Schweppesom s malo limuna i nekoliko kapi džina 83-godišnja korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Osijek Silva Mlakar prije 20 dana, kaže, proslavila je svoju slobodu. Naime, 30. srpnja korisnicima domova za starije ponovno je omogućen nesmetan izlazak iz ustanove, što je Mlakar jedva dočekala i prvo je odjurila u prodavaonicu i na glavnu tržnicu.

- Pokupovala sam sve što volim jesti i piti. U veliku torbu stavila sam sve moguće vrste salata, rajčicu i štošta drugo. Obožavam sama birati povrće i voće i konačno sam to dočekala, a napravila sam i jakobove kapice – ispričala nam je u svojoj sobi, okružena slikama koje sama stvara. Iako bi se prema tim izjavama stekao dojam da su korisnici u vrijeme lockdowna bili osuđeni samo na ono što dobiju u Domu, to je daleko od istine. Svjesna da je mogla i tada naručiti što želi i osoblje bi joj to donijelo, Mlakar kaže kako je posvema drugo kad svojim očima vidi što želi kupiti i sama to odabere. Priznaje da joj dozvola boravka isključivo u dvorištu nije ništa značila, jer je bila željna odlaska na ulicu i čim je dozvola za to stupila na snagu, ispunila je višemjesečnu želju. I sad, priznaje, ne razmišlja o koronavirusu. U autobusu ima zaštitnu masku i drži razmak, a smatra da je jednako ugrožena kao i oni iz njezine generacije koji su cijelo vrijeme neometano hodali ulicama.

- Ako se međusobno nisu zarazili, vjerojatno ni mi u Domu ne bismo zarazili jedni druge. No pravila se moraju poštovati, a ako nas sada, u jesen, opet zatvore, bit će mi lakše, jer znam što me čeka - priča ta svestrana 83-godišnjakinja.

Slično razmišlja i osam godina starija Kata Plećaš, koja je odmah nakon izlaska iz Doma otišla na tortu u slastičarnicu, a prvu nedjelju na ručak svojoj obitelji. Odmah je, kaže, kupila i razne kreme te gelove za tuširanje, a nije mogla dočekati bojenje kose, koje je propustila samo tijekom lockdowna.

- Iskreno, ta su tri mjeseca izolacije djelovala psihički na nas, no istodobno nikada nismo osjetili da nam nešto materijalno nedostaje. Sad, doduše, nemamo ni ples ni putovanja, no vjerujem da će sve ovo proći i da ćemo se vratiti na staro - poručuje ta vitalna 91-godišnjakinja, koju smo zatekli u društvu 76-godišnje Marije Bite, koja je, priznaje, smatrala da će istoga dana s popuštanjem mjera svi pohrliti na ulice, no to se nije dogodilo. Ipak, nestrpljivo je dočekala i prvu "postkorona kavu" s djecom i unučadi te prvu šetnju gradom. Iznenadila se, ističe, uvidjevši da baš i nije u očekivanoj kondiciji.

- Svi smo bili malo izgubljeni, pa i ja sama. Ne sumnjam da će nas ponovno zatvoriti, no što god tko rekao, sretni smo što koronavirus nije ušao u Dom. Možemo za to zahvaliti ravnatelju i osoblju, koji su nas dobro čuvali, a sad je na nama da se i sami pazimo - zaključuje Bite.

I doista, kako kaže i sam ravnatelj Vjekoslav Ćurić, odgovornost je sada ponajprije na korisnicima, no ni izlasci ne podrazumijevaju potpuno opuštanje. Naime, u slučaju višednevnog izbivanja nužno je testiranje nakon povratka pa potom i samoizolacija, a odlazak u grad ili obitelji na nekoliko sati je bez ograničenja.

- Moram pohvaliti korisnike jer su bili razumni. Bude li epidemiološka slika loša, morat ćemo ponovo uvesti ograničenja, ali ne bih volio da do toga dođe. Nije lako biti u četiri zida, a oni su to izdržali - kaže ravnatelj Ćurić, objašnjavajući da je od 30. srpnja ponovo omogućen prijam novih korisnika te se od tada do danas u dom na Drinsku doselilo njih petero. Još uvijek nema posjeta obitelji unutar Doma, ulazak je omogućen samo serviserima i nužnim službama. Ono što ga najviše raduje činjenica je da se nitko od korisnika ili osoblja nije zarazio koronavirusom. Da bi i nadalje bilo tako, ističe, potrebno je činiti sve za očuvanje zdravlja. Ipak, ništa nije mjerljivo sa srećom korisnika, koji su na svojoj koži iskusili uzrečicu da je zabranjeno voće najslađe, pa su nestrpljivo čekali i dočekali da se ponovno osjećaju poput svih drugih sugrađana - samostalno i slobodno.