Piše: Nikola KUČAR

Jedna od prvih knjiga koje sam pročitao u dahu, dakle nisam ju ispuštao iz ruku dok nisam završio, bila je "Hi Fi" Nicka Hornbyja. Da, dobro sam napisao. Iako se knjiga u originalu zove "High Fidelity", naš prijevod imao je skraćenu verziju. Gledam ju, listam i ponovno iščitavam dok pišem ovaj tekst, tražeći citate kojima bih vam skrenuo pozornost već na početku ovog teksta.

"Ljudi se brinu što se klinci igraju oružjem i tinejdžeri gledaju nasilje na videu; plašimo se da će ih obuzeti nekakva kultura nasilja. Nikoga nije briga što klinci slušaju tisuće - doslovce tisuće - pjesama o slomljenim srcima i neuzvraćenoj ljubavi i boli i očaj i gubitku. Najnesretniji ljudi koje poznajem, što se romantike tiče, oni su koji najviše vole pop glazbu; ne znam je li pop glazba prouzročila ovu nesreću, ali znam da slušaju te tužne pjesme dulje nego što žive te nesretne živote."

Ako slučajno ne znate o čemu se u knjizi radi, priča je to o Robu, ovisniku o popularnoj glazbi i vlasniku posrnule prodavaonice gramofonskih ploča. Njegova djevojka, Laura, upravo ga je prevarila sa susjedom, a to je Robu donijelo i patnju, ali i olakšanje. Naposljetku, kako je mogao provesti život s nekim tko ne sluša kvalitetnu glazbu? Rob će utočište potražiti u društvu neobičnih kolega/prijatelja u njegovoj prodavaonici, koji beskrajno pričaju o omiljenim filmovima i najboljim epizodama serije "Kafić Uzdravlje".

Moje oduševljenje knjigom bilo je veliko, a u tim mojim kriznim godinama, početkom stoljeća, sigurno je bila i jedan od okidača zbog čega sam odlučio jedno razdoblje života raditi u prodavaonici ploča, koje su se tada zvale, tako barbarski nepoetski, CD shopovi. Uglavnom, postoji i film, kod nas preveden "Dućan snova" iz istog razdoblja, u kojemu Roba glumi John Cusack, koji mi je bio grozan. Sve što sam obožavao u knjizi, Stephen Frears, inače redatelj filma, upropastio je. Jedna od stvari koja me je nervirala jest činjenica da je bio uvredljivo mizogin, no tako je to sa "starim" Hollywoodom, koji nije znao snimiti "romantičnu komediju za dečke, a da pritom ne vrijeđa svoju žensku publiku. Nisu se baš vremena promijenila. Cusack mi je bio užasan, na trenutke degutantno iritantan, pa sam odlučio kako ću izbjegavati sve naslove u kojima dotični glumi. Izdržao sam punih deset godina, sve do "Jacuzzi Expressa". Danas, kada malo razmislim, nije mi jasno zašto, u toj navali bijesa, nisam odlučio izbjegavati Frearsove filmove? Nije da sam s ignoriranjem Cusacka propustio neko remek-djelo sedme umjetnosti, no ni Frears nije imao nekih nezaboravnih uradaka. Uglavnom, film sam iznova pogledao prije dvije godina, u vrijeme kada se pojavila još jedna adaptacija Hornbyja "Glazbena ljubav". Ili je moja oštrica otupjela ili sam nekoć s razlogom bio mlad i bijesan, pa ću reći kako mi više nije baš toliko očajan, ali nije zaslužio više od jedva prolazne ocjene.

"Što je prvo bilo - glazba ili jad? Jesam li slušao glazbu jer sam bio jadan? Ili sam bio jadan jer sam slušao glazbu? Pretvaraju li vas sve te pjesme u melankoličnu osobu?"

Na Valentinovo, dakle prije nego što se civilizacija krenula urušavati, Hulu je izbacio cijelu sezonu - deset epizoda - serije "High Fidelity". Knjigu su za televiziju adaptirale Veronica West i Sarah Kucserka, a jedna od najboljih odluka bila je ona da Rob u ovoj verziji bude žena, koju je glumila Zoë Kravitz. Nažalost, nedavno je objavljena vijesti kako se neće snimati druga sezona, pa je to ujedno i povod ovom tekstu. Stoga, prije negoli ju zauvijek pojede kotač megaprodukcije ostalih platformi, kao što se to dogodilo s "Cirkusom", "Halt and Catch Fire", "Rectify" ili "Foodie Love" (NAJBOLJA SERIJA KOJU SAM GLEDAO OVE GODINE), pogledajte ovaj mali biser jer sutra će možda biti prekasno. Suosjećajna, slojevita, zabavna i zarazna, ova modernizirana verzija Hornbyjeve knjige nadilazi sve sterotipe iz filma, sipajući putem zarazni optimizam i mnoštvo, mnoštvo dobre glazbe.