Zastrašujuće uznemirujući, ali istovremeno i potresno osvješćujući dokumentarac “The Kingmaker” opominjujuća je priča o Imeldi Marcos koju je režirala Lauren Greenfield. Gledajući, danas 90-godišnju, Imeldu kako unatoč svim “životnim nedaćama” još uvijek ne odustaje od svoje uloge - majke svih Filipinaca - nisam se mogao oteti dojmu koliko je zapravo moćna vlast jednom kada je se dokopaš. A Imelda i njezin dragi Marcos u 21 godinu, koliko su bili na vlasti (1964. - 1985.) proglašeni su, čak su i evidentirani u Guinnessovoj knjizi rekorda, najvećim pljačkašima među vladarima. Procjena je da su “zamračili” između pet i deset milijardi dolara, a tijekom njihove vladavine više od 40 posto stanovništa živjelo je s dva dolara na dan. Stoga sam, kada kamera snima Imeldu dok sirotinji dijeli novac, a posebno je potresna scena u bolnici gdje oboljeloj djeci gura novčanice u ruke, ali ih istovremeno ne može pogledati jer joj se gade, pomislio kako je ta žena monstruozno divna. Jer možete ju proglasiti monstrumom bez zadrške, ali gledati, odnosno svjedočiti kako se se ona i cijela njezina obitelj doživljavaju - živeći u svijetu iluzija (ili, preciznije, laži) u kojemu je pohlepa za dominacijom nad ostatkom plebsa toliko snažna - uistinu zastrašuje. Stoga njezina rečenica “Percepija je stvarna, istina nije”, dok priča o Picassu i Michelangelu na zidovima svoje kuće ili o dijamantima u pelenama, oplakujući svoj progon iz domovine i život bez “prebijene pare”, bode poput istine koju nismo spremni podnijeti, svjesni činjenice da klasna borba nikada neće završiti, ili, ako se ikada i dogodi, bit će pogubna za kompletnu civilizaciju. Percepcija je subjektivna te upravo stoga podložna vrlo brzo prerasti u iluziju ili izmišljotinu, a toga je ponajviše svjesna upravo Imelda i njezina djeca, kći Imee i sin Bongbong, koji pokušava lažirati kompletnu povijest filipinskog naroda dok su bili na vlasti. I znate što je najstravičnije u cijeloj priči? Činjenica da zahvaljujući novcu, koji su ukrali upravo vlastitom narodu, to i uspijevaju.