Vezani članci
TEMA TJEDNA: NOVA GODINA, NOVA NADANJA - SUTRAŠNJICA POČINJE DANAS (I)
INTERVJU: JURE VUJIĆ
Počelo je u znakovitom "rasporedu" brojeva - 2020! Zanimljiva je to konstelacija koju će mnogi tumačiti i kroz kojekakve usudbene "poruke", uključujući i one astrološke. No, bilo kako god, od prvog siječnja 2020. ušli smo u završnu godinu drugog desetljeća 21. stoljeća. O toj "obljetničkoj" temi, kao i o svojevrsnoj inventuri dosadašnjih 19 godina, sadašnjosti u kojoj živimo i predviđanjima budućnosti, razgovarali smo s dr. sc. Velimirom Srićom, sveučilišnim profesorom s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
SVE JE “PAMETNO”
Po čemu ćemo pamtiti proteklih 19 godina, koje biste događaje u svijetu izdvojili kao najvažnije?
- Zamislimo da nam je prije deset godina netko rekao da će Trump postati presjednik SAD-a, Jeff Bezos biti najbogatiji čovjek na svijetu, a Velika Britanija mučiti se oko izlaska iz EU-a. Da će najveća svjetska transportna kompanija biti platforma bez vozila u svojem vlasništvu (Uber), da najveća tvrtka za osiguranje smještaja neće posjedovati ni jedan hotel, pa čak ni krevet (Airbnb), a najveći globalni trgovac neće imati nikakvih zaliha (Alibaba). Ne bismo mu povjerovali kao što nas ne bi uvjerio da ćemo telefonom iz ruke plaćati račune, snimati i uređivati slike i video, gledati TV program i film po želji i sve poslovne i privatne digitalne sadržaje besplatno pohranjivati "u oblaku". Što izdvojiti kao najvažnije? Nastavak populacijske eksplozije. Prije dvadeset godina bilo nas je šest milijardi, danas nas je 7,6 milijardi, od čega 55 % stanovništva živi u gradovima. Prije dvadeset godina osnovan je Google, a danas je život bez njega postao nezamisliv. Pada povjerenje u državu i političare. Prije dvadeset godina vjerovalo im je polovinu birača, danas oko 20 %. Slično je s poslovnim ljudima, crkvom, vjerom i nacijom. Pada povjerenje u sve institucije, pa i u obitelj jer se svaki treći brak raspada. Prije dvadeset godina 20 % djece rađalo se izvan braka, danas u Sloveniji 50 %, a na Islandu čak 70 %. Klimatske promjene postale su gorka realnost, pa su posljednje četiri godine najtoplije u novijoj povijesti. Jačanje nepovjerenja u demokraciju rađa bunt žutih prsluka u Parizu, nerede u Hong Kongu, pokrete poput #MeToo za sprečavanje nasilja nad ženama i #NeverAgain protiv oružja. Najtužniji trend je opći porast laži i medijske manipulacije, činjenica da su "fake news" i spremnost izgovaranja neistina u lice postale "novo normalno stanje".
Gledajući na planu tehničkog i tehnološkog razvoja, dojam je da su promjene bile nikad brže u povijesti civilizacije. Kako objasniti takav munjeviti napredak?
- Napredak je rezultat činjenice da su inovacije, posebno digitalne, postale glavni izvor uspjeha. Donijele su dominaciju pametnih telefona u obavljanju svih vrsta transakcija, ne samo u privatnoj i poslovnoj komunikaciji nego i pri plaćanju karata u avionima, vlakovima, autobusima i tramvajima, plaćanju poreza i komunalne naknade, ili pri kupnji kruha, kave iz automata, omiljenog sportskog prijenosa, filma i glazbe. Društvene mreže postale su ključni model komunikacije stvorivši goleme uštede u logistici i marketingu. Digitalizacija omogućava dijeljenje privatnih resursa poput automobila, vikendice, stana, kućanskih aparata i drugih uređaja. Ne samo da će se ljudi udružiti da umjesto s četiri automobila na posao odlaze samo jednim, nego cijeli kvartovi mogu organizirati razmjenu predmeta i stvari koje koriste u rijetkim prigodama, poput ljestvi, električnih pila, bušilica i sličnih alata.
I naši domovi postaju inteligentni i povezani. Senzori prate trošenje vode ili struje, bdiju nad našom sigurnošću, javljaju gdje su članovi porodice ili kućni ljubimci i upravljaju grijanjem i rasvjetom. Razvoj inteligentnih uređaja pomaže smanjiti zdravstvene rizike kroz rastući broj aplikacija, od mjerača pulsa, analizatora sastava krvi, mjerača krvnog tlaka, do pametnih tanjura koji broje kalorije i analiziraju sastav hrane. Razvijaju se sustavi za upravljanje korištenjem lijekova, koji prate podatke o terapijama i njihovoj djelotvornosti kod pacijenata.
Širi se korištenje online tečajeva na kojima se može, praktički besplatno, naučiti bilo što, od računarskih znanosti do povijesti, psihologije, astronomije ili kulinarstva. Svjedoci smo eksplozije interesa za obrazovne portale poput Coursere, s više od 25 milijuna studenata, ili tvrtke edX koja je plod suradnje sveučilišta MIT i Harvarda, s više od dvadeset milijuna korisnika. Digitalni novčanik postupno zamjenjuje gotovinu, kreditne kartice i tradicionalne oblike plaćanja. Sve to, zajedno s rastom primjene kriptovaluta poput Bitcoina, bitno utječe na djelovanje banaka, platni promet i druge financijske usluge. Nije teško zamisliti da Apple, Google i Amazon postanu najveće "banke" 21. stoljeća.
HRVATSKA SPOROST
Ne samo da se svijet promijenio nego i RH u proteklih 19 godina. Koje su to promjene koje smo doživjeli i preživjeli? Drugim riječima, što se dogodilo s Hrvatskom u posljednjih 19 godina?
- Svijet gazi u promjene čizmama od sedam milja, a mi, nažalost, trčkaramo u japankama. Proteklih dvadeset godina ekonomski smo zaostajali i društveno nazadovali. Istina, Hrvatska je ušla u EU, napravila temeljne demokratske reforme, donijela zakone i izgradila institucije, ali u njihovoj primjeni caruje mentalitet političke podobnosti, hrvatskog jala, korupcije, nepotizma i balkanske krčme.
Inače, ja volim Hrvatsku i u njoj živim po izboru, a ne po nuždi. Volim njezinu mladost i kreativnost, prirodne ljepote, sportski i umjetnički talent, njezino more i planine, ravnice i rijeke, nacionalne parkove, čisti zrak i kvalitetnu vodu. Volim njezinu moguću kvalitetu života, sigurnost, intrigantno kulinarstvo, kulturna čuda i inteligentne ljude.
Nažalost, za globalni uspjeh to nije dovoljno jer naši su glavni problemi u posljednja dva desetljeća ostali isti. Zločini privatizacije nisu sankcionirani. Socijalne razlike i dalje rastu. Uništili smo industriju, pa živimo od usluga i "iznajmljivanja".
Postali smo šoping-centar za prodaju strane robe. Naše ravnice mogle bi hraniti trećinu Europe, a zarasle su u korov. Kulturom dominira neukus i kič. Mediji su pristrani i zaglupljuju mase. U politici vlada negativna selekcija. Pravosuđe je sporo i izmanipulirano. Pred zakonima smo jednaki, ali ima jednakijih. Izostale su, ili kasne, reforme uprave, obrazovanja, zdravstva, mirovinskog sustava… Tržišna Hrvatska i dalje grca pod teretom proračunske Hrvatske jer smo zemlja preskupog rada, previsokih poreza, prevelike birokracije i prejake sive ekonomije. Mladi se iseljavaju, populacijski izumiremo, narod se straši i drži u pokornosti ideološkim temama i sukobima. Vlada pesimizam, cinizam i manjak samopouzdanja, što se sve češće pretvara u višak agresije. Ukratko, Hrvatska je još uvijek uspavana ljepotica koja čeka poljubac lijepog princa. Jedino je dva desetljeća starija i sve manje privlačna potencijalnim udavačima.
Gledajući iz pozicije nekakvog predviđanja, futurologije, jesmo li spremni za novi golemi iskorak prema budućnosti? I na kojem sve planu...?
- Izgleda da futurolozi opet ulaze u modu. Većina država priprema dugoročne strategije. Deutsche Post nedavno je objavio prognozu logističke industrije, a slične scenarije rade istraživači Rimskog kluba (čiji sam član), Hudson instituta i digitalnih korporacija poput Applea, Microsofta, IBM-a ili Googlea. Neki od tih scenarija vrve pesimizmom, dok su drugi optimistični.
Prije svega, budućnost ćemo imati ako svijet postane održiv. Trebaju nam dramatične promjene u vođenju gospodarstva, društva i svakodnevnog života. Uskoro bi svaka kuća trebala postati ne samo potrošač nego i proizvođač struje, koristeći energiju sunca. Uklanjanje otpada treba supstituirati koncept recikliranja. Treba smanjiti potrebu za prijevozom, a neracionalna individualna transportna sredstva zamijeniti efikasnim javnim sustavima.
Očekivano produženje života dovest će do velikog broja stogodišnjaka, a svi koji to budu željeli, neće ići u mirovinu. Klasične škole prestat će biti dominantni oblik usvajanja znanja i vještina. Spoj prirodne i umjetne inteligencije, učenje na daljinu i ekspertni sustavi omogućit će da ljudi ovladaju vještinama i znanjima u nekoliko mjeseci, a ne kroz desetljeća, kao u sadašnjem obrazovnom sustavu. To će dovesti do drastičnih promjena na tržištu rada. Mnogi poslovi će nestati, ili biti zamijenjeni uslužnim robotima. Istovremeno će se skratiti radni dan, pa će ljudima ostati više slobodnog vremena.
GLOBALNO,
ALI I LOKALNO
Može li globalizacija postati još izraženijom, masovnijom opcijom, i kakve su u takvom okviru mogućnosti tržišta, gospodarstva i biznisa?
- Poznati aforizam devedesetih glasio je: Misli globalno, a radi lokalno. Dvadeset godina poslije vrijedi: Misli globalno i radi globalno. Zato svakodnevno kupujemo proizvode iz Italije, Slovenije, Grčke, Izraela, Španjolske, Njemačke, SAD, Kine, Tajvana, Čilea, Bjelokosne Obale i još četrdesetak zemalja. Globalizacija u prvi plan stavlja sile zajedništva svjetskog tržišta i dovodi do medijske integracije. Digitalna revolucija i međunarodna trgovina izbrisale su prostorno-vremenske granice i svijet je postao "globalno selo". U njemu možemo izboriti bolje mjesto iskoristimo li našu sposobnost integriranja u tuđe kulture, našu sklonost učenju stranih jezika, našu fleksibilnost, činjenicu da smo spoj katolicizma i islama, aktivni partner romanskog i germanskog svijeta, dio austro-ugarskog imperija i raznih sveslavenskih pokreta. Ta izloženost stoljetnim utjecajima multikulturalnosti u sebi nosi golemi potencijal koji tek treba iskoristiti.
Valja nam biti globalisti, ali istodobno raditi na afirmaciji lokalne ekonomije i kulture. Hrvatska može biti "Kosovo" ili "Kalifornija" Europe, to ne ovisi o drugima, nego o nama, našoj viziji, strategiji, produktivnosti rada, kvaliteti države, znanstvenom i kulturnom nasljeđu koje treba oplemeniti i učiniti općepriznatim.
Kad se sve uzme u obzir, kako bi po vama glasila završna ocjena 19 proteklih godina 21. stoljeća, uz moguća očekivanja u idućih 30 godina, do 2050., koju mnogi uzimaju za ključnu točku u završnici započetih megapromjena u svijetu?
- Da parafraziram Churchilla, ovo nije početak kraja nego kraj početka velikih promjena. Iako je danas teško predviđati budućnost, siguran sam da će biti spektakularnija nego što očekujemo. Vrijedi o njoj razmišljati jer tamo ćemo provesti ostatak poslovnog i privatnog života. Tko o budućnosti ne brine, neće je niti imati.
Istraživanja pokazuju da će za petnaestak godina umjetna inteligencija prevladati ljudsku. Dobri primjeri su pametni automobil bez vozača, inteligentni hladnjak koji naručuje namirnice kad ih nestane, 3D pisač koji printa pizzu za ručak, bespilotna letjelica koja obavlja ratne operacije ili softver za obradu teksta koji popravlja pogreške, a usporedbom sadržaja preko interneta onemogućuje plagiranje.
Do 2050. humanoidni će roboti konkurirati za radna mjesta polovine zaposlenih. Već danas roboti zamjenjuju recepcionare u hotelima, službenike na šalterima banaka ili blagajnice u samoposluzi. U Japanu pripremaju vojsku robota koji će razgovarati s posjetiteljima Olimpijskih igara 2020. u Tokiju na 20 jezika i rješavati njihove probleme od snalaženja u prometu do poslovanja u banci ili dućanu.
Napretkom genetike ljudi će moći birati dužinu života, i to će dovesti do bitnih promjena ideje “ljudskosti” i “ljudskog društva”. Nestat će fizički ratovi, razvijat će se kibernetički ratovi. Učitelji, savjetnici, pomoćnici, možda i članovi vlade bit će također roboti, objektivni i nepotkupljivi, programirani da rade upravo ono što birači od njih očekuju. Već postoji kuhinjski robot Moley, koji priprema hranu po najboljim svjetskim receptima i na kraju sam opere suđe. Međunarodna organizacija za istraživanje i razvoj robotike tvrdi da će 2050. godine nogometna ekipa sastavljena od robota pobijediti tim koji te godine osvoji Svjetski kup. Koliko će takav svijet biti prihvatljiv za ljude? Tko doživi, vidjet će!
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
SEAD ALIĆ
Digitaliziramo našu svijest
Ponašamo se kao neodgovorni roditelji. Nemamo vremena igrati se i družiti sa svojom djecom, pa im kupujemo igračke. Svijet ljudskih odnosa postvario se do krajnjih granica. Usamljeno dijete gleda u sličice svog mobitela. Dijete zna kako mobitel funkcionira, pa pretpostavlja da bi i roditelji trebali ‘funkcionirati’.
Nije najsretnije reći da smo rasli s novim tehnologijama. Mijenjali se sigurno jesmo. No put kojim smo krenuli ne poštuje svoje putnike. Mi smo čestice u svemiru baza podataka. Big Data je biblija novog vremena. Ono ljudsko u nama se skutrilo i grije se na vatri riječi preostalih rijetkih ljudi. Prodali smo smisao za koji klik više na portalima i društvenim mrežama. Nepismenost je dobila novo opravdanje: Naslovi više ne moraju biti naslovi. To mogu biti započete rečenice čiji bi se smisao možda mogao otkriti ako kliknemo i otvorimo cijeli tekst.
Množina medija izaziva pojavu raznih medijskih virusa. Jedan od njih je krađa tekstova i fotografija. Besramno se preuzimaju tuđi uradci tako da nove generacije nemaju ni mogućnost povjerovati da se tako ne treba raditi.
Drugi virus rađa se u siromaštvu ljudske duše koja kastrira sve što bi se moglo razviti u medijski sadržaj i sve svodi na trivijalnost. Oskudnost medijskih sadržaja dovodi do riječnoga vira krajnje površnosti koji nas sve skupa uvlači u ponore u kojima nažalost - kraljuje glupost.
Intelektualni trač jedan je od suvremenih virusa medijskoga društva. U svojim zahtjevima da publici pruže prostor i argumente za navijanje, mediji intelektualce pretvaraju u linijske suce čija je svrha da eventualno daju do znanja kada se neki od kandidata nađe u zaleđu. U vrijeme izbora intelektualci su vračevi i babe Vange. Brane se idejom društvene odgovornosti i nužnošću sudjelovanja u političkom životu. Brane se starogrčkim stavom da su idioti oni koji se ne bave politikom. Ne vide nažalost koliko su dio mehanizma koji upravo uz njihovu pomoć dokida prostore intelektualnoga čina.
NULE I JEDINICE
Ako ne možemo biti ljudi (a sve je manje prostora za to), nudi nam se mogućnost da budemo navijači. Biti navijač znači nekritički prihvaćati glupost vlastitog političkog kandidata, lošu igru nogometnog kluba ili perverzije religijske hijerarhije. One navijene uistinu se teško može zaustaviti dok se njihov mehanizam ne izvrti do kraja.
Najgore od svega je to što nije riječ o metaforama kada se kaže da se cirkus preselio u parlamente ili da je navijanje zauzelo mjesto političke prosudbe. Riječ je o ozbiljnoj patologiji suvremenog medijima premreženog društva oskudne duhovnosti, a goleme potrebe za novim senzacijama.
Nismo digitalizirali samo medije. Mi digitaliziramo našu svijest. Ona sve češće svijet promatra u odnosima nule i jedinice. A tu se mora reći: Ako se pretvaranje ljudske duše, psihe, onoga što čovjeka čini čovjekom u nule i jedinice naziva napretkom, onda smo mi uistinu slijepci koji vide samo sjene na ekranima.
Tiskane novine će nestati jer će čekanje tiskanih novina postati iritantno za doba ishitrenih reakcija. Portali su ulazna vrata u prostore križnog puta tiskane riječi.
U doba množine odgovore za mase pružaju jedino mediji, religije i nacionalizmi (politički, sportski, ekonomski...). U temeljima njihove laži su hijerarhije koje se brinu o svojim piramidama i poput ‘revolucionarne’ hijerarhije - žrtvuju svoju djecu. Vrijeme za propitivanje mišljenja u doba množine nažalost još nije došlo.
Vremenu hijerarhija odgovaraju trenutne reakcije, navijačke strasti, nekritičnost, licemjerna odanost, potkupljivost i želja za slavom. Za sve te potrebe idealni su elektronički/digitalni mediji, odnosno mogućnost da gutenbergovska svijest kroz portale uđe u dimenziju digitalnog unificiranja.
Konvergencija medija danas se, slikovito pojašnjeno, koristi kao mogućnost da se na pištolj natakne prigušivač, duga cijev ili snajper (ili sve zajedno), pa da se mogućnost ispaljivanja metka prenese i na do tada nedohvatljiva područja. Tako korištena digitalizacija pokazuje svu besmislenost nade da se ide naprijed. Mi samo propadamo u brojčane odnose, baze podataka, bezličnost, postajemo bojom na zastavama ove ili one hijerarhije, pikselom na zajedničkoj digitalnoj fotografiji...
VESELI MRTVAC
Jedino što bi bilo novo to je stara ljudska nada da ćemo uspostaviti uljuđenu zajednicu u kojoj će uspjeh jednog čovjeka biti bogatstvo drugoga, u kojemu će nemogućnost druženja s drugim i drukčijim biti naše siromaštvo; uspostaviti zajednicu koja će razmišljati o planetarnoj pravdi, jer u suprotnom Kantov Vječni mir uistinu će biti krčma K veselom mrtvacu.
Derrida je znakovito primijetio kako su crkveni ljudi prvi shvatiti da Boga nema. Prema istoj logici danas političari počinju govoriti kako mediji lažu. Oni su naime potpuno svjesni da mediji lažu jer lažu u njihovu korist, ali kada počnu lagati za nekog drugoga, onda se s najviših razina počne govoriti o fake newsu, manipuliranjima medija, lažima, itd.
Za razliku od govora o napretku, smatram da je važnije govoriti o promjenama koje bi sustave medijskog posredovanja učinile što objektivnijima i neovisnijima o hijerarhijama. To je najveći, ali i najteži zadatak 21. stoljeća.
Piše: Sead ALIĆ