektira se na uključivost djece u njihovim sredinama, školama i vrtićima. To nastojimo promijeniti jer to je bitno ne samo za fizičko nego i za mentalno zdravlje te djece. Cilj je da se ona osjećaju ugodno i sigurno s tom bolesti, a ne isključeno - naglašava Černohorski.


Dodaje da je riječ o djeci s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Valja paziti i na materijale koji se koriste u školi i vrtiću, jer neki od materijala s kojima djeca rade imaju gluten.

- Primjerice, ako uzmete plastelin s glutenom, a dijete nakon rada s tim plastelinom stavi ruke u usta, može imati problema. Problem je i organiziranje izleta. Moja je kći, koja boluje od celijakije, nedavno bila na izletu na jednom OPG-u gdje se nalazi mlin koji melje brašno, a ona je stajala 200 metara od tog mjesta. Inhalacijom tog brašna ona udiše gluten. Ukratko, dosta je izazova, a najviše ih proizlazi iz toga da je gluten posvuda, skriven je, ne možemo se osloniti na deklaracije, a problem je i inkluzivna praksa u našim odgojno-obrazovnim ustanovama - zaključuje Černohorski.

Bolest je teško prepoznati


Pedijatrica Vlatka Konjik, dr. med, iz Kliničkog bolničkog centra Osijek, upozorava na sve veći broj male djece koja obolijevaju od te bolesti.

- Celijakija je definitivno javnozdravsteni problem. Od jedan do dva posto ljudi ima tu dijagnozu i ona utječe na naš cjelokupni život. Bolest je teško prepoznati, a kao pedijatrica mogu reći da je sve manje djece koja su mala, mršava i zaostaju u razvoju, imaju izraženi trbuščić, što je tipično za tu bolest. Međutim, klinička slika može biti blaga te je pripisujemo nekim drugim simptomima i bolestima. Ova se bolest može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, kod osoba koje jedu gluten ili kod osoba koje imaju predispoziciju. Takve osobe moraju se strogo pridržavati propisane prehrane, i to doživotno. To je moguće, ali je izuzetno zahtjevno, posebice kod male djece. Kao pedijatar objašnjavam roditeljima zbog čega je to jako važno. U posljednjih nekoliko godina bilježimo 50 pacijenata dječje dobi iz Osijeka i Slavonije. Smatram da je to velik broj - ističe pedijatrica Konjik.

Ines Kuretić tehnologinja je u tvrtki Ekos Cakes iz Varaždina, koja se, između ostalog, bavi proizvodnjom bezglutenskih proizvoda.


- Imamo bezglutenski pogon u kojem smo započeli proizvodnju pekarskih proizvoda, a sada smo se preusmjerili na slastičarski asortiman. Radimo brownies, čupavce, mađarice bez glutena kao i bezglutenske torte. U početku, prije pet godina, tržište je bilo zainteresirano za naše proizvode, a sada se potražnja smanjuje. Naime, prije nekoliko godina u modi je bila bezglutenska dijeta, te su mnogi ljudi smatrali da će konzumacijom bezglutenske hrane smršavjeti. Međutim, ova je prehrana ponajprije namijenjena ljudima koji pate od celijakije, odnosno koji su osjetljivi na gluten. Nažalost, ne možemo cjenovno dostići izvozne proizvode koji su nam velika konkurencija - naglašava Kuretić.

Samo bez glutena



Dodaje da je jedan od problema bio naučiti radnike kako baratati bezglutenskim proizvodima, kako im pristupiti, kako se ponašati. "Kada su to usvojili, pojavio se problem cijene proizvoda, i tu, nažalost, ne možemo konkurirati izvoznim. Radimo za kupce iz Hrvatske, a tijekom sezone proizvodimo i za hotele na Jadranu", zaključuje Kuretić.

Još se jedna tvrtka bavi proizvodnjom proizvoda bez glutena. To je Šapica iz Slatine, a njezina vlasnica i direktorica Alenka Butorac kaže: "Proizvodimo tjesteninu, pecivo i kolače bez glutena. Pioniri smo takve proizvodnje u Hrvatskoj, uskoro će biti deset godina kako smo krenuli u taj posao. Primarna su nam proizvodnja suhi kolači, ali proizvodimo i mlince, rezance, tjesteninu i kolače. Naša je misija da ti kolači budu što sličniji glutenskim kolačima, jer naš je krajnji kupac navikao na neke okuse. Kada osoba sazna za dijagnozu celijakije, to je šok za cijelu obitelj, stoga nam je bitno da okusi hrane budu slični. Naša tvrtka ima proizvodnju u Slatini, a proizvode prodajemo u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Metkoviću, u trgovinama zdrave hrane i trgovinama s domaćim proizvodima", kaže Butorac.

Josipa Vrdoljak vlasnica je pizzerije Loresa. "Naša je kompletna ponuda bez glutena, prilagođena celijakičarima, alergičarima i drugim osobama kojima smeta gluten.

Interes konzumenata je velik, imamo i catering. S poslom smo počeli 2020. godine, a prošle smo godine postali pizzerija. I sama bolujem od celijakije i, kamo god idem, nosim sa sobom hranu. U dogovoru sa suprugom odlučili smo nuditi bezglutensku hranu i za sada smo zadovoljni interesom kupaca i potražnjom za našim proizvodima. No uvijek može bolje, stoga planiramo obogatiti ponudu", kaže Vrdoljak. Da mogu unaprijediti posao, potvrđuje i podatak da su iz Čepina došli u Osijek, a traže ih i u Zagrebu.

Vesna Latinović
JOKIĆ: PRIPREMAMO I RADIONICE
Sudinice okruglog stola okupila je prof. dr. sc. Stela Jokić, prodeknica za promidžbu i suradnju s gospodarstvom na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu. “Okrugli stol Žitarice bez glutena prva je aktivnost koja je organizirana u sklopu Mjeseca na bazi žitarica, a pripremamo i različite radionice o toj temi. Svaka od panelistica okruglog stola ima doticaj s glutenom i bezglutenskim proizvodima. Svjesni smo da ljudi danas imaju sve više problema s glutenom i ne zna se točan broj proizvoda deklariranih kao bezglutenski. Naglasak je na problemima koje imaju ljudi s unosom glutena, problemima u proizvodnji bezglutenskih proizvoda, kao i na medicinskom aspektu, odnosno što se događa kod ljudi pate od celijakije”, zaključila je prodekanica Jokić.

Možda ste propustili...